Paramyxoviridae - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Paramyxoviridae

Virusi ove porodice ranije su svrstavani skupa sa Orthomyxovirusima u grupu Myxovirusa zbog zajedničkog afiniteta prema sluzi (grč.   myxa=sluz).  Kasnije su reklasifikovani u zasebnu porodicu, koja je podjeljena u tri roda:Paramyxovirus, Morbillivirus i Pneumovirus.

I  ROD PARAMYXOVIRUS

Prvi humani virus ovog roda izolovan je sredinom prošlog vijeka iz nazofaringealnog sekreta djece oboljele od krupa.  Ovi virusi danas su važan etiološki uzročnik respiratornih infekcija novorođenčadi i male djece.  U ovaj rod se svrstavaju sljedeći virusi:parainfluencavirusi tip1, 2, 3 i 4, Mumpsvirus i Newcastle virus (virus atipične kuge peradi, koji može inficirati i čovjeka).

MORFOLOGIJA:Paramyxovirusi su velike pleomorfne čestice, počev od ovalnih oblika do filamentoznih formi.  Imaju spoljašni lipoproteinski omotač sa glikoproteinima HN (hemaglutinin i neuraminidaza) i F (fuzioni).  Genom je jednolančana, negativna RNA.

Važne biološke osobine ovih virusa su hemaglutinacija i hemoliza.  Hemaglutinacija i adsorpcija na mukoproteinske receptore ćelija vezani su za glikoprotein HN.  Za glikoprotein F vezana je sposobnost hemolize i fuzije ćelija.  Ovi virusi izazivaju lizu i fuziju inficiranih ćelija stvarajući gigantske višejedarne ćelije.

Paramyxoviridae

Paramyxoviridae

PARAINFLUENZA VIRUSI tip 1-4 (PIV 1-4)

Po morfološkim i većini bioloških osobina indentični su sa ostalim Pramyxovirusima.

PATOGENEZA:Virusi se prenose direktnim kontaktom sa osobe na osobu ili aerosolom Primarno mjesto infekcije su mukozne površine nosa i ždrijela.  Tipovi 1 i 2 mogu zahvatiti larinks i traheju izazivajući krupozni sindrom.  Drugi dijelovi respiratornog trakta rijetko su zahvaćeni pri infekciji sa PIV 1 i 2, a češće sa PIV 3.  Nije poznat tačan mehanizam djelovanja, ali najnovija istraživanja ukazuju na ključnu ulogu glikoproteina F.

KLINIČKA SLIKA:PIV kod ljudi izazivaju akutne respiratorne infekcije (ARI) i to posebno gornjih respiratornih puteva.  PIV-1 je najčešći uzročnik krupa (laringotracheobronchitis) u predškolske djece.  Kod djece može izazvati upale i drugih dijelova respiratornog trakta, a u odraslih najčešće prehlade.  PIV-2 takođe najčešće uzrokuje krup.  PIV-3 kod djece uzrokuje različite forme akutnih respiratornih infekcija.  PIV-4 izaziva samo blage ARI.

Kod djece većina PIV-infekcija protiče u vidu rinofaringitisa ili bronhitisa, praćenih temperaturom i kašljem kao najznačajnijim simptomom.  Do ozdravljenja dolazi poslije 24-48 sati.  Ukoliko se razvije krup, dolazi do progresije simptoma.  Nastaju teži oblici praćeni cijanozom, interkostalnim retrakcijama i progresivnom opstrukcijom disajnih puteva.  U slučaju nastanka bronhiolitisa i pneumonije temperatura perzistira, a kašalj postaje produktivan.  Može doći i do kombinacije bronhopneumonije i krupa.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Direktna detekcija virusa EM nije praktična zbog nekarakteristične morfologije virusa i sluzi iz uzorka.  Češće se primjenjuje DIF za detekciju virusnih antigena.  Najpogodniji uzorak je nazofaringealni aspirat.

Izolacija virusa uspjeva u kulturi ćelija.  Serološka dijagnostika nema većeg značaja u akutnoj bolesti, jer bolest kratko traje.

TERAPIJA: je simptomatska.

MUMPSVIRUS

Ovaj virus kod ljudi dovodi do oboljenja koje se naziva parotitis, mumps ili zaušnjaci.

MORFOLOGIJA:po građi, morfologiji i biološkim osobinama Mumpsvirus se ne razlikuje od ostalih paramiksovirusa.

PATOGENEZA

Ulazno mjesto infekcije su nazalna i oralna sluznica.  Virus se razmnožava u ćelijama površinskog epitela, a potom limfnim putem može preći u krvotok, pa nastaje prolazna viremija.  Iz usne duplje, parotidnim kanalom, dopire do parotidne žljezde i dovodi do njene upale.  Virus se izlučuje preko salive oko 6 dana prije početka simptoma.  Često se diseminuje u bubrege, a izlučuje preko urina.  Ne daje funkcionalna oštećenja.

Česta je diseminacija u CNS, a parotitis ne mora predhoditi infekciji CNS.  Testisi i jajnici mogu da budu zahvaćeni infekcijom, naročito u pubertetu.  Muškarci iznad 13 godina inficirani ovim virusom razvijaju orhitis (obično jednostran).  Kao posljedica može  nastupiti atrofija testisa.  Ovo rijetko dovodi do steriliteta.  U vrijeme viremije može doći do diseminacije virusa i u pankreas, miokard i zglobove.  Najnovije shvatanje je da je mumps sistemsko virusno

oboljenje u kome je parotitis samo jedna od manifestacija.

KLINIČKA SLIKA

Klinička slika mumpsa odražava patogenezu infekcije.  Jedna trećina svih mumps infekcija je asimptomska.  Inkubacija traje 18 dana.  Najkarakterističnija je infekcija s otokom parotidnih žljezda, koja se susreće kod 95% oboljelih (jednostrano ili obostrano).  Mogu biti zahvaćene i druge pljuvačne žljezde:sublingvalne i submandibularne.  U toku infekcije mumps virusom mogu biti zahvaćeni razni organi:CNS, testisi, pankreas, epididimis, prostata, jetra, tiroidea,  srce, zglobovi i dr.  Diseminacija može nastupiti prije, u toku ili bez manifestnog parptitisa.  Infekcije CNS manifestuju se kao serzni meningitis, rjeđe meningoencefalitis.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

U rutinskoj dijagnostici direktna detekcija virusa i virusnih antigena nema širu primjenu.

Može se raditi izolacija virusa na kulturi tkiva i embrioniranim jajima.  Najpogodniji uzorci su saliva do 8.  dana, urin do 2 sedmice, bris okoline Stenonovog kanala i likvor u infekciji CNS.   Za dokazivanje porasta virusa u ovim živim sistemima koristi se hemadsorpcija i hemaglutinacija.  Identifikacija izolata vrši se:RIH;IIF, NT ili RVK.

Serološka dijagnostika  koristi RVK, RIH, Iif, NT i u novije vrijeme ELISA.

TERAPIJA: simptomatska.

VIRUS BOLESTI NEWCASTLE

Virus atipične kuge peradi je prototip parmiksovirusa, kako po građi i morfologiji, tako i po biološkim osobinama.  Veoma je patogen za domaću perad, kod koje izaziva veoma zaraznu i smrtonosnu bolest – atipičnu kugu.  Bolest je dobila ime po engleskom gradu Newcastleu gdje se prvi put pojavila, a prenesena je brodovima iz Indije.  U profesionalno izloženih osoba može izazvati blagi konjunktivitis koji prolazi bez posljedica u toku 10-14 dana.

II  ROD MORBILLIVIRUS

U ovaj rod svrstana su tri virusa:Morbillivirus (humani virus malih boginja), Rinderpest virus (virus goveđe kuge) i Distemper virus (virus štenećaka pasa).

MORBILLIVIRUS

Morbili su akutno, visoko kontagiozno oboljenje, koje se najčešće javlja u dječijem uzrastu.

U toku 60-tih godina prošlog vijeka utvrđeno je da ovaj virus u rijetkim slučajevima može perzistirati i izazvati nekontagiozno oboljenje, subakutni sklerozirajući panencefalitis, kao kasnu manifestaciju infekcije.

MORFOLOGIJA: morfološki, virus je indentičan sa ostalim paramiksovirusima.

PATOGENEZA:virus u organizam ulazi respiratornim putem ili preko konjunktive.  Razmnožava se u epitelnim ćelijama, a potom dospijeva u krv (primarna viremija) i tim putem se širi u limfoidne organe dovodeći do generalizovane hiperplazije limfatičnog tikva.  Kada se dovoljno umnoži u limfnom tkivu, ponovo prelazi u krv dovodeći do veoma jake viremije (sekundarna viremija).  Krvlju dospijeva u sluznicu respiratornog trkta, pluća, kožu a ponekad i u mozak.  U inficiranim epitelnim i retikuloenditelijalnim ćelijam virus izaziva fuziju pa tako nastaju velike, multijedarne ćelije sa eozinofilnim inkluzijama.  Oštećenjem endotelnih ćelija bukalne sluznice nastaju mjehurići zvani Koplikove mrlje.  Oštećenja površinskih kapilara u koži manifestuje se ospom.  U slučaju normalnog imunog odgovora najčešće dolazi do potpunog ozdravljenja.  U djece sa urođenim ili stečenim defektom ćelijskog imuniteta nastaju progresivne forme morbila bez ospe, koje najčešće prelaze u pneumoniju ili encefalitis.

U mozgu ovaj virus izaziva difuzna petehijalna krvarenja, a kasnije i demijelinizaciju.

KLINIČKA SLIKA

Inkubacija traje 9-11 dana.  Naglom početku bolesti obično predhodi prodromalni kataralni stadij(konjunktivitis, kijavica, kašalj, povišena temperatura).

Koplikove mrlje na bukalnoj sluznici i fotofobija prisutni su kod većine oboljelih.  Poslije 2-3 dana temperatura pada, ali ponovo raste sa pojavom ospe.  Karakteristična makulopapulozna ospa prvo se javlja na glavi i vratu.  Kasnije se širi na cijelo tijelo.  Ospa ponekad postaje konfluentna, a u težim oblicima može biti hemoragična.  Poslije 10-tak dana dolazi do perutanja kože na dijelovima sa ospom.  Atipični oblik morbila može se javti u vakcinisanih osoba sa nepotpunim imunitetom.

U osoba sa defektom ćelijskog imuniteta morbili mogu imati težak tok sa pneumonijom i oštećenjem drugih organa.  Od bakterijskih komplikacija najznačajnije su zapaljenje srednjeg uha i pneumonija.  .  Encefalitis je najteža komplikacija morbila.  Manifestuje se u tri forme:

–          Akutni postinfekcioni encefalitis-javlja se 5-7 dana poslije pojave ospe ili u rekonvalescenciji.  Posljedica je autiimune reakcije moždanog tkiva.

–          Akutni progresivni infektivni encefalitis-je rijetka komplikacija.  Nastaje kao posljedica razmnožavanja virusa u mozgu, najčešće u imunosuprimiranih osoba.

–          Subakutni sklerozirajući panencefalitis-razvija se 1-10 godina nakon akutnih morbila, a posljedica je progresije perzistentne defektne virusne infekcije u CNS, uz postojenje normalnog imunog odgovora.  To je veoma rijetka komplikacija.  Progresivna neurološka oštećenja za nekoliko godina dovode do smrtnog ishoda.

Ukoliko se ne jave komplikacije morbili završavaju ozdravljenjem.

EPIDEMIOLOGIJA:oboljenje je rašireno u cijelom svijetu.  Prije uvođenja vakcinacije morbili su se javljali endemski, sa najvećom učestalošću krajem zime i u proljeće.  Izvor zaraze je oboljeli čovjek.  Infekcija se prenosi aerogeno ili direktnim kontaktom.  Bolesnik je zarazan od početka kataralnog stadija do nekoliko dana poslije pojave ospe.  Prirodno stečen imunitet je doživotan.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Direktna detekcija virusnih antigena primjenom DIF i EIA može se vršiti u ćelijama nazofaringealnog aspirata, periferne krvi i sedimenta urina.

Izolacija virusa u kulturi tkiva je moguća u prodromalnom stadiju i dok traje ospa.

Serološka dijagnostika moguća je primjenom testova:RVK, RIH, ELISA

TERAPIJA:simptomatska, au slučaju bakterijskih komplikacija treba primjeniti antibiotike.

PREVENCIJA:zaštita se najuspješnije postiže aktivnom imunizacijom

III  ROD PNEUMOVIRUS

U ovaj rod svrstani su respiratorni sincicijalni virus (RSV) čovjeka, istoimeni goveđi virus i virus mišje pneumonije.  Od ostalih paramiksovirusa razlikuje se po jače izraženom pleomorfizmu.  Ovi virusi nemaju neuraminidazu, a hemaglutinin ima samo virus mišje pnemonije.

RESPIRATORNI SINCICIJALNI VIRUS (RSV)

Najzanačajniji je uzročnik oboljenja donjeg dijela respiratornog trakta (bronhiolitis,  pneumonija) novorođenčadi i male djece.  Prirodno prebivališet ovog virusa je respiratorni tarkt čovjeka.  Naziv sincicijalni potiče od CPE u vidu sincicijuma.

MORFOLOGIJA:RSV od ostalih paramiksovirusa razlikuje se po nešto manjem prčniku heličnog nukleokapsida i po ječe izraženom pleomorfizmu.

PATOGENEZA:RSV prenosi se preko velikih kapljica, pa se širenje može izvršiti kontaktom sa kontaminiranim rukama ili površinama.  U organizam ulazi preko sluznice nosa, a primarno mjesto razmnožavanja je sluznica nazofarinksa.  Viremija nije dokazana.  Nije poznat tačan mehanizam širenja u donje respiratorne puteve.  Znaci infekcije donjeg dijela respiratornog trakta javljaju se 1-3 dana nakon pojave sekrecije iz nosa.  Autopsična ispitivanja pokazala su da kod djece normalnog imuniteta virus ne prodire dublje od površnog epitela.  Kod djece sa defektom ćelijskog imuniteta opisana je diseminacija infekcije u razne organe.

RSV odgovoran je za oko 1/2 svih slučajeva bronhiolitisa i ¼ svih slučajeva pneumonija kod novorođenčadi.

KLINIČKA SLIKA:U novorođenčadi uzrasta 6 sedmica do 6 mjeseci i male djece RSV uzrokuje bronhiolitis i pneumoniju.  Inkubacija traje 3-7 dana.  U imunološki normalne djece

infekcija protiče sa simptomima od strane gornjeg dijela respiratornog trakta.  U 25-40% inficiranih dolazi do manifestacija infekcije donjeg dijela respiratornog trakta.

Bolest obično počinje sekrecijom iz nosa i gubitkom apetita.  Nakon 1-3 dana dolazi do širenja infekcije u donje respiratorne puteve.  Bolest može imati blag tok sa ozdravljenjem za 7-12 dana.  Teži oblik sa dispnojom i hipoksijom zahtjeva bolničko liječenje.  Posebno je težak klinički tok u djece sa već postojećim srčanim ili respiratornim oboljenjima.

EPIDEMIOLOGIJA:RSV je široko rasprostranjen u svijetu i predstavlja najznačajniji respiratorni patogen u pedijatriji.  Najosjetljivija su djeca uzrasta do 6 mjeseci (najviše uzrast od 2 mjeseca).  Infekcija se prenosi direktnim ili indirektnim kontaktom sa respiratornim sekretima.  Bolest je veoma kontagiozna.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Direktna detekcija virusnih antigena je metod izbora za dijagnostiku RSV iz više razloga:brzo dobijanje rezultata (značajno za liječenje i prevenciju intrahospitalnog širenja infekcije) i velika osjetljivost virusa što otežava izolaciju iz kliničkog materijala.  Najčešće se koriste DIF i ELISA.  Najpogodniji uzorak je nazofaringealni aspirat.  Mogu se koristiti hibridizacija i imunoperoksidazna tehnika (IPA).

Izolacija preko tkivnih kultura je otežana zbog velike osjetljivosti.

Za serološku dijagnostiku koriste se:RVK i ELISA.

TERAPIJA:teški oblici infekcije zahtjevaju hospitalizaciju uz primjenu komplikovanih procedura liječenja:mehanička aspiracija sekreta, oksigenacija i mehanička respiracija.

Povoljne efekte može dati i iv primjena hiperimunog gamaglobulina.  Ribavirin primjenjen

u obliku aerosola smanjuje replikaciju i izlučivanje RSV i poboljšava oksigenaciju djeteta

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>