Encefalični sindrom - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Encefalični sindrom

encefalicni-sindromEncefalitični sindrom je skupina simptoma koji mogu biti uzrokovani različitim etiološkim agensima. U većini slučajeva uzročnici su poznati. Ukoliko se radi o infektivnom agensu, to su u prvom redu virusi. Klinički encefalitični sindrom se manifestira polimorfnim simptomima, od kojih prevaliraju, nekada mentalni, a nekada neurološki.
Čisti encefalitični simptomi nisu uvijek prisutni, te se u kliničkoj slici jave simptomi oboljelih meninga i medule.

EPIDEMIOLOGIJA

Najčešći uzročmci encefalitisa i encefalitičnog sindroma su virusi. Neki od njih se javljaju endemski, a rjeđe epidemijski (endemski krpeljni encefalitis). Daleko češća pojava ovih oboljenja je sporadična. Veliku skupinu encefalitisa sačinjavaju tzv. »arboencefalitisi« kod kojih su rasadnik infekcije životinje kao npr. glodari, ptice, ovce, konji, a od životinja prenose se vektorima.
Jedna grupa encefalitisa i encefalomeningitisa se javlja u toku nekih poznatih zaraznih bolesti kao što su enteroviroze (polio ECHO i Coxacie), zatim u toku epidemičnog parotitisa, morbila, varičela, rubeole, te je njihova epidemiologija opisana kod ovih pomenutih bolesti. Najčešći je od svih herpes encefalitis i zastupIjen je u 5 do 7% svih encefalitisa.

ETIOLOGIJA

Pošto encefalitični sindrom nije etiološki jedinstven, to su njegovi uzročnici različiti. Encefalitični sindrom može biti izazvan infektivnim agensima i njihovim toksinima, kao alergijska manifestacija u nekim slučajevima, zatim u različitim hemijskim i fizičkim procesima.
Najčešci infektivni agensi su:
1. Virusi: arbovirusi, enterovirusi, virus rabiesa, herpes simpleks, herpes zoster, parotitis epidemica, infektivna mononukleoza, zatim čitava grupa postinfekcioznih ili demijelinizirajućih encefalitisa nakon morbila, varičele, rubeole, hepatitisa, febris flave. variole i nakon aktivne imunizacije protiv rabiesa i variole. Virusi kao uzročnici mogu biti visoko neurotropni kao što je virus rabiesa. Neki su može se reći najčešće neurotropni kao npr. arbovirusi a ueki samo fakultativno neurotropni.
2. Bakterije kao uzročnici encefalitičnog sindroma su po frekvenciji daleko iza virusa.
a. U toku septikemije sa gramnegativnim i grampozitivnim uzročnicima mogu se javiti encefalitični simptomi.
b. U toku pertusisa se javlja encefalitis, ali bez perivaskularne infiltracije uz edem, hiperemiju i mikrohemoragije kore mozga i pontobulbarne regije. Iz tih razloga se smatra da nastaje pod dejstvom resorbiranog endotoksina, gdje svoj doprinos imaju hipoksija mozga i petehijalna krvarenja usljed povećanog intrakranijalnog tlaka.
c. Encefalitisi izazvani treponemama.
d. Meningoencefalitis specifica tuberculosa.
e. Leptospirozni encefalitisi i
f. U toku difterije, šarlaha i bruceloza kao komplikacija osnovne bolesti.
3. Ricketsije mogu dati encefalitični sindrom.
a. Ricketsia prowazeki daje određene promjene u mozgu koje se reflektiraju sa encefalitičnim smdromom.
b. Coxiella Burneti, u toku koje se encefalitični sindrom javlja kao komplikacija osnovne bolesti.
c. Ricketsia ricketsi
d. R. Tschutsehugamuschi uzročnik »Scrub« tifusa daje u svojoj simptomatologiji encefalitične simptome.
4. Protozoe kao uzročnici encefalitičnog sindroma su vrlo rijetko zastupljene.
a. Toxaplasma Gondii.
b. Trypanosoma gambiense i rodesiense.
c. Plazmodiji malarije.
5. Gljivice kao uzročnici encefalitičnog sidroma su također vrlo rijetko nađene.
a. Cryptococcus neoformans (Torula).
b. Monillia albicans (Candida).

PATOGENEZA

Virus dospijeva do centralnog nervnog sistema putevima koji su svojstveni pojedinim vrstarna virusa.
1. Virus rabiesa sa kože se širi centripetalno i pokazuje najveći afinitet prema sivoj supstanci, Amonovom rogu i bazalnim ganglijama, te meduli oblongati.
2. Kod krpeljnog encefalitisa dolazi do viremije i generalizacije infekta. Najčešće promjene su u menzencefalonu, ponsu i bazalnim ganglijama, te se prezentiraju kao kongestija, sitna krvarenja, infiltracije upalnim ćelijama, degeneracija i nekroza neurona, te neuronofagija. Oko krvnih sudova nalazi se infiltracija u obliku manžete »Cuffing« i proliferacija glije. U ganglijskim ćelijama kod rabiesa se nalaze Negrijeva tjelašca, a kod encefalitisa izazvanog virusom herpes simplexa inkluzije.
3. Kod postinfekcioznih encefalitisa histološka slika je nešto drugačija, te se vidi perivaskularna infiltracija i isčezavanje mijelina iz mijelinskih ovojnica (demijelmizirajući encefalitis), dok su ganglijske ćelije uglavnom, pošteđene.
Patogeneza demijelinizirajućih encefalitisa (akutni disemenirani) nije sasvim jasna, ali postoje određena tumačenja koja se mogu uzeti sa izvjesnom rezervom.

  • Ovaj encefalitis nastaje kao posljedica određenih enzimatskih poremećaja u mozgu.
  • Oni su vjerovatno posljedica toksičnih oštećenja.
  • Mogu biti posljedica aktivizacije nekog drugog hipotetič” nog virusa koji je dotle bio inaktivan.
  • Stvaranje vaskularnih tromba u mozgu može nastati pod uplivom raznih faktora, a konstitucionalna opterećenja stvaraju kod pojedinih osoba dispoziciju za češće stvaranje pomenutih tromba.
  • Nije isključeno da je bolest bila latentna, pa da usljed poremećenog imunobiološkog statusa dođe do egzacerbacije.

4. Herpes-encefalitis se najčešće lokalizira u regio temporosphenoidalis i gyrus hippocampi, nešto rjeđe u ponsu, meduli i malom mozgu. U stvari on spada u akutne hemoragične encefalitise kao što su zapadni i istočni ekvini i japanski B encefalitis.
Na osnovu virusoloških pretraga herpes virus dopire do mozga, ili hematogeno, ili centripetalno nervnim putem (Neuroprobasia). Ne može se isključiti ni kombinacija ova dva puta. Virus se od ćelije do ćelije širi kontinuirano u mozgu, što je dokazano pregledom moždanih šnitova na obdukciji.

  • Virus herpes simpleksa može se širiti sa korneje ili sluznice nosa kontinuirano prema mozgu, usput izazivajući periartritis herpetica. Zapravo na ovim mjestima se stvaraju nova žarišta i preko njih virus dopire do dure na bazi lubanje.
  • Preko ductus nasolacrimalisa dopire infekcija do sluznice nosa gdje dovodi do herpetičnog rinitisa. Nervus supraorbitalis je na velikom dijelu obavijen perineuralnim infiltratom. Nakon prodora u likvorni prostor razmnožava se virus u ćelijama subarahnoidalnog tkiva u kome se nalaze mnogobrojne inkluzije. Odavde se virus preko cerebrospinalnog likvora prenosi ne samo na veliki mozak, već i u likvorni prostor zadnje lubanjske jame i spinalni likvorni prostor.

Prema tome može se reći da je karakteristika herpes encefalitisa pojava primarne herpes infekcije sa viremijom i pojavom upalnih procesa sa nekrozom i inkluzijama, te kontinuiranim širenjem virusa sa jedne ćelije na drugu.

KIINIČKA SLIKA

Inkubacija kod svih slučajeva nije ista, različita, je što ovisi o čitavom nizu faktora, a među njima o vrsti uzročnika. Kod krpeljnog encefalitisa inkubacija traje u prosjeku 7 do 10 dana, drugi virusni encefalitisi 4 do 21 dan, a kod postinfekcioznih varira prema vrsti oboljenja.
Klinička simptomatologija zavisi od svojstva uzročnika s jedne strane i reakcije oboljelog s druge strane. Prema tome može pokazivati različite varijacije, od inaparentnog oblika preko težih i sve do letalnih formi. Međutim, svi oni mogu imati čitav niz zajedničkih simptoma, te se mogu očitovati sličnim kliničkim slikama.
Neke grupe virusa kao enterovirusi daju uglavnom, blaže i benignije kliničke oblike, dok ARBO-virusi, tj. infekcija sa njima imaju daleko teže forme. Bolest počinje ili postepeno sa nekarakterističnim simptomima, znatno rjeđe naglo sa psihičkim i neurološkim ispadima. Kod virusnih encefalitisa i meningoencefalitisa, tok bolesti najčešće ima bifazični tok, gdje prva faza odgovara viremiji, a druga invaziji cns-a. Ponekad može biti prisutna samo prva faza bolesti, a druga izostane, tj. da nema znakova lezije centralnog nervnog sistema, ili pak da prva faza izostane, pa se bolest manifestira kao encefalitis, meningoencefalitis i encefalomijelitis.
Uzećemo PRIMJER KRPELJNOG ENCEFALITISA i na njemu opisati kliničku sliku. Bolest ima tri stadija.
1. Prodromalni stadijum se karakterizira opštim infektivnim simptomima kao što su glavobolja, visoka temperatura, mijalgije, artralgije, malaksalost, povraćanje i dr. Ovaj stadijum traje obično 3 do 10 dana.
2. Asimptomatski ili latentni stadijum u kojem dolazi do smirivanja opštih simptoma i bolesnik se znatno bolje osjeća. Ovaj stadijum traje između 4 do 10 dana.
3. Encefalitični i meningoencefalitični stadijum bolesti obično počinje sa ponovnom pojavom opstih simptoma sa strane centralnog nervnog sistema (encefalitis, meningitis). Ovaj stadijum može trajati do 20 dana.
Simptomi sa strane mozga mogu se podijeliti u dvije grupe:

  • Simptomi iritacije su nemir, razdražljivost, nesanica i delirijum, koji su u stvari, psihički simptomi. Osim psihičkih ispada javljaju se i mišićni simptomi kao što su spasticitet, rigiditet, tremor, konvulzije, trzaji muskulature i dr., kao i senzorični simptomi: glavobolje, parestezije, hiperestezije, neuralgični bolovi i drugi.
  • Simptomi depresije – se manifestuju apatijom, pospanošću, letargijom, prekomatoznim i komatoznim stanjem. Od strane mišića javlja se oduzetost flakcidnog tipa, zatim anestezija i dr.

4. Rekovalescencija – Iz ovog stadijuma se postepeno prelazi u rekonvalescenciju koja može prilično dugo trajati, a obilježena je postepenim oporavkom, ponekad upornim glavoboljama i malaksalošću.
Postinfekciozni encefalitisi se javljaju kao komplikacije u toku određene zarazne bolesti, ili kao komplikacija nakon cijepljenja protiv rabiesa i variole. Klinički, nekada je više izražen mijelitični, dok drugi put encefalitični sindrom.

MIKOTIČNI ENCEFALITIS

odnosno meningoencefalitis je vrlo rijetko opisan u našim krajevima. Međutim, ne znači da je kao bolest u našoj patologiji rijetko zastupljena.

KLINIČKI OBLICI

Klinički oblici mogu biti lakši i teži. Teži su ukoliko dođe do zahvaćenosti istovremeno i mozga i medule spinalis.

KOMPLIKACIJE I SEKVELE

Neki encefalitisi prolaze bez sekvela, dok kod drugih ostaju trajni ispadi sa strane psihičke i nervne sfere. U trajne posljedice ubrajaju se: oštećenja vida, sluha, paralize, ataksije, mentalna retardacija i dr.

DIJAGNOZA

Dijagnoza encefalitičnog sindroma se postavlja najprije na osnovu kliničke slike ukoliko je tipična, tj. ako su prisutni opšti infektivni sindrom i simptomi oštećenja centralnog nervnog sistema. Pogotovo kod postinfekcioznih encefalitisa klinička dijagnoza se lakše postavlja, ukoliko se encefalitis javio u toku nekih virusnih bolesti, ili nakon vakcinacije. Etiološka dijagnoza primarnih encefalitisa zahtijeva osim laboratorijskih pretraga cerebrospinalnog likvora i virusološke i serološke pretrage.
Diferencijalna dijagnoza
U diferencijalnoj dijagnozi encefalitičnog sindroma, dolaze u prvom redu bolesti i oštećenja centralnog nervnog sistema koja mogu ličiti na encefalitis, a to su:

  • Intoksikacije sa barbituratima kod kojih mogu da se jave cerebralni simptomi, ali anamneza u kojoj se doznaje za upotrebu luminala, fenobarbitonnatrija i drugih preparata uz duboko komatozno stanje sa uskim zjenicama (pred egzitus mogu biti midrijatične), cijanoza, normalna temperatura, pozitivan test u urinu na barbiturate upućuju na ovo oboljenje.
  • Psihomotorni nemir u toku fulmmantne insuficijencije jetre se karakterizira jakim mentalnim poremećajima, konfuzijom te brzim napredovanjem prema stuporu i komi. Prisutan je »flapping« i ikterus te su to vodeći simptomi za tačnu dijagnozu.
  • Trovanje ugljenmonoksidom pokazuje određene kliničke karakteristike a to su: povišen tonus mišića, disanje površno i ubrzano, zjenice široke, anizokorija, ne reagiraju na svijetlo, refleksi otsutni, pozitivan BabinskV, a u krvi karboksihemoglobinemija preko 15%.
  • Apopleksija pokazuje određene simptome kao asimetriju lica, devijaciju očiju, zjenice normalne ili široke, rijetko sužene, duboka koma, krv u likvoru (jednaka boja u najmanje tri epruvete).
  • Konvulzije u toku visoke febrilnosti a naročito kod djece mogu na prvi pogled imponirati kao encefalitični sindrom.
  • Multipla skleroza, ali dugotrajni tok bolesti uvijek uputi na pravu dijagnozu.
  • Neurolues, može ponekada imati pojedine simptome iz encefalitičnog sindroma, ali anamneza i serološke reakcije upućuju na pravu dijagnozu.
  • Trovanje gljivama, može ponekada ići sa cerebralnim simptomima, ali anamnestički podatak (konzumiranje gljiva) upućuje na pravu dijagnozu. Ovakve simptome daje amanita muskaria i panterina.

PROGNOZA

Ona je ovisna o etiologiji, te je kod nekih bolja, kao na primjer infekcije enterovirusima, dok je znatno lošija kod infekcije ARBO virusima. Postvakcinalni encefalitisi imaju znatno teži tok i lošiji ishod te se letalitet kod njih kreće do 50%, a ozdravljenje nije potpuno. Letalitet kod encefalitisa nakon morbila iznosi oko 10%.

TERAPIJA

Specifična terapija ne postoji kod virusnih infekcija. Prema tome ostaje samo simptomatska. Kod bolesnika gdje je došlo do paralize muskulature za disanje mogu se veoma uspješno primijeniti uređaji za vještačko disanje. Da bi se izbjegle sekundarne infekcije primjena antibiotika ima svog punog opravdanja.

PROFILAKSA

Zaštita se za sada jedino sprovodi kod krpeljnih encefalitisa. Eksponiranim osobama (lovci, šumari, planinari, šumski radnici) daje se hiperemični gamaglobulin u dozi 0,3 do 0,5 ml/ 1 kg. Ukoliko je došlo do uboda krpelja, onda se unutar prva tri dana aplicira 0,1 ml/1 kg tjelesne težine i.m.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,