Autor: prim.mr.sc. Senad Međedović, dr.med.
Nakon evaluacije i identifikacije vjerojatnih uzroka treba napraviti jasan plan tj. tretman hronične boli. Važan dio ovog procesa je postavljanje specifičnih i realističnih ciljeva terapije, kao što su dobar san, sposobnost odlaska u kupovinu ili mogućnost povratka na posao.
Tretman hronične boli
Poboljšanje kvalitete života može iziskivati multidisciplinami pristup uz primjenu lijekova, davanje savjeta, fizioterapiju, blokiranje živaca i čak kirurški zahvat. Ovo maže zahtijevati upućivanje na kliniku za bolove, međutim, to nije potrebno za sve pacijente s kroničnim bolovima. Nekima može biti od značajne pomoći sama farmakoterapija.
Antidepresivni lijekovi
Antidepresivi (Citram se koristi kod liječenja migrene kao tromjesečna terapija) veoma su korisni u liječenju pacijenta s kroničnim bolovima. Premda su ovi lijekovi namijenjeni liječenju depresije, oni imaju više bioloških učinaka ovisnih o dozi koji uključuju i analgeziju u mnogim kliničkim stanjima. Premda točan mehanizam nije poznat, analgetski učinak antidepresiva ima brži nastup djelovanja i s manjom dozom od one koja je obično potrebna za suzbijanje depresije.
Nadalje, pacijenti s kroničnim bolovima koji nisu depresivni s ovim lijekovima postižu ublaživanje bolova. Postoje dokazi da triciklički antidepresivi potenciraju opioidnu analgeziju, te su korisna dopuna u liječenju teških perzistentnih bolova, kao što su oni pri malignim tumorima.
Oni su od posebne važnosti u liječenju neuropatskih bolova, kao što su dijabetična neuropatija i postherpetična neuralgija za koje ima malo terapijskih opcija.
Triciklici, koji su se pokazali dobrim analgeticima, imaju znatne nuspojave. Nažalost, neki od novijih antidepresiva, kao što je fluoksetin, koji imaju manje i blaže nuspojave, ne pružaju olakšanje bolova.
Bolna stanja koja se liječe tricikličkim antidepresivima
- Postherpetična neuralgija
- Dijabelična neuropatija
- Teriziona glavobolja
- Migrena
- Reumatoidni artritis
- Kronična lumbalgija
- Rak
Antikonvulzivi i antiaritmici
Ovi su lijekovi korisni posebno za pacijente s neuropatskim bolovima. Fenitoin i karbamazepin su se prvi iskazali u neuralgiji trigeminusa. Ova bol ima karakterističnu kratkotrajnu, munjevitu osobinu sličnu udaru struje. Ustvari, izgleda da su antikonvulzivi od najveće pomoći pri takvim lancinantnim bolovima.
Izgleda da su antiaritmični lijekovi, kao niskodozirani lidokain i meksiletin, učinkovitiji za bolove koji reagiraju na antikonvulzive, te za neka druga stanja, uključujući post operacijske bolove i bolove od opeklina. Ovi lijekovi blokiraju spontanu aktivnost primarno aferentnih nociceptora do koje dolazi njihovim oštećenjem. Davanje im treba razmotriti pri bolovima udruženim s oštećenjem perifernih živaca.
Hronično davanje opijata
Dugoročno uzimanje opioida prihvatljivo je u pacijenata s bolovima uzrokovanim malignim bolestima. Premda je njihovo korištenje za kronične bolove koji nisu malignog podrijetla veoma kontroverzno, jasno je da su opijati za mnoge takve pacijente jedina dostupna opcija učinkovita olakšanja.
Ovo je razumljivo jer su opijati najpotentniji uz najširi spektar od svih analgetika. Premda je ovisnost u pacijenata koji počinju uzimati opijateza olakšanje bolova rijetka, vjerojatno će dugoročnim uzimanjem doći do tolerancije i do fizičke ovisnosti. Zbog toga, prije otpočinjanja s opioidnom terapijom valja ispitati druge opcije, a pacijentu treba objasniti ograničenja i rizike liječenja.
Također, važno je istaknuti da neki preparati opioidnih analgetika imaju mješovita svojstva agonist-antagonist (npr. pentazocin i butorfanol). S praktičnog motrišta to znači da oni mogu pogoršati bolove, izazivajući sindrom apstinencije, u pacijenata koji su fizički ovisni o drugim opioidnim analgeticima.
U ambulantnih pacijenata, koji dugoročno uzimaju oralne opioide, poželjno je propisati spojeve s dugim djelovanjem, kao što su levorfanol, metadon ili formulacije morfina s polaganim opuštanjem.
Farmakokinetični profil ovih lijekova omogućava produženo olakšanje bolova, smanjuje nuspojave udružene s visokim razinama u plazmi (npr. sedacija) i vjerojatnost povratnih bolova s naglim padom koncentracije opijata u plazmi. Opstipacija je očekivana nuspojava ovih lijekova pa u tom smislu valja i postupati.
Na kraju, potrebno je naglasiti da mnogi pacijenti, nadasve oni s kroničnim bolovima traže liječničku pomoć zbog toga što pate i zbog toga što samo liječnici imaju pristup lijekovima za olakšanje njihovih bolova. Jasno, prva obveza svih liječnika je da umanje fizičke i emocionalne patnje svojih pacijenata. Dobro poznavanje mehanizama boli i analgetskih lijekova važan je korak ka ispunjenju tog cilja.
Be the first to comment