Tumori jajnika spadaju među najčešće neoplazme u organizmu žene. Oni mogu da se podjele u više grupa. Prema podjeli, koju je na osnovu više postojećih klasifikacija prihvatio Read, razlikujemo najprije pseudotumore i prave tumore.
- U pseudotumore jajnika spadaju retencione ciste, i to: folikulinske i luteinske ciste i folikulinski i luteinski hematomi. Osim retencionih cista, u pseudotumore spadaju i ciste jajnika kod ovarijalne endometrioze.
- Prave neoplazme mogu poticati od žljezdanog i vezivnog tkiva jajnika. I jedne i druge mogu biti benigne i maligne.
Prva grupa – tumori od žljezdanog tkiva – čine epitelni tumori jajnika.
- U benigne tumore koji potiču od epitelnog tkiva spadaju pseudomucinozni cistadenomi i serozni cistadenomi. Serozne cistadenome djelimo na proste serozne ciste i na serozne ciste sa papilomatoznim ekrescencijama.
- Maligne tumore epitelnog porjekla grupišemo u primarne solidne karcinome jajnika i cistične adenokarcinome jajnika. Cistični adenokarcinomi jajnika mogu da budu serozni cistoadenokarcinomi i pseudomucinozni cistoadenokarcinomi.
Drugu grupu ovarijalnih tumora čine tumori vezivnog tkiva.
- Od benignih tumora vezivnog tkiva mogu da se na jajniku jave fibromi, fibromiomi, fibrohondromi i fibroosteomi.
- Od malignih tumora vezivnog tkiva postoje sarkomi, rabdomiosarkomi, melanosarkomi. Svi su veoma rijetki.
Treću grupu tumora čine teratomi i složeni tumori.
- Teratomi su prave neoplazme kaje se takođe često javljaju na jajnicima. Od njih su najčešći dermoidi, a zatim su rijeđi solidni ovarijalni teratomi.
- U složene tumore jajnika spadaju takozvane strume jajnika, horionepiteliom i mezonefrom.
Funkcionalni tumori jajnika, čine četvrtu grupu ovarijalnih tumora. Njih dijelimo na dvije podgrupe:
- podgrupa feminizirajućih tumora gdje spadaju tumori granuloznih ćelija i tekomi
- podgrupa maskulinizirajućih tumora – arenoblastomi i ovarijalni tumori slični tkivu nadbubrega.
U petu grupu spadaju neklasifikovani tumori jajnika, i to
- Brenerov tumor i
- disgerminoma ovarijuma.
Pored primarnih postoje i sekundarni i metastatski karcinomi jajnika.
- Sekundarni karcinomi nastaju malignom degeneracijom benignih tumora jajnika,
- metastatski potiču od malignih ognjišta gastrointestinalnog trakta, od karcinoma dojke, od karcinoma materice, karcinoma štitne žlijezde ili od malignih melanoma.
Simptomatologija
Tumori jajnika dok su mali, bilo da su benigni ili maligni, ne izazivaju nikakve smetnje niti daju simptome po kojima se mogu otkriti. Rijetko mogu biti uzrok neurednim krvarenjima, amenoreji ili sterilitetu, zbog čega se bolesnica obraća ljekaru. U toj fazi bolesti tumori jajnika dijagnostikuju se kao slučajan nalaz pri kontrolnom pregledu. Simptomi kod postojanja tumora na jajniku javljaju se tek kada oni svojom veličinom počnu da izazivaju osjećaj prisustva stranog tjela u abdomenu bolesnice ili kada pritiskom na susjedne organe izazivaju poremećaj njihove funkcije, prvenstveno funkcije bešike i rektuma. Isto tako mogu se javiti bolovi, ali oni se obično javljaju tek ako nastupi neka od komplikacija koje mogu da prate ovarijalne tumore. Postojanje ovarijalnih tumora ustanovljava se kombinovanim pregledom. Rjeđe se tumor, ako je znatnijih dimenzija, može zapaziti ili opipati preko trbušnog zida.
Pri ginekološkom pregledu, u slučaju postojanja ovarijalnog tumora, tumor se opipava, zavisno od njegove veličine, u maloj karlici ili u trbušnoj duplji sa strane od materice. Rjeđe, dok su još relativno mali, iako su slobodni i na dugačkoj peteljci, tumori se mogu opipati ispred materice ili iza nje u Duglasovom prostoru. Kod velikih ovarijalnih cista ponekad se tijelo materice teško može da ispalpira, pa se u tom slučaju, naročito ako u isto vrijeme postoji i amenoreja, može posumnjati i na graviditet. U takvoj situaciji odsustvo sigurnih znakova trudnoće, neosjetljivost tumora na hormon zadnjeg režnja hipofize, njegova konzistencija i položaj tumora izvan materice ustanovljen pomoću sondiranja materične duplje ili histerosalpingografijom omogućava postavljanje tačne dijagnoze. Nešto je teža diferencijalna dijagnoza, u tim okolnostima između tumora jajnika i vanmaterične trudnoće. Osim toga, postojanje velike ovarijalne ciste koja ispunjava cijelu trbušnu duplju, može izazvati diferencijalnodijagnostičke teškoće između ovarijalne ciste i ascitesa. Postavljanje tačne dijagnoze, određivanje položaja, veličine i prirode tumora danas je veoma uprošćeno i olakšano korišćenjem ehografije, koja takode veoma mnogo pomaže u rješavanju diferencijalnodijagnostičkih problema.
Kada se ustanovi postojanje ovarijalnog tumora, potrebno je nastojati da se utvrdi da li je u pitanju pseudotumor ili prava neoplazma jajnika. Ovo je važno iz terapijskih razloga, jer se kod pseudotumora ne mora uvek koristiti operativno liječenje, a kod pravih tumora po pravilu operacija je terapija izbora.
Ako se posumnja ili postavi dijagnoza pravog tumora, teško je daljim ispitivanjima sa sigurnošću ustanoviti benignu ili malignu prirodu bolesti. Ipak, iako se u svakom slučaju primjenjuje operativno liječenje, dobro je ako se pravi karakter neoplazme ustanovi još prije operacije. U tom slučaju, preoperativna priprema ili, čak, i preoperativna terapija sprovedu se adekvatnije. I pored svih teškoća, u odmaklim slučajevima bolesti već i običnim ginekološkim pregledom može se sa priličnom sigurnošću postaviti diferencijalna dijagnoza između benignih i malignih tumora jajnika. U tome veliku pomoć mogu da pruže pomoćne dijagnostičke metode, prvenstveno pregled sedimenta punktata dobijenog iz tumora ili ascita, pri čemu se punktat sedimentira i boji po metodi papanikolau. Već i samo prisustvo ascita kod postojanja ovarijalnog tumora ili sa izvjesnom vjerovatnoćom govori o malignom karakteru procesa.