Definicija
Bartonelaza postoji u dva klinička oblika koja nastaju nakon infekcije s Bartonella bacilliformis, članom skupine rickettsia koja je usko povezana s Rochalimea quintana i R. henselae, bakterijskim uzročnicima bacilarne angiomatoze.
Etiologija
Bolest postoji gotovo isključivo u peruanskim Andama, Ekvadoru i Kolumbiji. Inicijalna infekcija u neimune osobe daje sliku Oroja vrućice, obilježene povišenom temperaturom, produbljenom anemijom i visokim mortalitetom. Kožne lezije nazvane verruga peruana se razvijaju u rekonvalescentnoj fazi ili u tijeku kronične infekcije. Daniel Carrion, Peruanski student medicine ubrizgao je sebi krv oboljelog od verruga peruana i zatim umro od Oroja
vrućice, dokazavši tako, da su obje bolesti nastale istim uzročnikom. Zbog toga se bartoneloza često naziva i Karrionova bolest.
Karionova bolest se rijetko vidi izvan Južne Amerike zbog zemljopisne lokalizacije artropodnog vektora. Međutim, bolest je slična u više oblika drugim dvjema bolestima koje se javljaju u SAD, kožnoj bacilarnoj angiomatozi i angiogenskom odgovoru kojeg produciraju vrste Rochalimea.
Patologeneza
U vrijeme početne infekcije u neimunom domaćinu, B. bacilliformis stanice se lijepe na eritrocite i dovode do nazupčanosti stanične membrane s posljedičnim ulaskom u stanicu i narušavanjem staničnog citoskeleta. Parazitirani eritrocit biva fagocitiran i uništen. Premda je životni vijek inficiranog eritrocita znatno skraćen, ne mogu se sve promjene koje nastaju pripisati samo mehaničkoj krhkosti nastaloj nakon stanične invazije, jer i smanjena eritropoeza koštane srži svakako doprinosi anemiji. Bakterije se mogu uzgojiti in vitro iz krvi tijekom akutne infekcije. Obilježje veruge peruane (peruanske bradavice) je stvaranje novih krvnih žila (angiogeneza) 11a mjestima bakterijske replikacije.
Klinička slika
Oroja vrućica nastaje nakon uboda vektora nevida, Phlebotomus, insekta koji se nalazi u riječnim dolinama Anda na visinama od 600 do 2500 m. Bolest je vrlo rijetko opisana u SAD. Početak tegoba može biti postupan, ali i nagao nakon inkubacije od otprilke tri tjedna. U subakutnoj prezentaciji, postoji blago povišena temperatura, malaksalost, glavobolja i gubitak teka. Nagli je početak obilježen visokom temperaturom, tresavicom,znojenjem), glavoboljom i promjenama u mentalnom stanju koje slijedi nagli razvitak produbljene anemije zbog smanjenog broja eritrocita udruženog s makrocitnim promjenama i poikilocitozom, Howell-Jollyevim tjelešcima, eritrocitima s jezgrom i pojavom nezrelih oblika mijeloidnih stanica. Diferencijalna krvna slika pokazuje uvjek skretanje ulijevo, premda ukupni broj leukocita može biti normalan. Broj eritrocita može pasti na iznimno niske vrijednosti. Brojni se mikroorganizmi mogu zamijetiti prilijepljeni za većinu eritrocita u razmazima periferne krvi bojenih eozin/tiazinom.
U tijeku akutne faze, bolovi u mišićima i zglobovima, te glavobolja mogu biti izraziti. Nastaju promjene u središnjem živčanom sustavu, uključujući nesanicu, delirij i smanjenu razinu svijesti. Može nastati trombocitopenička purpura. Ako bolesnik preživi, u rekonvalescenciji naglo nestaju bakterije u krvnim razmazima, pada temperatura i povisuje se broj eritrocita. Dok su teška anemija i toksemija odgovorne za veliku smrtnost, tome znatno doprinose sekundarne bakterijske infekcije, uključivši salmoneloze i druge crijevne infekcije, malariju i tuberkulozu.
Nakon oporavka od akutne Oroja vrućice, mogu se razviti veruge. Crvena ili ljubičasta kožna lezija može biti nježna i viseća ili velika, na peteljci i kvrgava. Mnogo podsjeća na leziju kod bacilarne angiomatoze. Obje kožne lezije mogu sličiti Kaposijevu sarkomu.
Liječenje
Kod Oroja vrućice odgovor na terapiju se postiže različitim antibioticima, uključujući kloramfenikol, tetracikline, penicilin i streptomicin. Kloramfenikol se najčešće rabi zbog njegova djelovanja na većinu infekcija Salmonellania, koje mogu nastati interkurentno. Terapijski je odgovor kod verruga peruana sličan, a neuspjesi terapije i recidivi su česti.
Literatura
1. Alexander B. A review of bartonellosis in Ecuador and Colombia. Am J Trop Med Hyg 1995; 52:354-359.
2. Schultz MG. A history of bartonellosis (Carrion’s disease). Am J Trop Med Hyg 1968; 17:503-515.
3. Ellis BA, Rotz LD, Leake JA, et al. (August 1999). “An outbreak of acute bartonellosis (Oroya fever) in the Urubamba region of Peru, 1998”
Be the first to comment