Meningitis meningococcica - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Meningitis meningococcica

meninealni-simptomi1(epidemični meningitis, zarazno kočenje vrata)

Epidemični meningitis je najčešći gnojni memngitis. Prouzrokovan je meningokokima. Klinički se ispoljava kompletno ili nekompletno izraženim meningealnim sindromom i opštim infekcioznim simptomima.

EPIDEMIOLOGIJA

Meningokokni menigitis se javlja sporadično, rjeđe u vidu epidemija. Epidemije se obnavljaju svakih nekoliko godina. Izvor zaraze je osoba koja nosi meningokok na sluznici nazofarinksa, bilo da se radi o bolesniku ili kliconoši. Sistematskim pregledom briseva sa sluznice nazofarinksa osoba koje se nalaze u okolini bolesnika, ustanovljeno je, da među njima ima 60 do 70% zdravih kliconoša. To objašnjava sporadičan karakter pojave oboljenja i međusobnu vezu pojedinih oboljenja. Bolest se prenosi, uglavnom direktno, kapljičnim putem, zbog velike osjetljivosti meningokoka u spoljnoj sredini. Najčešće obolijevaju djeca od 3 mjeseca do 10 godina. Epidemični meningitis je pretežno sezonsko oboljenje koje se javlja krajem zime i u proljeće.

ETIOLOGIJA

Uzročnik epidemičnog meningitisa je Neisseria meningitidis. To je gram negativan uzročnik, bubrežastog oblika koji se najčešće nalazi u parovima, intracelularno, a veoma rijetko i ekstracelularno. Veoma je osjetljiv na hladnoću i isušenje. Razlikuju se 4 tipa meningokoka A, B, C i D.

PATOGENEZA

meningitis2

  • Meningokoki prodiru u organizam preko sluznice gornjih respiratornih puteva i
  • izazivaju upalu na sluznici rinofarinksa, a
  • odatle putem krvi, rjeđe direktno limfnim putevima dospijevaju do mekih moždanih opni gdje izazivaju gnojnu upalu.

U najvećem broju slučajeva uzročnici uopšte ne izazivaju oboljenje (zdrave kliconoše), ili izazivaju samo nazofaringitis, pa prema tome djeluju samo lokalno na mjestu ulaza u organizam. Ako uzročnici prodru u krvotok, mogu izazvati opštu infekciju, ili meningokoknu sepsu sa apopleksijom nadbubrežnih žlijezda bez meningealnih simptoma, ili konačno mogu prodrijeti kroz hematolikvornu barijeru, naseliti se na moždane opne i izazvati gnojnu upalu, koja je praćena meningealnim simptomima.
Endotoksini meningokoka dovode do poremećaja koagulacije krvi, izazivajući potrošnu koagulopatiju i hemoragičnu dijatezu. Posljedice djelovanja endotoksina su mnogobrojna krvarenja po koži, sluznicama, unutrašnjim organima i nadbubrežnim žlijezdama, te endotoksični šok, koji veoma često ima letalni ishod.

KLINIČKA STIKA

Inkubacija je kratka i iznosi 1 do 3 dana. Bolest počinje naglo, visokom temperaturom, glavoboljom i povraćanjem. Glavobolja je veoma uporna, difuzna, ali ipak jače izražena u čeonom i zatiljnom predjelu. Veoma brzo, ispoljavaju se i drugi meningealni znaci:
ukočenost vrata, pozitivni Kernigov znak, Vujićevi i Brudzinskijevi znaci. Bolesnici su uznemireni i delirantni, a ponekad mirni, adinamični, somnolentni. Kod male djece nisu rijetke konvulzije i poremećaj senzorijuma. Herpes je jedan od važnih simptoma epidemičnog meningitisa, jer je prisutan u 70% oboljelih. Najčešće je lokalizovan na usnicama, oko nosa, ali može biti i na drugim djelovima tijela. Po koži, osim herpesa može biti izražen i polimofni ili petehijalni osip.
Ukoliko se zapaljivi proces sa meninga proširi putem krvnih sudova u moždano tkivo pored meningealnih, mogu se ispoljiti i encefalitični simptomi, afazija, pareze bulbomotora, akutne hemiplegije, transverzalni mijelitis itd.

MENINGOKOKNA SEPSA

Može se javiti izolovano, ali mnogo česće u kombinaciji sa meningitisom. Kliničku sliku meningokokne sepse karakteriše trijas simptoma: temperatura, ospa i artropatija.

  • Krivulja temperature je nepravilna, intermitentna, a ponekad se mogu vidjeti i kratkotrajne faze povišene temperature.
  • Ospa je eritematozna, makulopapulozna ili petehijalna.
  • Zglobovi su bolni, ponekad crveni i otečeni.

Najteži oblik meningokokne sepse je purpura fulminans, kod koje kliničkom slikom dominira kolaps i ekhimoze po trupu i ekstremitetima. Osim ovih simptoma kod meningokokne sepse se obično jave i meningealni simptomi, ukoliko ne dođe do egzitusa prije nego što se pojave.

KLINIČKI OBLICI MENINGITISA

Laki oblici odlikuju se neznatno povišenom temperaturom, relativno dobrim opštim stanjem i rudimentiranim ili nekompletno izraženim meningealnim sindromom (abortivni i ambulantni).
Teški klinički oblici karakterizirani su veoma burnim početkom bolesti, teškim opštim stanjem, visokim ili subnormalnim temperaturama. Smrt može nastupiti još prvih dana bolesti, dok je bolesnik u šoku. Ako se pojavi ospa, ona je veoma obilna, krupna, petehijalna, zahvata pretežno kožu, zatim sluznice, a krvarenje se može pojaviti na unutrašnjim organima i nadbubrežnim žlijezdama. Bolest može započeti grčevima, a ubrzo se pojave i žarišni simptomi, hemiplegija, različite druge pareze i paralize, vegetativni simptomi i gubitak svijesti, što sve upućuje na teško oštećenje encefalona.

KOMPLIKACIJE

U toku epidemičnog meningitisa one su znatno rjeđe, zahvaljujući uspješnoj etiološkoj terapiji.

  • Hidrocefalus nastaje zbog začepljenja otvora kroz koji cirkulira likvor zbog organizacije eksudata ili pojačane produkcije likvora.
  • Cirkumskriptni adhezivni arahnoiditis može imati za posljedicu epileptične napade, spazme i druge komplikacije.
  • Subduralni izljev se može javiti najčešće kod male djece. Na ovu komplikaciju treba pomisliti u svim slučajevima, kada se nalaz u likvoru popravlja, a dijete i dalje ima temperaturu i napetost fontanele i dalje perzistira. Dijagnoza se potvrđuje punkcijom subarahnoidalnog prostora. Sadržaj je obično ksantohroman, sa visokim procentom bjelančevina.
  • Apsces – Ako se eksudat sa mekih moždanih opni proširi na moždano tkivo može doći do gnojnog encefalitisa i stvaranja apscesa u pojedinim dijelovima mozga. Simptomatologija zavisi od lokalizacije apscesa.
  • Oštećenje vida i sluha danas su veoma rijetke komplikacije.

DIJAGNOZA

Postavlja se na osnovu epidemioloških podataka, kliničke slike i nalaza u likvoru. Likvor je mutan, gnojan a broj ćelija povećan. Celije su pretežno polinukleari. U sedimentu likvora može se naći uzročnik, ali je mnogo sigurniji nalaz u kulturi. Likvor treba odmah zasijati, radi toga što je meningokok osjetljiv i brzo propada. Uzročnik se osim u likvoru može naći i u krvi, petehijama i sluznici rinofarinksa.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

U diferencijalnoj dijagnostici prije punkcije dolaze u obzir

  • meningitisi različite etiologije
  • meningizmi
  • suborahnoidalno krvarenje.

Nakon punkcije, kada se dobije gnojni likvor, diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir primarni i sekundarni gnojni meningitisi izazvani drugim gnojnim uzročnicima, u prvom redu pneumokokom, stafilokokom, streptokokom, hemofilusom influence i drugim.
Diferencijalno-dijagnostički kod meningokokne sepse na prvom mjestu dolaze u obzir septična stanja prouzrokovana drugim uzročnicima, zatim pjegavi tifus, variola (purpura variolosa), hemoragična groznica i purpure druge etiologije.
Prognoza zavisi od kliničkog oblika bolesti i od toga u kojoj fazi bolesti je liječenje započeto.

TERAPIJA

Terapija je etiološka i simptomatska. Dolaze u obzir antibiotici i sulfonamidi. Od antibiotika na prvom mjestu je penicilin G i sintetski penicilin ampicilin. Od sulfamida, sulfadijazin, koji se lako topi i dobro prolazi prvnolikvornu barijeru. Doze penicilina G za malu djecu su 1.000.000 internacionalnih jedinica na kg tjelesne težine, za stariju djecu i odrasle 6 do 12 miliona jedinica dnevno, pa i više. Ampicilin se daje u dozi od 50 mg. na kg. tjelesne težine kao početna doza, a zatim 150-300 mg. na kg. tjelesne težine dnevno,zavisno od uzrasta i težine kliničke slike, podijeljeno u 6 doza, parenteralno, a za odrasle i do 14 gr. dnevno prvih dana bolesti. Doze sulfonamida su 0,2 do 0,3 gr. dnevno za djecu, a 0,1 gr za odrasle na kg/ tjelesne težine. Sulfonamidi se daju peroralno, a parenteralna aplikacija dolazi u obzir samo onda kada je peroralna nemoguća zbog težine bolesti ili upornog povraćanja. Dužina liječenja zavisi od težine bolesti, ali ne smije ni u kom slučaju biti kraća od 10 dana.
U terapiji fulminantne meningokokcemije potrebno se pridržavati slijedećeg principa:
1. Kupiranje šoka i perifernog kolapsa,
2. Antimikrobna terapija
3. Oksigenacija
4. Korekcija acidobaznog statusa
5. Kupiranje konvulzija
Profilaksa se sastoji u opštim higijenskim mjerama koje se za vrijeme epidemije upotrebljavaju kod kapljičnih infekcija.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,