Život sa PACEMAKER-om

Indikacije i vrste pacemakera
Pace-maker se ugrađuje radi produženja života, liječanja ili poboljšanja nedovoljnosti srčane akcije, poboljšanja radne tjelesne sposobnosti i to kod poremećaja srčanoga ritma. Zbog toga se može pacemaker ugraditi kod usporenoga rada (hronično stečenog srčanog bloka, stalnoga  ili
intermitentnog Morgagni – Adams – Stokesovoga sindroma, sinus atrijalnog bloka, sinusne bradikardije i sl.), kod ubrzanog rada srca (sinusne tahikardije) i kod kombinacije ove dvije mogućnosti.

Dalje indikacije su nekontrolirana supraventrikularna sinusna tahikardija, neki oblici Wolf-Parkinson-White sindroma, neki slučajevi preosjetljivosti karotidnoga tijela itd. Kod sinusnoga usporenja (bradikardije) ugrađuje se pace-maker  određenog tipa.

Život sa pacemekerom

Pacijenta treba redovno kontrolirati. To rade kardiolozi koji inače i postavljaju indikaciju za ugradnju pace-mekera. Može se uraditi i prenosom EKG impulsa, bez putovanja pacijenta iz udaljenih predjela. Rezultati su inače dobri i očekivani period života kod pacijenata sa ugrađenim pace-makerom se približio onome u normalnoj populaciji. Vijek pulsnoga generatora danas je između 12 i 25 godina, zavisno od zahtjeva prema njemu. Kod 80% pacijenata pulsni generator im traje do kraja života.

Izloženost elektromagnetskom zračenju može štetno djelovati na ugrađeni pace-maker (radio i televizijski prenosnici signala, mikrovalne peći, automobilsko paljenje, električni brijači, prolazak kroz aerodromske i druge kontrole, korišćenje elektrokautera na takvim pacijentima i sl.). Danas se koriste pace-makeri koji su otporni na te utjecaje, ali je oprez potreban i ne treba ekscesivno koristiti aparat koji može pacijentu naškoditi.