Zapaljenje adneksa - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Zapaljenje adneksa

adneksitis

adneksitis

(salpyngo-oophoritis, adnexitis)

Zbog toga što se nalaze jedan uz drugog i što se slično ponašaju, pri djelovanju noksi na njih. Upala obično istovremeno zahvata i jajnike i jajovode, te se rijetko može dijagnostikovati izolovan salpingitis, odnosno ooforitis. Zato se govori o adneksitisu (salpingooforitisu)

Adneksitis je najčešće izazvan uzročnicima banalne infekcije, a ponekad i specifičnim izazivačima bolesti, u prvom redu gonokokom i TBC.

Adneksitis – banalne etiologije najčešće se javlja poslije nasilnih, kriminalnih ili legalnih prekida trudnoće, poslije instrumentalnih intervencija (biopsija, kiretaža, sondiranje materice, insuflacija jajovoda, histerosalpingografija itd.), zatim poslije instrumentalnih porođaja, pri akušerskim operacijama, poslije menstruacije i nazeba.

Upalni proces obično najprije zahvati jajovode. Uzročnici dospijevaju do njih na dva načina:

KANALIKULARNO ŠIRENJE – preko sluznice endocerviksa i endometrijuma, dođu do sluznice jajovoda i izazivaju endosalpingitis. Ovaj način infekcije viđa se, po pravilu, kod gonoreje, a moguć i kod uzročnika banalne infekcije ukoliko zapaljenju jajovoda prethodi endometritis.

U takvim slučajevima upalni proces se sa endometrijuma prenosi kroz ušće jajovoda na endosalpinks, izazivajući na njemu hiperemiju, infiltraciju polimorfonuklearima i eksudaciju. Ako se terapijski odmah i energično ne interveniše ili ako ne nastupi spontano smirenje procesa, dolazi do daljeg oštećenja sluznice i do prodiranja infekta u mišićne slojeve jajovoda.

Infiltracija izaziva zadebljanje zida i gubitak njegove elastičnosti i kontraktilnosti. Oštećena sluznica tuba deskvamiše se, te na pojedinim mjestima nastaju ulceracije koje, ako fibroziraju, izazivaju stenoze i srašćenja zida jajovoda, odnosno začepljenje njegovog lumena. Na taj način normalna funkcija jajovoda biva u velikoj mjeri oštećena i često nepovratno poremećena. Dalje napredovanje zapaljenjskog procesa zahvata spoljni omotač tuba, te se na salpingitis nadovezuje perisalpingitis.

Uzročnici upale na seroznom omotaču jajovoda izazivaju najprije serofibrinoznu, a potom i gnojnu eksudaciju, koja dovodi do stvaranja sraslina jajovoda sa susjednim organima. Istovremeno se sljepljuju fimbrije i zatvaraju abdominalni kraj jajovoda.

Proces se sa spoljne površine jajovoda prenosi uskoro na ovarijum, koji biva pokriven seroznofibrinskim eksudatom, koji se ubrzo organizuje obično u tanke srasline koje omotavaju jajnike. Na taj način razvija se periooforitis. Ovaj proces može da provocira mikrocističnu degeneraciju jajnika, koju karakteriše pojava mnogobrojnih cista veličine zrna prosa do veličine graška, razbacanih po površini jajnika. Ove malene ciste, u stvari, predstavljaju perzistirajuće Grafove folikule koji nisu pretrpeii ovulaciju.

LIMFNI PUT –Upala adneksa može se razvijati i limfnim putem. U tom slučaju infekcija obično počinje na oštećenom endocerviksu, čije žlijezde služe kao ulaz, pa se limfnim putem, preko parametrija, prenosi na jajovode i jajnike. Ovakav način širenja obično se vida kad je infekcija izazvana gnojnim uzročnicima strepto- i stafilokokama, e. colli i enterokokama.

Upala se najprije ispoljava na peritoneumu jajovoda, dovodeći do perisalpingitisa i periooforitisa, pa se ubrzo prenosi unutra na mišićni sloj tuba i njihovu sluznicu. Pri tome se u zidu jajovoda dešavaju slične promjene, kao i pri kanalikulamom širenju infekcije, odnosno dolazi do infiltracije i zadebljanja zida jajovoda.

Za razliku od gonoroičnog salpingitisa, kod koga vrlo rano nastupi obliteracija lumena jajovoda sa posljedičnom neplodnošću, kod salpingitisa izazvanog piogenim mikroorganizmima promjene se, naročito na početku, zadržavaju na seroznom i mišićnom sloju, ne oštećujući dugo endosalpinks. Ako se infekcija nedovoljno i nepravilno liječi i ako dugo traje i dolazi zapušenja jajovoda u abdominalnom i proksimalnom dijelu i do nastajanja pio, odnosno hidro- ili saktosalpinksa.

Osim toga, upala seroznog omotača jajovoda može biti razlog njihovog srašćenja sa okolinom ili prelaska infekcije na peritoneum male karlice.

DIJAGNOZA AKUTNOG ADNEKSITISA

Simptomi akutnog adneksitisa su burni i javljaju se naglo, gotovo iznenada. Bolesnica takoreći odjednom osjeti jake obostrane bolove u donjem dijelu trbuha jer je proces obično obostran.

Zbog njih bolesnica teško hoda i presavijena je, gubi apetit i loše se osijeća. Temperatura je povišena i može biti praćena povremenom jezom i drhtavicom. Istovremeno je sedimentacija eritrocita ubrzana, i javlja se leukocitoza.

DIJAGNOZA

Iz anamneze

– kratko vrijeme prije pojave simptoma bolesti imala nasilan ili spontan pobačaj, da se porodila ili je, pak, bila podvrgnuta intrauterinim intervencijama, ponekad se radi o menstruaciji pa su simptomi nastali nekoliko dana po prestanku menstruacije.

Pri spoljnoj palpaciji abdomena nailazi se na

– jaku osjetljivost donjih dijelova trbušnog zida obostrano, odmah iznad simfize.

– svodovi vagine su takođe vrlo osjetljivi, tako da se predio adneksa jedva može ispalpirati.

– Sedimentacija eritrocita je ubrzana, a broj leukocita povišen.

TERAPIJA

  • najvažnije je da bolesnica leži.
  • kesu sa ledom na donji dio trbuha i
  • davati antibiotike širokog spektra – poželjno je uraditi antibiogram
  • kortikosteroidi – da bi u akutnoj fazi smanjili eksudativnu reakciju, a time i stvaranje zadebljanja u zidovima jajovoda i sraslina adneksa sa okolnim organima.

Pod ovakvom terapijom sve tegobe ubrzo nestaju ali bolesnicu smatrati je neizliječenom sve dok i laboratorijski nalazi ne dođu na normalu. Tek tada treba bolesnici dozvoliti ustajanje iz postelje.

U akutnoj fazi bolesti može se sprovoditi samo konzervativno liječenje. Kontraindikovane su operativne intervencije na organima male karlice, jer mogu dovesti do difuznog peritonitisa i sepse. Zbog toga je kiretaža u toj fazi bolesti strogo zabranjena. Jedino kod adneksitisa koji prate perforaciju materice ili ako se na akutni adneksitis nadoveže difuzni peritonius, mora se odmah operativno intervenisati laparotomijom.

Nedovoljno ili nepravilno sprovodeno liječenje akutnih adneksitisa dovodi do privremenog smirivanja akutnih simptoma, ali ne i do potpunog izliječenja. Ognjište infekcije nije potpuno uništeno, već se samo stišalo. Ovakvo latentno ognjište perzistira i u prvoj prilici bolest recidivira.

HRONIČNI ADNEKSITIS

Nepravilno ili nedovoljno liječen adneksitis, ukoliko se ne komplikuje propagacijom infekcije prvenstveno na trbušnu maramicu, obavezno prelazi najpre u subakutnu, a kasnije u hroničnu fazu. I hronični, kao i akutni adneksitis, gotovo uvijek je obostran, mada promjene na dvama adneksima ne moraju biti identične.

Privremeno smireno ognjište na adneksama perzistira i u prvoj nepovoljnoj prilici, kada se za to stvore uslovi (nazebi, nepovoljne životne prilike, slabljenje otporne snage organizma, i ponovljene intrauterine intervencije), komplikuje se egzacerbacijom procesa. Ovo se obično dešava nekoliko dana poslije neke od menstruacija.

Egzacerbacija hroničnih adneksitisa praćena je obično istim simptomima, kao i akutno upala. Međutim, u hroničnoj fazi oboljenja IZVAN perioda egzacerbacije bolesnica osijeća stalne ili povremene bolove u donjem dijelu trbuha ili u krstima. Bolesnica može da ima povremene ili stalne lako povišene temperature, lako ubrzana sedimentacija i lagana leukocitoza.

Pri ginekološkom pregledu postoji obostrano zadebljanje adneksa, osjetljivo na palpaciju, obično pokretno ili ograničene pokretljivosti. Rijetko, oboljeli adneksi mogu biti potpuno fiksirani za zid male karlice.

Mogu da se stvore obično fiksirani upalni adneksni tumori – to su promjenjeni, infiltrisani, zadebljani zidovi jajovoda, koji su prema ušću u matericu i na distalnom kraju zapušteni i ispunjeni tečnim sadržajem. U akutnom stadijumu tečni sadržaj u početku je serozan i lako zamućen da bi uskoro postao gust i neprovidan i poprimio druge odlike gnojnog karaktera. Tada je u pitanju takozvani piosalpinks. U tom stadijumu bolesti iz gnoja se može izolovati uzročnik. Kasnije gnoj postaje sterilan i sadržaj se bistri, te od piosalpinksa vremenom postane hidrosalpinks. Ako je zatvorena tuba ispunjena krvavim sadržajem, onda se govori o hematosalpinksu. Hematosalpinks je čest kod vanmaterične trudnoće, endometrioze jajovoda i ginatrezije, a rijetko je posljedica zapaljenjskog procesa na adneksama.

Gnojni proces ne mora da se ograniči samo na jajovod. On se može javiti i na jajniku, pri čemu se jajnik pretvara u kesu ispunjenu gnojem. Ovakvo patološko stanje prilično je rijetko, viđa se i kao posljedica gnojne ovarijalne ciste, a naziva se pioovarijum ako se se zagnojene šupljine oba organa međusobno spoje, onda nastaje tuboovarijalni apsces.

Dijagnoza hroničnog adneksitisa

anamneza

– bolesnica već ranije bolovala od upale adneksa,

– da je imala namjerne ili spontane prekide trudnoće ili teške, instrumentalno dovršene porođaje.

– žali na povremene, neodređene, ne suviše jake bolove u donjem dijelu trbuha, ponekad na bolne menstruacije ili na bolove u toku polnog opštenja, a pokatkad i na neplodnost.

Diferencijalno-dijagnostički, u obzir dolazi hronični parametritis, tegobe izazvane proširenim karličnim venama, a kod tumoroznih upalnih procesa na adneksama ovarijalne, poraovarijalne i tubarne neoplazme.

TERAPIJA KRONIČNIH ADNEKSITISA

dok je u subakutnoj fazi ili u fazi egzacerbacije – suzbija se i odstranjuje latentno inflamatorno ognjište i, ukoliko je moguće, jajnik i jajovod dovode u prvobitno stanje. Zato je u toj fazi bolesti važno davati antibiotike i eventualno sulfonamide. Pošto se antibioticima u potpunosti suzbije infekcija, prelazi se na terapiju koja se od početka primjenjuje kod hroničnih slučajeva bolesti kod kojih su simptomi inflamacije u potpunosti smireni.

Terapija hronične faze – kad su simptomi smireni – odstranjuju posljedice ranijih upalnih procesa. Da bi se to postiglo, treba terapijskim postupcima pojačati cirkulaciju krvi u maloj karlici. Terapijski izazvana terapijska hiperemija organa male karlice dovodi do pojačane lokalne leukocitoze, a time i do postepene resorpcije eksudata i odstranjenja sraslina, brida i zadebljanja zidova.

U tom cilju može se koristiti opšta nadražajna terapija, vakcinoterapija, banje i kupanja, različiti oblici zračenja itd.

– Od nadražajne terapije parenteralno se daju terpentinska ulja (chinoterpinol, svaki drugi ili treći dan po jedna injekcija), preparati mlijeka i sumpora (Lacsufol, 2 puta nedeljno po jedna injekcija), organski nadražajni preparati (omnadin, mliječne injekcije), autohemoterapija itd.

– Od preparata za vakcinoterapiju koristi se euflamin, svaki drugi ili treći dan po jedna injekcija.

– U tečenju hroničnih adneksitisa preporučuju se i vaginalna ispiranja velikom količinom vruće prokuhane vode. Obično se za jedno takozvano „orošavanje” upotrebi 10-20 litara zagrijane i kuhinjskom solju posoljene vode kojom se žena ispira irigatorom sa visine od jedan i po metar. Ovakva ispiranja, odnosno orošavanja, organizuju se po banjama. Kupanje u toploj vodi, u kadi, u pomenutim banjama ili čak i kod kuće, uz dodavanje izvjesne količine morske soli, takođe je od koristi. Pomaže i sunčanje i kupanje u ljekovitom blatu.

Ova terapija kontraindikovana je kod adneksitisa tuberkulozne etiologije.

Liječenje u bolničkim ustanovama

Tumorozni adneksni procesi liječe se u bolničkim uslovima punkcijama i odstranjenjem eventualnog sadržaja iz tumora i lokalnim davanjem antibiotika.

Bolesnice sa hroničnim tumoroznim procesima na adneksama, naročito ako su oni rezistentni na konzervativnu terapiju i ako se na njima javljaju česte egzacerbacije, upućuju se na operativno liječenje, pri čemu se, zavisno od slučaja, odstranjuju djelimično ili potpuno oboljeli organi.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,