BETAHERPESVIRINAE - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

BETAHERPESVIRINAE

CYTOMEGALOVIRUS (CMV)

Cytomegalovirus

Cytomegalovirus

CMV je široko rasprostranjen herpes virus, koji često izaziva oboljenja ljudi.  Izaziva bolest sa citomegaličnim inkluzijama, koja je tako nazvana zbog znatnog povećanja ćelija koje su inficirane CMV.

MORFOLOGIJA:Genom se sastoji od dvolančane DNA, po strukturi slične kao u HSV.  CMV imaju najveći genetski sadržaj od svih humanih herpes virusa.  Mnogi genetski različiti sojevi CMV cirkulišu u ljudskoj populaciji.  Sojevi su antigenski slični, pa razlike među njima nisu značajne za oboljenja ljudi.  Specifični su za vrstu i pokazuju tipsku specifičnost za ćeliju.

Humani CMV razmnožavaju se in vitro u kulturi ćelija od humanih fibroblasta.

Izazivaju karakterističan citopatogeni efekat (CPE).  Stvaraju se perinuklearne citoplazmatske inkluzije.  Mogu se vidjeti višejedarne ćelije.  Mnoge inficirane ćelije su znatno uvećane.  CMV se razmnožava vrlo sporo u kulturi ćelija i infekcija se prvenstveno prenosi sa ćelije na ćeliju.

Nekad je potrebno i do 2 mjeseca da bi se postigao potpun CPE.

PATOGENEZA:CMV je virus slabe virulencije.  In vitro je patogen, ali in vivo virusna replikacija je spora, više je intracelularnih nego slobodnih, ekstracelularnih virusa.  Imuni sistem spriječava širenje virusa, destruktivne procese i oštećenja inficiranih organa.  Postoje razlike u virulenciji između pojedinih sojeva CMV.  Moguća je i abortivna infekcija sa malo ili bez citopatogenih promjena.  CMV ostaje doživotno u inficiranom organizmu u latentnom obliku ili u perzistentnoj, produktivnoj infekciji sa niskom koncentracijom virusa, bez njegovog manifestnog izlučivanja.  Nije poznat tačan mehanizam latencije, niti preživljavanja pored postojećeg specifičnog imuniteta domaćina.  Pored reaktivacije moguća je i reinfekcija drugim ili istim sojem CMV.  Poslije primarne infekcije virus doživotno perzistira u različitim ćelijama čovjeka (pljuvačne žljezde, polimorfonukleari, limfociti, parenhim bubrega i jetre, endotel bubrega, jetre i slezine).  Izlučuje se raznim sekretima i ekskretima.  U imunom odgovoru na primarnu infekciju učestvuju nespecifični faktori, humoralni i ćelijski imunitet.

KLINIČKA SLIKA

Zdrave (imunokompetentne) osobe:infekcija kod ovih osoba najčešće protiče asimptomski,

praćena viremijom koja traje od nekoilko sedmica do nekoliko mjeseci.  Najčešće se prenosi salivom, pa prokuženost raste od puberteta do srednjeg doba.  Primarna infekcija  kod nekih izaziva sindrom CMV mononukleoze, blažeg kliničkog toka nego u EBV.  Bolest karakterišu malaksalost, mijalgija, dugotrajna povišena temperatura, poremećaji funkcije jetre i limfocitoza s pojavom atipičnih limfocita.  CMV je uzročnik 20-50% (Epstein-Barr virus negativnih) slučajeva mononukleoze u kojoj su heterofilna antitijela negativna.  CMV mononukleoza je blago oboljenje, a komplikacije su rijetke.  Čest je subklinički hepatitis.  Kod male djece (ispod 7 godina) često se javlja hepatosplenomegalija.

Imunokompromitovane osobe:CMV infekcije u imunosuprimiranih čest su uzrok oboljenja i smrtnosti ovih osoba.  Najviše su ugroženi primaoci organa, bolesnici pod hemoterapijom i posebno oboljeli od AIDS-a.  Transplantacija CMV pozitivnih organa seronegativnoj osobi dovodi do virusne reaktivacije i mogućeg odbacivanja trasplantata.  Kod oboljelih od AIDS-a infekcija je diseminovana, zahvata brojne organe, a najčešće klničke manifestacije su horioretinitis i gastroenteritis.  U primalaca organa i bolesnika pod hemoterapijom infekcija se manifestuje kao CMV mononukleoza.  U primaoca koštane srži pneumonija je česta manifestacija ove infekcije, sa smrtnošću do 40%.  U nekim slučajevima može biti udružena sa CMV mononukleozom.  Hepatitis sa hepatosplenomegalijom može se javiti u 7-16% osoba nakon transplantacije bubrega, obično blagog toka sa spontanim izlječenjem

CMV infekcija u imunokompromitovanih može nastati kao primoinfekcija (obično je težeg toka) ili reaktivacija.

Kongenitalne i perinatalne infekcije:

kongenitalna infekcija nastaje transplacentarnim širenjem poslije CMV viremije u majke.  Kongenitalna infekcija može uzrokovati tzv.   citomegaličnu inkluzionu bolest, čije manifestacije zavise od zahvaćenog organa tj.  sistema.

Rijetko se manifestuju kao multivisceralna sistemska oštećenja, a češće kao kalcifikacije u CNS sa različitim senzoneuralnim poremećajima, zaostajanjem rasta, hepatosplenomegalijom,

žuticom, trombocitopenijom, encefalitisom sa ili bez mikrocefalije.  Kongenitalne infekcije mogu biti bez simptoma pri rođenju, ali se kasnije manifestuju oštećenjima sluha ili mentalnom retardacijom.  Infekcija može proći i bez ikakvih posljedica po plod, a manifestuje se dugotrajnim izlučivanjem virusa nakon rođenja.

Perinatalna infekcija nastaje ingestijom CMV pri prolazu novorođenčeta kroz inficirani porođajni kanal ili kolostrumom i mlijekom.  Najčešće je asimptomska ili subklinička.  Virus se razmnožava u pljuvačnim žljezdama i epitelnim ćelijama.  Rijetko se razvija peumonija.

EPIDEMIOLOGIJA:

CMV je ubikvitaran, široko rasprostranjen u humanoj populaciji.

Prokuženost odraslih osoba kreće se od 70% u sredinama sa dobrim, do preko 90% u sredinama sa lošim socioekonomskim uslovima života (kontakt značajniji od higijene).

Čovijek je jedini rezervoar humanog CMV.  Infekcija se prenosi horizontalno (direktni i indirektni kontakt) i vertikalno.  Izvor virusa su razni tjelesni sekreti, ekskreti i krv.  U djetinjstvu su najznačajniji oralni i respiratorni put prenošenja.  Kasnije dominira seksualni put.

Prenošenje transfuzijom krvi i krvnih proizvoda, kao i transplantiranim organima posebno je

značajno u imunosuprimiranih.  Vertikalno prenošenje je značajno zbog teških posljedica po plod.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA:

Za direktnu detekciju virusa u različitim biološkim materijalima mogu se primjeniti sljedeće metode:DIF (bioptički ili autopsički materijal,  leukociti, sediment urina, bronhoalveolarni lavaž), EM (sediment urina ili ispirak grla), dot-blot hibridizacija i in situ hibridizacija (u sedimentu urina ili leukocitima periferne krvi), PCR (različiti materijali).

Izolacija je najpouzdanija metoda za dijagnostiku aktivne (produktivne) CMV infekcije.   Najpogodniji uzorci su leukociti i sediment urina.  Kultivacija se vrši u humanim fibroblastima, a radi se i tehnika Shell vial assay (sloj leukocita).   Serološka dijagnostika CMV infekcije vrši se različitim metodama:

–          klasične:RVK, NT, IHA

–          savremene:IIF, RIA, ELISA.

TERAPIJA:

U liječenju bolesti izazvanih CMV primjenjuju se brojna sredstva (interferon,

transfer faktor, nukleozidi, aciklovir) pojedinačno ili u različitim kombinacijama.  Danas se najviše primjenjuje ganciklovir koji pokazuje povoljne rezultate u liječenju raznih CMV manifestacija u imunosuprimiranih.  Duže davanje nije preporučljivo zbog toksičnosti lijeka.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>