Coccidioidomycosis - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Coccidioidomycosis

(ValleVova groznica, San Joaquin groznica, granuloma coccidoides, granuloma coccidoidale, pustinjski reumatizam)
Definicija
Kokcidioidomikoza je infektivno gljivično oboljenje a karakteriše se kratkotrajnim temperaturama a rjeđe diseminacijom u druge organe.

Epidemiologija

coccidioidomycosis1Uzročnik ovoga oboljenja je prisutan na tlu (zemljištu)tj. u prašini. Infekcija nastupa najčešće inhalacijom spora. Ulazno mjesto su disajni organi, rjeđe koža i sluznice. Od kokcidioidomikoze oboIjevaju i neke životinjske vrste, kao domaće životinje i glodari. Bolest je najraširenija u USA (Kalifonija i New Mexico), Hondurasu, Venezueli, Paragvaju i Argentini. Opisana su oboljenja u Italiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Norveškoj, SSSRu, Indiji. Filipinima i Zairu. Može se slobodno reći da je proširena u čitavom svijetu. Međutim, najčešće je u onim zemljama gdje sušni period traje vremenski duže (pustinje, savane). Najeksponiranija su lica od 20 do 45 godina starosti.

Etiologija

Uzročnik je Coccidiodides immitis, koji stvara karakteristične spore (anthrospore) pa se kod rada sa kulturama u laboratoriji lako mogu udisanjem, inficirati laboratorijski radnici. U endemskim žarištima, ove spore, za vrijeme suhih i vjetrovitih vremenskih perioda, mogu predstavljti opasnost za Ijude i životinje.

Patogeneza

Gljivica vegetira na suhom tlu (zemljištu). Spore se mogu dokazati na koži, dlakama i s]uznicama domaćih životinja i glodara. Dospijevaju inhalacijom na respiratorni trakt, gdje se najprije stvori sferula, a iz ove za 5 do 7 dana, endosporulacijom se razviju sporoeiste. Nakon prskanja svoje hitinsko fosfolipidne kapsule, daju 100 200 endospora, čiji je prečnik 2 do 4 mikrona. Prisustvo endospora izaziva intenzivnu polimrfonuklearnu i mononuklearnu ćelijsku reakciju. Skupa sa histiocitima i orijaškim ćelijama stvara se kokcidioidomikom, tipična epiteloidna tkivna reakcija. U daljem toku, stvara se granulom sa žarištima supuracije. Patološkoanatomske promjene su nekarakteristične i liče na one kod bruce^oze, tularemije, sarkoidoze i dr. Nalaz uzročnika je najsigurniji dokaz.
U prvoj fazi bolesti se može vidjeti da su plućne alveole ispunjene eksudatom, infiltrirane polinuklearnim i pojedinačnim limfocitima a uz to i sferule. U plućnim režnjićima se vidi nekroza, ognojavanje i granulomi. Na bronhima se mogu naći ulcerativno nekrotizirajuće promjene. Manji granulomi bivaju vremenom resorbirani a veći fibroziraju. Regionalne limfne žlijezde su uvećane i sadrže granulomatozna i supurativna žarišta.
U drugoj fazi nastupa limfogena i hematogena diseminacija sa stvaranjem nekroza i granuloma u mnogim organima. Na koži se stvaraju verukozni granulomi, papilomatozne tvorbe i ulceracije. U jetri, slezeni i limfnim čvorovima stvaraju: se mali granulomi, veći noduli i apscedirajuća žarišta. Na kostima, u 50% uslijed diseminacije, nastaje osteomijelitis. U jednoj trećini je zapažen kokcigealni artritis. Fibrozni pleuritis i empijem sa nalazom glji
vica, je česta pojava. Apscesi u muskulusu ileopsoasu ,granulomi na meningama, granulomatozni konjunktivitis, ulcerirani granulomi na nazofarinksu, larinksu, na intestinalnom i urogenitalnom traktu (kokcidioidealni epididimitis, orhitis i ooforitis) te granulomatozne lezije u nadbubrezima, su opisivani kod ove bolesti.

Klinička slika

coccidioidomycosisInkubacija se kreće od 10 do 16 dana, izuzetno duže ili kraće. Bolest se manifestira kao primarna pulmonalna, ekstrapulmonalna i diseminirana forma.
Primarna pulmonalna forma može imati asimptomski i manifestni tok bolesti. Manifestni može biti blag i ličiti na influencu, ili pak težak, kao pneumonija i pleuropneumonija sa perikarditisom. Temperature se kreću od 37,5 do 38,5 stepeni i traju od 4 dana dJO 3 nedjelje, a praćene su gubitkom na težini, kašljem, probadanjem u prsima čak i hemoptoom, te intezivnim glavoboljama i mialgijama.
Bolovi u zglobovima su prisutni kod oko 8% bolesnika, a manifestuju se sinovitisom na ručnim i nožnim zglobovima, odakle i naziv ^Pustinjski reumatizam«. Kod oko 10% bolesnika može se javiti generalizirani makulozni egzantem, koji podsjeća na morbile. U oko 10 do 20% žena, javi se eritema nodosum, lokaliziran na ventralnim stranama gornjih i donjih ekstremiteta. Prema podacima iz literature, oko 60% ima asimptomatske a 40% manifestne oblike. Radiološke promjene na plućima su nekarakteristične i mogu biti nodularne pa sve do konfluentne bronhopneumonije sa ili bez uvećanja hilusa. U oko 2% do 8% jave se kaverne, tako da bolest imponira kao tuberkuloza pluća. Krvna slika pokazuje leukocitozu sa eozinofilijom, čak do 20%. Opisan je jedan slučaj sa eozinofilijom od 89%. Diseminacija u druge organe pogoršava bolest i obično dovodi do letalnog ishoda. Diseminacija se ispolji na perikardu kao perikarditis a na meningama kao meningitis serosa chronica ili kao gnojni meningitis. Serozni meningitis duže traje, te liči na tuberkulozni meningitis.
Primarna ekstrapulmonalna forma se manifestira uglavnom kao kutana koksidioidomikoza. Kliničke odlike su nodularne promjene na koži koje su bezbolne, uz ulceraciju u centralnim dijelovima. Od ekstrapulmonalnih formi, pominje se endooftalmična iorma koja je bila posljedica trljanja oka prilikom oluje pijeskom.
Benigne kokcidioidalne manifestacije gu različite: hronične koksidioidalne kaverne, hronični granulomi, kokcidioidalne bronhiektazije, kokcidioidalna plućna fibroza, pneumotraks, hronični empijem i hronični perikarditis.
Diseminirana kokcidioidiomikoza se manifestuje kao akutna forma (milijarna kokcidioidomikoza, akutni kokcidioidalni meningitis) i kao hronična forma (hronična diseminirana, hronični meningitis i izolirani granulom). Ovo su najteže forme i uglavnom se završavaju letalno. Izuzetak je izolirani granulom
koji ima dobru prognozu. Poznate su mnogobrojne remisije, tako da je trajanje ove bolesti iznosilo i do 30 godina.

Dijagnoza

Epidemiološki podaci i klinička slika su od neobično velike koristi za dijagnozu. Leukocitoza sa eozinofilijom je vrlo važno pomagalo. Mikroskopski se mogu u sputumu naći sferule, a i u eksudantu i bioptičnom materijalu. Na hranilištu od dekstrozeagara (Sabouraud) izrastu micelije, što je dovoljan etiološki dokaz. Pomoću Kokcidioidin testa, koji se daje 0,1 intrakutano, javlja se već nakon 6 sati pozitivna reakcija u obliku jednog induriranog eritema.
Kožni test je pozitivan počev od 2 dana bolesti, čime je stekao prednost nad serološkim pretragama.
Serološke reakcije, kao precipitinska i reakcija vezivanja komplemenata su našle široku primjenu. Precipitinska reakcija je pozitivna nešto kasnije od kožnog testa, ali zato traje 2 mjeseca od početka bolesti. Reakcija vezivanja komplemenata je pozitivna nešto kasnije od precipitinske (od treće sedmice bolesti). Titar od 1: 32 i viši, smatra se pozitivan. Ova serološka reakcija duže perzistira, čak i do 6 mjeseci od početka bolesti.

Diferencijalna dijagnoza

1) Plućna tuberkuloza predstavlja najveće poteškoće u diferencijaciji. Međutim,nalaz Kochovog bacila ili coccioidesa, praćenje kliničke i radiološke evolucije bolesti, konačno raščišćavaju ovu dilemu.
2) Metastaze u plućima, karcinoma i hipernefroma, mogu imponirati, ali samo u početku bolesti.
3) Bronhus karcinomi.
4) Stafilokokne pneumonije sa stvaranjem velikih cista na plućima.
5) Bronhopneumonije i milijarne bronhopneumonije kod virusnih bolesti.
6) Sjeverna i Južnoamerička blastomikoza.
7) Histoplazmoza,
8) Aktinomikoza,
9) Sporotrihoza,
10) Diseminirane forme kandidijaze sa lokalizacijom na plućima.
11) Progresivna kriptokokoza,
12) Lymphosarcoma i Iymphogranulomatosis,
13) Kožna forma može podsjećati na furunkulozu, melioidozu, maleus, tularemiju, kugu, lepru i stafilokoknu sepsu.
Značaj za opšte narodnu odbranu
S obzirom da se spore mogu naći na zemljištu i da se lako prenose prašinom, to bi njihova upotreba, u Ijetnim mjesecima mogla itekako da ugrozi veliki broj Ijudi, u ratnim uslovima. Ona se
vrlo lako može unijeti u zarobljeničke logore, kasarne i opšte gdje su veliki skupovi. Opisani su slučajevi oboljelih vojnika i ratnih zarobljenika. U laboratoriji bi se čak morale nositi speeijalne maske za zaštitu osoblja. Koliko se lako prenosi ova bolest, vidi se iz jedne opisane epidemije među radnicima koji su radili na asialtiranju ulice. Za biološki rat se može upotrijebiti aerosol.

Terapija

Apliciranje antifugalnog antibiotika Amfotericina B, po mogućnosti intravenoznim putem ili intratekalnim, u dozi od 1 mg/lkgr tjelesne težine, je jedina za sada moguća terapija, ali se ne može sa sigurnošću reći da je apsolutno efikasna. Doza kod djece je veća, do 1,5 mgr./l kgr. U novije vrijeme se upotrebljava antifugalni antibiotik Saramyzetin i Hamycetin (antibiotici na polipeptidnoj bazi).
Zaštita
Aktivna imunizacija sa formoliziranom arthrospora vakcinom još nije našla širu primjenu. Međutim, bila bi indicirana za one Ijude koji dolaze u endemska žarišta i za vojnike.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,