Poliomyelitis - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Poliomyelitis

Autor stručnog rada: dr Senad Međedović, neuropsihijatar, neuropsihijatrijska klinika RMC Mostar

poliomyelitis

(Dječija paraliza, Poliomyelitis anterior acuta, HeineMedinova bolest)

Poliomijelitis je akutno infektivno, virusno oboljenje čiji je uzročnik poliovirus hominis. Infekcija se manifestira kao serozni meningitis ili kao flakcidne paralize i pareze mišića. Veliki broj infekcija poliovirusom prolazi inaparentno.

Epidemiologija

poliomyelitis2Bolest se javlja endemskoepidemijski i najčešće oboljevaju djeca. Izvor infekcije je bolesnik u akutnoj fazi i rekonvalescenciji kao i oni koji su inficirani ili je bolest inaparentna. Obično na jednog oboljelog sa manifestnim znacima dolazi stotinu sa inaparentnom kliničkom formom. Bolesnik izlučuje viruse preko nazofaringsa prvih 7 dana bolesti, dok preko fecesa i do 4 mjeseca. Glavni put infekcije je fekalno oralni. Infekcija se širi preko zagađene vode i hrane. Muhe imaju veliki značaj kao vektori. U rijekama i otpadnim vodama se vrlo često nalazi virus polija. Ulazna vrata infekcije su probavni trakt, rjeđe disajni organi i koža (ubod insekta). Indeks kontagioznosti je vrlo visok, te se virus može dokazati kod svih osjetljivih osoba u blizini bolesnika. Imunitet se u 90 do 95% slučajeva stiče »tihom« imunizacijom. Bolest je sezonskog karaktera i javlja se krajem ljeta i početkom jeseni.

Etiotogija

Uzročnik poliomijelitisa spada u grupu enterovirusa. Virus nije jedinstven, već ima više antigenski različitih tipova. Najpoznatija su tri ustaljena tipa koji su označeni kao tip I (Brunhilde), tip II (Lansing) i tip III (Leon). Virus polija je patogen, osim za čovjeka i za neke vrste majmuna.

U organizmu oboljelih stvaraju se neutralizirajuća i komplementirajuća antitijela. U vanjskoj sredini virus je otporan. Može se dugo zadržati u riječnoj vodi, bazenima za kupanje i dr. Imunitet je solidan, ali među pojedinim sojevima ne postoji unakrsni imunitet.

Patogeneza

Virus ulazi u organizam oralnim putem, a eliminiše se preko ždrijelnog sektora i stolice (fekalno-oralna infekcija). Međutim ne isključuje se ulazak preko respiratornih organa, tj. kapljičnom infekcijom. Nakon prodora virus se

Alimentarna (Intestinalna) faza – Virus se razmnožava na sluznici usne šupljine, ždrijela i tankog crijeva, ileuma.

Limfatična faza – Veoma brzo iza ovoga virus dospije u regionalne limfne žlijezde mezenterijalne i cervikalne gdje se nastavi njegovo razmnožavanje. Kod većine ljudi infekt ovdje ostaje lokalizovan, a organizarn reagira stvaranjem antitijela, te takve osobe postanu imune ali mogu dugo vremena izlučivati viruse, te predstavljati izvor infekcije za svoju okolinu. Procenat inficiranih gdje infekt ostaje lokalno, iznosi 90 do 95%. Na taj način dolazi do »tihe« imunizacije.

Vaskularna (Viremična) faza s. Morbus minor – Kod ostalih 5 do 10% virus prodre u krvotok i nastane viremija što se klinički manifestira kao inicijalni stadijum ili mala bolest. Za vrijeme viremije dolazi do generalizacije infekta. te virus dospijeva do udaljenih limfnih žlijezda (aksilarne i ingvinalne i druga tkiva). Ovdje se na sekundarnim mjestima virus dalje razmnožava i ponovo prelazi u krv.

Nervna faza s. Morbus maior – Do centralnog nervnog sistema virus dospije iz krvi, vjerovatno, ili aksonima perifernih živaca i nastavija dalje nervnim nitima, ili krvnim putem dospije do meninga i plexus chorioideusa u likvor, te preko limfnih omotača krvnih sudova dospije do prednjih rogova medule (nervna faza bolesti).

Bez obzira kojim putem je dospio u centralni nervni sistem virus pokazuje izraziti tropizam prema njemu. Motorne ganglijske ćelije prednjih rogova (intumescentia cervicalis i lumbalis), bulbarna motorna jezgra, a rjeđe stražnji korjenovi medule spinalis su ledirani. Nervna faza klinički odgovara velikoj bolesti (morbus maior).

Klinička slika

Inkubacija u prosjeku traje 7 do 14 dana, a rjeđe i znatno duže pa i do 6 sedmica i uvijek je asimptomatska. Kod najtipičnijih slučajeva bolest se manifestira u tri stadijuma preparalitički, paralitički i rekonvalescencija.

Preparalitički stadijum – može pokazivati tri faze bolesti i to: inicijalnu, latentnu i meningoadinamičnu.

o   Inicijalnu fazu bolesti karakterišu lako povišene temperature, kataralni simptomi gornjih disajnih puteva kao što je kašalj, hunjavica, bolovi u guši, te smetnje sa strane gastrointestinalnog trakta kao što su mučnina, bol u epigastriju, povraćanje i proljevi. Ova faza bolesti traje 2 do 4 dana, a zatim nastaju gore pomenuti simptomi i bolesnik se dosta dobro osjeća.

o   Latentna faza – nastavlja na prethodnu traje 2 do 3 dana i takoreći je asimptomatska.

o   Meningo-adinamična faza -se nastavlja na latentnu fazu. Karakterizira se pogoršanjem opšteg stanja, visokom temperaturom koja se kreće između 38 do 40 stepeni, intenzivnom glavoboljom, bolovima u kostima, zglobovima i mišićima, te gastričnim tegobama (povraćanje, intenzivni bolovi u abdomenu, apendalgije i dr.). Nakon 1 do 2 dana bolesnici su potpuno adinamični, apatični, obilno se znoje, dok je svijest očuvana. Objektivno se primjećuje atonija mišića, kongestija lica, cijanotične usne (facies polimyelitica). Uz ovo jave se meningealni simptomi (Kernig, Brudžinski i dr.). Kao znak teške adinamije javi se Fanconijev znak. Tetivni refleksi su oslabljeni, ali ponekad mogu biti i živahni. Izražena je preosjetIjivost na dodire ili spontana. Ovaj stadijum traje kratko 1 do 5 dana. Bolest može da se praktički zaustavi u ovoj fazi bolesti i da se klinički manifestira kao serozni meningitis.

Paralitički stadijum – bolesti se nadovezuje na ovaj, pojavom flakcidnih oduzetosti pojedinih mišićnih grupa. Paralize se vrlo brzo šire zahvatajući nove mišiće. Najintenzivnija pojava paralize se odvija u toku 48 do 72 sata od pojave prve paralize. Pojava novih paraliza kasnije je velika rijetkost i može se očekivati najviše za 10 dana od početka. Objektivno u ovom stadijumu može se zapaziti da su paralize mlohave – flakcidnog tipa, a praćene su gubitkom dubokih tetivnih refleksa i asimetrične su i bez ikakvog reda u javljanju. Senzibilitet je očuvan. Pojavom paralize dolazi do pada temperature i smirivanja opštih, gastrointestinalnih i respiratornih simptoma. Ovaj stadij traje 15 do 20 dana. Iza ovoga bolesnici ulaze u stadijum rekonvalescencije.

Stadijum rekonvalescencije – se karakterizira postepenom regresijom paraliza i uspostavljanjem funkcije mišića. Ispočetka je regresija nešto brža, a kasnije znatno sporija. Regresija može trajati do dvije godine i ukoliko u tom periodu ne nastupi potpuni oporavak, smatra se da su oduzetosti definitivne.

KIinički oblici

Kao i kod svih infektivnih bolesti i poliomijelitis se može manifestovati u više kliničkh oblika. Možda je najzgodnija podjela na: a) neparalitične i b) paralitične oblike.

a)       Neparalitični oblici se ispoljavaju: kao inaparentni, kao »mala bolest« što bi odgovaralo simptomatološki jednom febrilnom stanju sa gastroenterokolitisom i faringitisom i kao meningtis serosa sa svim oblicima jednog virusnog infekta meninga.

b)       Paralitički oblik se može javiti u više formi što je ovisno od lokalizacije infekta. Najpoznatiji oblici su: spinalni, bulbarni ili buIbopontini koji je istovremeno i najteži oblik, a pokazuje različite kliničke varijacije što je ovisno od intenziteta i lokalizacije infekta, te encefalitični oblik. Svi ovi oblici mogu biti miješani. Najteži su oni gdje je došlo do insuficijencije disanja.

Komplikacije

Najčešće komplikacije kod poliomijelitisa su na plućima, do kojih dolazi zbog hipoventilacije. U prvom redu su to atelektaze i pneumonije. Nešto rjeđe su atonija želudca i paralitički ileus. Miokarditis može biti posljedica anoksije miokarda ili djestva samog virusa. Ovako teški i nepokretni bolesnici su često skloni pojavi dekubitusa i sekundarnim infekcijama. Smrt nastupa uglavnom uslijed respiratorne insuficijencije.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike ukoliko se radi o paralitičkim oblicima, dok je znatno teža i praktički nemoguća kod neparalitičkih, izuzev, ako se jave u epidemiji. Pregled cerebrospinalnog likvora je od velike pomoći, tako da se u prvoj sedmici bolesti nalazi pleocitoza, uglavnom polimorfonukleari uz diskretno povećanje proteina (citoalbuminodisocijacija), dok od druge sedmice bolesti i dalje broj ćelija je normalan, a proteini su povišeni (albuminocitološka disocij acij a).

Do 7dana bolesti moguća je izolacija virusa iz ždrijela i iz stolice u prva 4 mjeseca bolesti.

Serološka pretraga kao neutralizacioni test je dosta sigurna, ali se moraju uzeti dva uzorka krvnog seruma i porast titra antitijela se može tumačiti kao pozitivan nalaz.

Diferencijalna dijagnoza

U diferencijalnoj dijagnozi dolaze u obzir oboljenja nervnog i lokomotornog sistema:

1. Guillain – Barreov sindrom ili polyradiculoneuritis se razlikuje po tome što su mu kljenuti simetrične, gubitak senzibiliteta je čest, paraliza facijalisa, a u likvoru je broj ćelija normalan od početka, a proteini vrlo visoke vrijednosti. Potpuna restitucija nastupa često.

2. Postdifterične kljenuti se javljaju nakon difterije i sa određenim redosljedom izbijanja počev od mekog nepca pa sve do ekstremiteta. Cesto su reverzibilne.

3. Infekcije ECHO virusima mogu se ispoljiti kao poliomijelitis. Međutim, imaju znatno blažu klinički sliku, ospu po koži, izraženu pleocitozu i benigniji tok sa brzom restitucijom.

4. Periferne paralize toksične i metaboličke geneze se mogu javiti u toku dijabetesa, akutne intermitentne porfirije i kod polineuritis alcholiea.

5. Poliradikuloneuritisi izazvani malignim procesima i infiltrativnim promjenama (maligni tumori nervnog tkiva, karcinomi i leukemični infiltrati).

6. Poliradikuloneuritis u toku jasno definisane akutne infektivne bolesti kao na primjer u toku herpes-zostera (meningomyeloradiculitis herpetica), kod infekcija sa R. Burneti, Coxacieinfekcije i dr.

Prognoza

Ukoliko ne dođe do respiratorne insuficijencije u prvih 10 dana bolesti prognoza quoud vitam je dobra, međuaim, quod sanationem može se reći da veliki broj ostaje sa sekvelama.

Terapija

Specifična terapija ne postoji, što znači da ostaje samo simptomatski tretman. Na početku bolesti preporučuje se mirovanje, izbjegavanje psihičkih stresova i što manje medicinskih intervencija. U rekonvalescentnoj fazi dolazi u obzir rehabilitacija u zato određenim centrima. Kod respiratorne insuficijencije potrebno je bolesnika hitno uputiti u određene centre radi sprovođenja umjetnog disanja i reanimacije.

Profilaksa

U profilaksi poliomijelitisa upotrebljava se aktivna imunizacija. U upotrebi je mrtva (Salk) vakcina koja se daje sastavljena od sva tri tipa parenteralno 1 ml u tri navrata. Razmak između prve i druge je 4 nedjelje, a između druge i treće 6 do 9 mjeseci. Kasnije se može dati još jedna doza xbooster«. Osim mrtve vakcine koja je imala izvjesnih nedostataka daleko je više u upotrebi atenuirana – (Sabin) a aplicira se peroralno. Najprije se daje tip I, pa tip III i na koncu tip II. Kod nas je u upotrebi Sabinova vakcina.

Profilaksa gamaglobulinima se može vršiti samo prije ekspozicije, te se time smanjuje učestalost paralitičkih oblika.

Reference:

1. Robertson S (1993). “Module 6: Poliomyelitis” (PDF). The Immunological Basis for Immunization Series. World Health Organization. Geneva, Switzerland. Retrieved 2008-08-23.

2. Aylward R (2006). “Eradicating polio: today’s challenges and tomorrow’s legacy”. Ann Trop Med Parasitol 100 (5–6): 401–13. doi:10.1179/136485906X97354. PMID 16899145.

3. WHO | Global leaders support new six-year plan to deliver a polio-free world by 2018

4. Heymann D (2006). “Global polio eradication initiative”. Bull. World Health Organ. 84 (8): 595. doi:10.2471/BLT.05.029512. PMC 2627439. PMID 16917643. Archived from the original on 2008-05-30.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>