Picornaviridae - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Picornaviridae

U porodici Picornaviridae svrstani su mali RNA virusi,  kubične simetrije,  bez lipoproteinskog omotača.  Ovo je jedna od najvećih i najznačajnijih porodica za humanu medicinu i veterinu.  Picornaviridae ima pet rodova:

  • ENTEROVIRUS
  • RHINOVIRUS
  • HEPARNAVIRUS (hepatitis A virus)
  • CARDIOVIRUS
  • APHTHOVIRUS.                                                                                                                 Za humanu medicinu važna su samo prva tri roda, a preostali za veterinu.

ROD ENTEROVIRUS

enterovirusi

enterovirusi

Ovaj rod virusa dobio je ime po mjestu svog prirodnog boravišta u crijevima ljudi i životinja (grč.   enteron=crijevo).  Ovi virusi mogu dugo vremena opstati i u spoljnoj sredini, posebno u fekalno zagađenim vodama.

Genom se sastoji od jednog lanca infektivne nesegmentirane RNA.  Jedna od karakteristika ovih virusa je veliki broj serotipova.  Na osnovu bioloških osobina i serotipizacije humani enterovirusi podjeljeni su u 6 grupa:

–          POLIOVIRUS (tip 1, 2 i 3)

–          COXSACKIVIRUSI grupe A (23 serotipa)

–          COXSACKIVIRUSI grupe B (6 serotipova)

–          ECHOVIRUSI (32 serotipa)

–          NOVOIZDVOJENI ENTEROVIRUSI (tri serotipa)

PATOGENEZA

Infekcija enterovirusima se prenosi fekalno-oralnim putem.  Inkubacioni period traje prosječno 7-14 dana (2 do 35 dana).  Najčešće infekcija protiče asimptomatski, a virusi se izlučuju stolicom.  U malom postotku infekcija dolazi do prodora virusa u krv, razmnožavanja u ćelijama retikuloendotelijalnog sistema i sekundarne infekcije brojnih organa.

POLIOVIRUS

Morfološki se ne razlikoje od ostalih enterovirusa.

PATOGENEZA

Nakon peroralne infekcije, poliovirus se razmnožava u limfnom tkivu orofarinksa i Peyerovim pločama.  Infekcija uglavnom protiče asimptomatski.  Virus se razmnožava u lokalnom limfnom tkivu, a izlučuje se stolicom.  Takve osobe reaguju stvaranjem specifičnih antitijela.  Kod malog broja inficiranih može doći do viremije.  Poliovirus do CNS-a  može dospjeti na razne načine:

hematogeno ili neurogeno, duž aksona perifernih nerava.  Virus najčešće zahvata motorne neurone u prednjim rogovima kičmene moždine, a u težim oblicima bolest zahvata i dijelove mozga.

KLINIČKA SLIKA

Nakon ulaska virusa u organizam osjetljive osobe, može se razviti:

1.  KLINIČKI INAPARENTNA (ASIMPTOMSKA) INFEKCIJA bez znakova bolesti.  Ovaj oblik je najčešći.  Inficirane osobe ne pokazuju nikakve simptome bolesti, izlučuju virus i stvaraju specifična antitijela.

2.  ABORTIVNI POLIOMIJELITIS, lakši oblik bolesti.  Manifestuje se temperaturom, malaksa-

lošću, glavoboljom, mučninom, povraćanjem i drugim opštim znacima infekcije.  Završava

ozdravljenjem ili prelazi u teži oblik bolesti.  Dijagnoza se može postaviti samo ako se virus izoluje ili se dokaže razvoj specifičnih antitijela.

3.  NEPARALITIČNI POLIOMIJELITIS (ASEPTIČNI MENINGITIS) uz opšte simptome pojavljuju se i znaci zahvatanja CNS (meningealni znaci i bolovi u leđima).  Ozdravljenje je

potpuno za 2-10 dana, rijetko prelazi u paralitični oblik.

4.  PARALITIČNI POLIOMIJELITIS ili dječija paraliza je najteži oblik bolesti.  Glavni znak su mlitave paralize (posljedica oštećenja donjih motornih neurona).  Smrt najčešće nastupa zbog respiratorne insuficijencije izazvane paralizama.  U lakšim slučajevima ozdravljenje nastupa za 6 mjeseci.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Za dijagnostiku poliovirusa metod izbora je izolacija virusa.  Na početku infekcije virus se može izolovati iz ispirka grla i iz stolice, a kasnije samo iz stolice.  Poslije smrti može se izolovati iz autopsičkog materijala vratnog i leđnog dijela kičmene moždine.  Za identifikaciju izolovanog virusa upotrebljava se test neutralizacije (NT).

U rutinskoj praksi se ne primjenjuje direktna detekcija virusa (elektronska mikroskopija, DIF-

direktna imunofluorescencija, ELISA-enzimoimuni esej).  Danas se bolji rezultati postižu primjenom tehnika molekularne biologije (PCR-polimeraza lančana reakcija).

Od seroloških tehnika rade se reakcija vezivanja komplementa (RVK) i test neutralizacije- (NT).

TERAPIJA:Za sada ne postoji zadovoljavajuće antivirusno sredstvo za liječenje poliomijelitisa.

PREVENCIJA:ovi virusi isključivo inficiraju čovjeka (osjetljive osobe dječijeg uzrasta).

Najuspješnija mjera u prevenciji poliomijelitisa je aktivna imunizacija.  Postoje dvije vrste vakcina sa sva tri tipa virusa:

-Salkova vakcina (mrtva) daje se u obliku injekcija, u tri doze, u toku prvih 18 mjeseci života.  Revakcinacija je svakih 5 god.   do 18 godine.  Pogodna je za djecu sa imunodeficijencijama.

-Sabinova vakcina (živa) daje se peroralno u tri doze u toku prvih 18 mjeseci, a revakcinacija je u uzrastu 4-6 godina.

-kombinovano davanje mrtve i žive vakcine pokazalo je dobre efekte.

COXSACKIEVIRUSI

Ova grupa enterovirusa dobila je ime po mjestu Coxsackie u državi New York, SAD gdje su 1948g izolovana 2 soja iz stolice dva dječaka oboljela od paralitičnog poliomijelitisa.

Po veličini, morfologiji, građi i osjetljivosti slični su poliovirusu.  Na osnovu kliničkih znakova bolesti i patohistološkog nalaza u eksperimentalno zaraženih novorođenih miševa coxsackie

virusi se dijele u dvije grupe:A i B.  Virusi grupe A u novorođenih miševa izazivaju progresivnu mlitavu paralizu sa histološki generalizovanim zapaljenjem poprečno-prugastih

mišića.  Virusi grupe B izazivaju spastičnu paralizu, a histološki se vide zapaljenske promjene u mozgu, gušterači, nekada jetri i srčanom mišiću.  U grupi A razlikuju se 23 (1-22, 24), a u grupi B 6 serotipova.  Svi virusi grupe B i samo pojedini iz grupe A mogu se kultivisati u kulturi ćelija.

PATOGENEZA

Ne razlikuje se od ostalih enterovirusa.  Poslije peroralne infekcije razmnožavaju se u limfnom tkivu orofarinksa i Peyerovim pločama crijeva.  U malom procentu dolazi do prodora virusa u krv, nastaje viremija i rasijavanje virusa u razne organe.  Virusi grupe B mogu da izazovu akutni smrtonosni encefalomiokarditis kod odojčadi.

KLINIČKA SLIKA

Zavisno od napadnutog organa, infekcije ovom grupom virusa mogu se manifestovati širokim spektrom kliničkih oboljenja.  Klinički sindromi izazvani pojedinim serotipovima prikazani su na tabeli 1.

Tabela 1.  -Klinički sindromi izazvani Coxsackievirusima

Coxsackievirusi grupe A                                                       Coxsackievirusi grupe B

——————————————————————————————————————Herpangina (tipovi 2-6, 8 i 10)                                          -Pleurodinija(tipovi 1-5)

-Aseptični meningitis (2, 4, 7, 9, 10)                                     -Aseptični meningitis (1-6)

-Rijetko paralize (tipovi 7 i9)                                                -Rijetko paralize (2-5)

-Egzantem (tipovi 4-6, 9 i 16)                                                           -Ospa (tip 5)

-Akutni limfatični ili nodularni                                             -Meningoencefalitis, miokarditis

faringitis (tip 10)                                                                   novorođenčadi (1-5)

-Pneumonitis novorođenčadi (9 i 16)                                    -Peri i miokarditis (1-5)

-Hepatitis (tipovi 4 i 9)                                                          -Hepatitis (tip 5)

-Akutne respiratorne infekcije                                              -Akutne respiratorne infekcije i

(tipovi 2, 10, 21, 24)                                                             pneumonija (4 i 5)

-Bolest šake, stopala i usta (tipovi 5, 10, 16)                        -Nediferencirana febrilna stanja

(tipovi 1-6)

Herpangina predstavlja težak febrilni faringitis.  Izazivaju je izvjesni virusi grupe A.  Najčešće se javlja kod male djece, bolest nestaje sama od sebe.  Karakterišu je nagli porast temperature i hiperemična upala grla sa diskretnim vezikulama na zadnjoj polovini nepca.

Aseptični (serozni) meningitis izazivaju svi tipovi koksakivirusa grupe B i mnogi virusi grupeA.  Početni simptomi su:temperatura, malaksalost, glavobolja, muka i bol u stomaku.  Nakon 1-2 dana javljaju se znaci meningealne iritacije (ukočenost vrata ili leđa) i povraćanje.  Bolesnici se skoro uvijek u potpunosti oporavljaju od pareza.

Bolest šake, stopala i usta karakterišu oralne i faringealne ulceracije, te vezikularni osip na dlanovima i tabanima.  Vezikule zarastaju ne stvarajući kraste. 

Pleurodinija (epidemična mijalgija, bronhomolska bolest) se manifestuje povišenom temperaturom i glavoboljom.  Glavni znak bolesti je bol u mišićima grudnog koša i stomaka.  Bolovi se javljaju u napadima, bolest traje od 2 dana do 2 sedmice.  Povlači se spontano, ali su mogući recidivi. 

Miokarditis se najčešće javlja u novorođenčadi.  Može se pojaviti i kod djece i odraslih.  Virus zahvata endokard, perikard, miokard ili sva tri.  Bolest u novorođenčadi ima  težak klinički tok sa visokim letalitetom.  Kod odraslih bolest može preći u hronični oblik.

Neonatalne infekcije mogu nastati transplacentarno (što može izazvati kongenitalne malformacije ploda), ali su najčešće posljedica kontakta u porodilištu.  Variraju od asimptomatskih do teških, praćenih miokarditisom, respiratornim poremećajima, letargijom,

povraćanjem sa ili bez temperature, često sa letalnim ishodom.

Koksakivirus A-24 izaziva konjunktivitis različite težine, koji obično spontano prolazi za 1-2 sedmice.

EPIDEMIOLOGIJA

Rezervoar infekcije je čovjek i to najčešće sa asimptomatskom infekcijom.  Izvor zaraze su sekret iz ždrijela i stolica.  Infekcija se prenosi kontaktom ili kontaminiranom vodom.  Infekcije se najčešće javljaju u toplim ljetnim i jesenjim mjesecima, češće u klimatski toplijim oblastima i sredinama sa lošijim higijenskim uslovima.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Izolacija virusa moguća je iz ispirka ždrijela (u početku infekcije), stolice, likvora i sadržaja vezikula zavisno od kliničkih manifestacija bolesti.  Svi virusi grupe B i pojedini iz grupe A mogu se kultivisati u primarnim i linijskim kulturama ćelija, u kojima za 2-5 dana izazivaju karakterističan citopatogeni efekat (CPE).  Za identifikaciju i tipizaciju izolovanih virusa koristi se NT sa specifičnim antitijelima.

Virusi grupe A izoluju se inokulacijom materijala novorođenim miševima, starim 1-2 dana.  Ovi virusi u miševima izazivaju progresivne, mlitave paralize sa generalizovanim miozitisom, bez encefalitisa.  Virusi grupe B kod miševa izazivaju spastične paralize, bez miozitisa, često praćene encefalitisom.

Samo izolacija iz primarno sterilnog materijala (likvor, krv, organi) je etiološki dokaz;dok izolaciju iz drugih materijala treba dopuniti serološkim testovima.

Od seroloških tehnika koriste se RVK i NT sa parnim uzorcima seruma.  Četverostruki i viši porast titra antitijala znak je etiološke povezanosti.

TERAPIJA

Specifično antivirusno sredstvo za sada ne postoji, pa se u težim oblicima bolesti primjenjuje samo simptomatska terapija.

ECHOVIRUSI

Naziv echo je akronim od početnih slova engleskih riječi- «enteric cytopathogenic human orphan».  Nakon njihovog otkrića nije se znalo za njihovu vezu s nekom bolešću u ljudi, te se smatralo da su neopasni stanovnici u ljudskim crijevima.

Veličina, oblik i ostale osobine echovirusa slične su ostalim enterovirusima.  Do sada je identifikovano preko 30 serotipova.

PATOGENEZA se ne  razlikuje od patogeneze ostalih enterovirusa.  Većina infekcija protiče asimptomatski.  Rijetko izazivaju teže kliničke manifestacije.

KLINIČKA SLIKA

Za mnoge serotipove se ne zna da li i koje sindrome izazivaju.  Nije dovoljno poznata ni njihova uloga u dijarealnom sindromu i bolestima respiratornog trakta.  Najčešći klinički sindromi koje uzrokuju ovi virusi su:

–          serozni meningitis

–          febrilna bolest s osipom

–          proljev u dojenčadi

–          akutni hemoragični konjunktivitis

–          encefalitis, ataksija ili Guillain-Barre sindrom

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Direktna detekcija virusa nema značaja u rutinskoj dijagnostici.  Kao etiološki dokaz koristi se samo izolacija virusa iz primarno sterilnih materijala.  Zavisno od kliničke slike oboljenja,  od materijala za izolaciju koriste se ispirak ždrijela, stolica, likvor.  Izolacija se vrši u kulturi ćelija.  Za identifikaciju i tipizaciju izolovanih virusa koristi se NT.

Od seroloških tehnika koriste se NT i reakcija inhibicije hemaglutinacije (RIH).

TERAPIJA

Specifičnog liječenja za sada nema.  Kako su infekcije obično blagog toka dovoljna je samo simptomatska terapija.

ENTEROVIRUSI 68-71

Novootkriveni tipovi enterovirusa od 1969g označavaju se brojevima od 68 do 71.  Tipovi 68, 70 i 71 izazivaju oboljenja u ljudi.

Enterovirus tip 68 izolovan je kod djece oboljele od pneumonije i bronhiolitisa.

Enterovirus tip 70 izolovan je kod oboljelih u pandemiji akutnog hemoragičnog konjunktivitisa.

Enterovirus tip 71 izolovan je prvi put iz mozga bolesnika umrlog od encefalitisa.  Dokazana je povezanost sa meningitisom i teškim oboljenjem CNS i različitim drugim sindromima.

VIRUSOLOŠKA DIJAGNOSTIKA zasniva se na istim procedurama.  Najznačajnije su izolacija virusa i serološka potvrda.

TERAPIJA:liječenje i prevencija su kao i u ostalih enterovirusa.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>