I prava zdravstvenih radnika su ljudska prava!

Dr-Baškim-Bajrami
Dr-Baškim-Bajrami

Ljudska prava kao univerzalna prava svakog pojedinca, pa tim i zdravstvenih radnika, zagarantirana su međunarodnim propisama koje je usvojila i implementirala i naša zemlja kroz zakonska i podzakonska akta.

Dan ljudskih prava

Podsjećajući se historijata donošenja Deklaracija, Konvencija, Ustava i zakona, želimo obilježiti 10. decembar/prosinac – Dan ljudskih prava, ali i ukazati na obavezu poštivanja ljudskih prava!

Opća Deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojena i proglašena na Generalnoj Skupštini UN-a 10. XII 1948.

Član 1.

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.

Član 2.

Svakome su dostupna sva prava i slobode, bez diskriminacije bilo koje vrste.

Član 3.

Svako ima pravo na život, slobodu i ličnu sigurnost.

Član 25.

Svako ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samog i njegove porodice, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na  zaštitu u  slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva., starosti ili nekog drugog životnog nedostatka  u uslovima koji su izvan njegovog nadzora. Materinstvu i djetinjstvu pripada posebna njega i pomoć.

Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (Rim, 4. XI 1950.)

Član 2.

Pravo na život svake osobe zaštićeno je zakonom.

Član 3.

Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Član 14.

Uživanje prava i sloboda obezbijeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

Ustav Bosne i Hercegovine (Opći okvirni sporazum za mir u BiH, 21. XI i 14. XII 1995.)

Član II – Ljudska prava i osnovne slobode

3. Katalog prava:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode što uključuje: a) Pravo na život. b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. c) Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu. d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. g) Slobodu misli, savjesti i vjere. h) Slobodu izražavanja. i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima. j) Pravo na brak i zasnivanje porodice. k) Pravo na imovinu. l) Pravo na obrazovanje. m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.

Federalni zakon o pravima pacijenata definiše prava pacijenata u svjetlu navedenih međunarodnih i domaćih pravnih dokumenata proširenih za kategoriju bolesti i stanja ljudi kojima je potrebna pomoć zdravstvenih radnika. Pored prava, taksativno su nabrojane i odgovornosti pacijenata u smislu sopstvene brige i eventualne (samo)pomoći u očuvanju zdravlja, dok Zakon o liječništvu pobliže tretira i partnerski odnos pacijenata i zdravstvenih radnika komplementirajući prava i jednih i drugih kao ljudska prava.

Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 40/10)

Član 6.

Ovim zakonom i propisima donijetim na osnovu ovog zakona, svakom pacijentu garantuju se prava: na dostupnost zdravstvene zaštite, uključujući i pravo na hitnu medicinsku pomoć, na informacije, na obaviještenost i učestvovanje u postupku liječenja, na slobodan izbor, na samoodlučivanje i pristanak, uključujući i zaštitu prava pacijenta koji nije sposoban dati pristanak, na povjerljivost informacija i privatnost, na tajnost podataka, na lično dostojanstvo, na sprečavanje i olakšavanje patnji i bola, na poštovanje pacijentovog vremena, na uvid u medicinsku dokumentaciju, na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove, na davanje pristanka pacijenta nad kojim se vrši medicinsko istraživanje, na preventivne mjere i informisanje o očuvanju zdravlja, na prigovor, na naknadu štete, na prehranu u skladu sa svjetonazorom, na održavanje ličnih kontakata, na obavljanje vjerskih obreda.

Prava iz stava 1. ovog člana pacijent ostvaruje na osnovu savremene medicinske doktrine, stručnih standarda i normi, te u skladu sa mogućnostima zdravstvenog sistema u Federaciji i uz uslov da prethodno ispunjava svoje obaveze i odgovornosti utvrđene ovim zakonom.

Član 48.

Obaveze i odgovornosti pacijenta, u kontekstu odredbi ovog zakona, odnose se na: lično zdravlje, druge korisnike zdravstvenih usluga, zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike koji obezbjeđuju i omogućuju zdravstvene usluge, širu društvenu zajednicu.

Odgovornost pacijenata prema zdravstvenim radnicima i drugim licima koja obezbjeđuju i omogućuju zdravstvene usluge

Član 54.

Pacijent je obavezan u potpunosti informisati nadležnog zdravstvenog radnika i dati istinite podatke o svom zdravstvenom stanju, promjeni adrese i telefonskog broja.

Član 55.

Pacijent je obavezan informisati nadležnu zdravstvenu ustanovu odnosno privatnu praksu o otkazivanju termina za naručene preglede i medicinske postupke.

Član 56.

Pacijent je obavezan poštivati kućni red zdravstvene ustanove regulisan opštim aktima zdravstvene ustanove o uslovima boravka i ponašanja u njoj.

Član 57.

Pacijent je dužan uvažavati obaveze zdravstvenog osoblja prema drugim pacijentima, tako da ne ometa njihov rad, izbjegavajući na taj način da ih dovodi u situacije da počine profesionalnu grešku za koju mogu odgovarati saglasno posebnom zakonu.

Član 58.

Pacijent je obavezan pri ostvarivanju zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi, prihvatiti predloženi oblik medicinskog tretmana koji obezbjeđuje zaštitu zdravlja osoblja koje mu taj tretman pruža.

Zakon o liječništvu Federacije BiH (”Službene novine Federacije BiH“ broj 56/13)

Prava liječnika

Član 32.  

U obavljanju poslova i zadataka liječničke djelatnosti liječnik ima sljedeća prava:

  • pravo na rad u skladu sa propisima u oblasti zdravstva i rada, te materijalnim mogućnostima sistema zdravstvene zaštite,
  • pravo učestvovanja, odnosno odbijanja učestvovanja u naučno istraživačkim projektima,
  • pravo odbijanja da uradi poslove i zadatke za koje nije stručno osposobljen, odnosno poslove i zadatke za koje ne posjeduje licencu,
  • pravo na stručno usavršavanje putem specijalizacije, odnosno kontinuirano stručno usavršavanje koje organizuju nadležne komore i nadležne zdravstvene ustanove u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti,
  • pravo na sticanje počasnog naziva primarijus u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti.

Pružanje i uskraćivanje liječničke pomoći

Član 38.

Liječnik je dužan provesti potrebne mjere prevencije, dijagnostike, liječenja, odnosno rehabilitacije svim pacijentima kojima je on izabrani liječnik ili koji su upućeni od drugog liječnika radi pružanja zdravstvene zaštite. U hitnim stanjima liječnik je dužan pružiti pomoć svakom pacijentu, bez odgađanja, a ostale pacijente dužan je primate prema stepenu medicinskog prioriteta, odnosno prema listi čekanja.

Hitnim stanjima iz stava 2. ovog člana smatraju se ona stanja kod kojih bi zbog nepružanja liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invalidnost) ili po život pacijenta. Liječnik može odbiti pružanje liječničke pomoći pacijentu koji mu prijeti ili je prema njemu, odnosno drugim zdravstvenim radnicima fizički agresivan, osim u hitnim stanjima.

U slučaju iz stava 4. ovog člana liječnik je dužan pacijentu pružiti neophodnu hitnu liječničku pomoć, ako mu je osigurana zaštita policije ili neki drugi oblik zaštite.

Član 39.

Liječnik će predlagati i provoditi samo one dijagnostičke postupke koji su nužni za pouzdanu dijagnozu, te samo ono liječenje koje je u skladu sa provjerenim standardima savremene medicinske nauke. U svom postupku sa pacijentom liječnik je obavezan postupati ekonomično, u skladu sa racionalnom medicinskom praksom: nepotrebne preglede i liječenje neće provoditi, bez obzira na to ko snosi troškove zdravstvene zaštite za pacijenta.

Član 40.

Liječnik nije odgovoran za neprovođenje postupaka iz člana 39. ovog zakona u slučaju kada, unatoč primjeni najboljeg znanja i vještina, poslodavac nije osigurao ordinirane lijekove, sredstva, minimalno potreban pribor ili tehničku opremu u skladu sa minimalnim standardima za provođenje uspješne liječničke djelatnosti. U slučaju nemogućnosti provedbe postupka iz stava 1. ovog člana liječnik je obavezan odmah usmeno i pisano obavijestiti voditelja liječničkog tima, odnosno direktora zdravstvene ustanove ili nosioca odobrenja za privatnu praksu, ukoliko obavlja liječničku djelatnost kod nosioca odobrenja za privatnu praksu, kao i pacijenta, odnosno osobu koju pacijent odredi i članove njegove uže porodice, zakonskog zastupnika ili staratelja, a u skladu sa propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata.

Međusobni odnosi liječnika i pacijenata

Član 41.

Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata u skladu sa propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, a posebno pravo na informiranost, obavještenost i učestvovanje u liječenju, kao i pravo na samoodlučivanje i pristanak. Liječnik je dužan u odnosu prema pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe propisa o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, posebno odredbe o održavanju i unapređenju povjerenja između liječnika i pacijenta, te članova njegove porodice putem jačanja partnerskih odnosa.

BUDIMO  PARTNERI  I  U POŠTIVANJU  LJUDSKIH  PRAVA!

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.