Demencija
Demencija

Definicija

Demencija je hronični generalizirani sindrom, koga karakteriše opće intelektualno propadanje.

Etiologija

Primarni uzrok nastanka je najčešće u samom mozgu. Nastaje usljed difuznog, trajnog oštećenja funkcija i struktura mozga. Javlja se obično u poodmaklim godinama života.
Uzroci mogu biti različiti: degenerativni (Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest), mehanički, vaskularni, inflamatorni, toksični, neoplastički, metabolički.

Klinička slika

Klinička slika se karakteriše opadanjem sposobnosti upamćivanja nedavnih događaja, mišljenja, prosuđivanja. Pacijenti su apatični ili nezainteresovani, zbunjeni. Izvršavanje svakodnevnih radnji je poremećeno (oblačenje, pranje, kuhanje).Bolesnici se lako uznemire, postaju plačni ili uzbuđeni. Karakteristično je zapostavljanje higijene.

Klasifikacija

Prema izraženosti simptoma demencija može biti:

  • Laka: Rad ili socijalne aktivnosti su poremećeni. Mogučnost nezavisnog življenja je očuvana.
  • Srednja: Nezavisno življenje je rizično.
  • Teška: Ne postoji mogučnost samostalnog života i stalni nadzor je neophodan.

Dijagnoza

Obitelji su najčešće one koje se jave za pomoć. Oni navode slabljenje pamćenja kod njihovog člana, promjenu ličnosti i ponašanja.
Testovi pamćenja i mišljenja mogu uključivati:

  • sposobnost prisjećanja naziva tri obična predmeta odmah kod pokazivanja i ponovo nakon tri minute,
  • sposobnost pobrojavanja dana u sedmici obratnim redoslijedom.

Diferencijalna dijagnoza

Diferencijalno dijagnostički treba isključiti depresiju, urinarnu infekciju i ostale infekcije, subduralni hematom, normotenzivni hidrocefalus, anemiju, nedostatak B12, sifilis. Neki lijekovi takođe mogu dovesti do gubitka pamćenja i koncentracije.

Kako pomoći pacijentu i porodici?

Treba pratiti sposobnosti pacijenta. Ako je poremećaj blag, treba uzeti u obzir korištenje podsjetnika. Smještanje i ostavljanje pacijenta na nepoznatim mjestima i situacijama treba izbjegavati.Važno je ublažavanje stresa, kako kod pacijenata tako i kod onih koji brinu o njemu. Ako je potrebna intenzivna njega pacijenta treba smjestiti u bolnicu ili starački dom.

Liječenje

U liječenju se koriste sedativi ili hipnotici (benzodiazepini) i to oprezno, jer ovi lijekovi mogu pogoršati konfuznost. Daju se i neuroleptici, u niskim dozama (haloperidol 0,5-1 mg 1-2 puta dnevno) u cilju kontrole agitiranosti, psihotičkih simptoma ili agresivnosti.