Zaušnjaci - Zdravlje, medicina, lijecenje, zdravstveni portal

Zaušnjaci

Zaušnjaci

Zaušnjaci

Mumps, zaušnjaci ili parotitis epidemica

Definicija
Mumps je akutna zarazna bolest čiji je uzročnik Myxovirus parotitidis, a odlikuje se upalom glandule parotis, najčešće, ali mogu biti infekcijom zahvaćeni i drugi organi (meninge, testisi, ovariji i pankreas).

Epidemiologija

Javlja se sezonski. Od njega oboljevaju djeca školskog i predškolskog uzrasta, a rjeđe odrasli. Bolest je proširena u cijelom svijetu, a najviše u predjelima sa umjerenom klimom. Vrhunac oboljevanja je u zimskim mjesecima.
Izvor infekcije je inficirana osoba u zadnjim danima inkubacije, do 6-tog dana prije izbijanja prvih simptoma, oboljeli do 10-tog dana bolesti, tj. dok se ne izgubi otok glandule parotis kao i oni ljudi kod kojih je infekt inaparentan. Prenosi se kapljičnim putem. Ulazno mjesto su gornji respiratorni organi. Inaparentne infekcije se javljaju u 30 do 40% i takvi ljudi izlučuju u svojoj pljuvački 15. do 24. dana nakon infekcije virus mumpsa. Preboljela bolest ostavlja solidan imunitet.

Etiologija

Uzročnik je virus i spada u grupu Paramyxovirusa. Kod oboljelih se može izolirati iz krvi, pljuvačke, likvora i urina.

Patogeneza

Virus ulazi u organizam preko gornjih respiratornih puteva i razmnožava se na površnom epitelu respiratornog trakta ili u pljuvačnim žlijezdama. Poslije toga nastaje viremija, a pošto je glandotropan, to se lokalizira na organima prema kojima pokazuje afinitet, a to su: glandula parotis, sublingvalne žlijezde, meninge, mozak, glandula thyreoidea, testis, ovariji, pankreas, žlijezde dojke i prostata. Nema nikakvih pravila i reda u infekciji pomenutih organa, te se mogu javiti raznovrsne kliničke manifestacije mumps infekcije. Ponekada mogu biti zahvaćeni drugi organi bez infekcije parotidne žlijezde. Prema tome, parotitis epidemica je generalizirano oboljenje sa tendencijom lokalizacije na mnogim organima. Naziv neurocrinitis je adekvatniji, jer se mogu naći oštećenja miokarda, bubrega i dr.

Klinička slika

Inkubacija u prosjeku traje 2 do 3 sedmice, ali može trajati i duže. Najčešca klinička manifestacija je upala glandule parotis. Bolest počinje postepeno sa prodromima, naime, povišenom temperaturom, malaksalošću, bolovima u mišićima i gubitkom apetita. Ovi simptomi mogu trajati 1 do 2 dana. U drugim slučajevima počinje naglo sa visokom temperaturom bez ostalih opštih simptoma i pojavom otoka jedne ili obiju parotidnih žlijezda. Češće se javi otok jedne, pa tek onda druge žlijezde. Otok se javi ispred, ispod i iza uha i brzo se proširi do procesus mastoideusa i do luka zigomatične kosti. Otok je blijed, elastičan, nejasno ograničen i jako bolan. Najviše je izražen otok oko trećeg dana bolesti. U usnoj šupljini se prilikom pregleda može ustanoviti da je otvor Stenonovog kanala natečen i crven, a prilikom pritiska na glandulu parotis iz njega se cijedi obilan pjenušavi sekret. Nakon trećeg dana bolesti, počinje smirivanje opštih simptoma, lagana i postepena regresija otoka. Ukoliko se upala druge parotidne žlijezde javi kasnije, ona je uvijek praćena pogoršavanjem opštih simptoma.

Ponekad su aficirane i sublingvalne i submandibaularne žlijezde koje nemaju tako velik otok. U epidemijama se može javiti samo upala submandibularnih žlijezda bez upale glandule parotis. Bolest traje obično oko 10 dana.

Druge lokalizacije mumps infekcije:

  • Orhitis je česta manifestacija ove infekcije u pubertetu i nakon puberteta. Javlja se u oko 20% slučajeva mumps infekcije. Obično se javi kada se upala glandule parotis počne smirivati. Pojava orhitisa je praćena visokom vatrom, bolovima i otokom jednog ili oba testisa. Ove promjene obično prolaze dosta brzo. Rijetko se jave atrofija testisa i sterilitet.
  • Pancreatitis se manifestira jakim bolovima u epigastrijumu, visokom vatrom, te učestalim stolicama koje kao da su polirane mašću.
  • Meningitis parotitica se može javiti bez otoka glandule parotis ili skupa sa parotitisom. Spada u grupu seroznih meningitisa i ima benigni klinički tok.
  • Encefalitis i encefalomijelitis spadaju u znatno teže infekcije mozga.
  • Oophoritis se javlja u oko 5% infekcija žena. Očituje se temperaturom, bolovima u donjim partijama abdomena, te mučninom i povraćanjem. Menstruacioni ciklus može biti poremećen 2 do 3 mjeseca. Regresija brzo uslijedi.
  • Prostatitis je češći nego što se misli.
  • Ostale lokalizacije su znatno rjeđe, među njima treba pomenuti Mastitis kod oba spola, Thyreoiditis, zatim upala lakrimalnih žlijezda i vrlo rijetko embroiopatije kod trudnice, ukoliko je infekcija nastupila u prva tri mjeseca trudnoće.

Komplikacije

  • postinfekciozni encefalitis koji nastaje kao prava komplikacija mumps infekcije,
  • hidrocefalus,
  • gluhoća kao posljedica neuritisa nervi acustici ili oštećenje Cortijevog organa,
  • Myocarditis kao vrlo rijetka komplikacija i to kod odraslih,
  • Artritisi
  • Nefritis,
  • Sekundarne bakterijske pneumonije.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i epidemioloških podataka. Izolacija virusa se vrši iz pljuvačke, krvi i iz likvora. Nema veliki značaj za brzu dijagnostiku, a sem toga se mora izvoditi u zato specijalno uređenim laboratorijama. Reakcija vezivanja komplemenata ima daleko veći značaj za potvrdu dijagnoze kako jasnih, tako i atipičnih slučajeva.

Povećanje dijastaze u krvi i urinu sa dosta vjerovatnoće govori za mumps infekciju i lako se izvodi u svim biohemijskim laboratorijama. Krvna slika pokazuje leukocitozu sa limfomonocitozom.

Diferencijalna dijagnoza

U svakodnevnoj praksi, dolaze bolesnici na ljekarski pregled sa izraženim jednostranim ili obostranim otokom parotidnih žhjezda. Ovaj otok je posljedica patoloških promjena koje se dogadaju bilo u parotidnoj žlijezdi ili u njenoj neposrednoj blizini i manifestuju se simptomima koji liče epidemijskom parotitisu. Međutim, nedostaju drugi simptomi svojstveni virusnoj upali glandule parotis. Ovakva patološka pojava pričinjava velike diferencijalno dijagnostičke poteškoće kako ljekarima opšte prakse tako i specljalistima. Dijagnostičke poteškoće povećava još i činjenica da parotidne žlijezde reaguju, bez obzira na etiologiju koja može biti raznolika, relativno jednako ili tačnije jednoobrazno, tj. jače ili slabije izraženim otokom i sa poremećajem u izlučivanju pljuvačke.
Akutno povećanje parotidnih žlijezda

  • Parotitis purulenta se karakterizira skoro u pravilu jednostranim otokom glandule parotis, eritemom kože, pa čak ponekad fluktuacijom koja se primjeti na palpaciju. Redovno je praćen intermitentnim temperaturama i zimicom. Često se javlja kod loše njege usne šupljine u toku nekih teških infektivnih bolesti kao što su abdominalni tifus, pjegavac, sepsa, meningoencefalitisi, sistemna oboljenja, karcinom i dr. Prilikom objektivnog pregleda može se primjetiti da iz Stenonovnog kanala izlazi gnojni sekret. U krvnoj slici se nalazi izrazita leukocitoza sa polinukleozom.
  • Sialolithiasis dovodi do začepljenja izvodnih kanala glandule parotis. Uvijek je jednostrana. Otok naglo nastaje, brzo se povećava takoreći pred očima, bol prati otok sa svojim intenzitetom. Pritiskom na glandulu parotis iz Stenonovog kanala se ne cijedi nikakav sadržaj. Sialografijom se može ustanoviti mjesto obstrukcije kao i veličina kalkulusa. Vrlo često dolazi do spontane drenaže. Ukoliko ne nastupi otčepljenje potreban je hirurški zahvat. Inače kalkuloza nastupa intermitentno.
  • Beningni tumori mogu se javiti uglavnom jednostrano (hemangioendotelijalni, adenomi).
  • Maligni tumori glandule parotis ili mandibule imaju svoj određeni klinički tok. Brza evolucija, kaheksija te uglavnom jednostrana lokalizacija. Ostali elementi upale nedostaju. RVK je negativna.
  • Rekurirajući parotitis se teško diferencira od virusnog. Međutim, česte atake bolesti upućuju na ovo oboljenje. Etiologija je zasada nepoznata ali se predpostavlja da je virusna. RVK je negativna.
  • Maligni edem kod antraksa pokazuje pihtijast, blijed i bezbolan otok. Epidemiološki i anamnestički podaci mogu biti od velike koristi.
  • Otok preaurikularnih limfnih žlijezda je uvijek obostran. Palpatorno se može osjetiti samo otok i povećanje limfnih žlijezda dok je glandula parotis intaktna.
  • Citomegalvirusna infekcija nije ograničena samo na pljuvačne i suzne žlijezde već može zahvatiti i jetru (hepatitis), kod novorođenčadi može dati sliku  eritroblastoze, na plućima intersticijalnu pneumoniju i na bubrezima intersticijalni nefritis sa hematurijom. Mikroskopski se mogu vidjeti inkluzije u pljuvačmm žlijezdama. One se obično nalaze u citoplazmi ili jezgrima duktalnih ćelija. Ćelije poprimaju poseban izgled poput Sovina oka, a dobro se vide bojenjem po Wrightu.
  • Infekcije koksaki virusima mogu dati ovaj klinički oblik tj. upalu glandule parotis. Ova klinička forma je doduše rijetka i javlja se kod infekcije vlrusima Coxacie grupe.
  • Otok limfnih žlijezda u toku infektivne mononukleoze. Međutim i ovdje je glandula parotis intaktna. Ostali nalazi: ospa, te karakteristična krvna slika i pozitivna Paul-Bunelova reakcija sigurno potvrđuju infektivnu mononukleozu.
  • Otoci limfnih žlijezda kod intoksikacije živom i olovom mogu predstavljati dijagnostičke poteškoće.
  • Maligna difterija sa adenitisom i periadenitisom i tipičnim nalazom sprokonzularnog vrata na prvi pogled može imponirati kao epidemični parotitis. Nalaz u guši, patognomičan za difteriju, izraženi znaci intoksikacije i drugi simptomi omogućuju diferenciranje.
  • Otoci limfnih žlijezda tuberkulozne etiologije, ali bez lezije glandule parotis su jedan od znakova za diferenciranje.
  • Parotitis luetica je vrlo rijetka bolest. Patološko anatomski se nalazi intersticijalna fibroza i gumozne promjene.

Hronično povećanje glandula parotis

  • Hronični parotitis kao posljedica akutno preboljelog virusnog epidemičnog parotitisa može se javiti neposredno nakon završetka akutne faze bolesti pa čak i do 10 godina. Otok je obostran i nastaje postepeno. Oteklina obično ima nodularni karakter čvrste konzistencije sa malo propratnog edema okolnog tkiva. Opisani su slučajevi i naglog nastanka otoka, koji se uz pražnjenje i izgubi uz oblinu sekreciju. Otok nije praćen temperaturom. Otečene parotide prave više estetske smetnje nego li objektivne tegobe. Većina bolesnika navodi da se na hladno otok povraća. Ova pojava je često zapažana kod vojnika na straži u hladnim mjesecima, kod lađara, milicionara i praktično kod svih profesija koje su izložene hladnoći. Nalaz sijalograma uglavnom pokazuje hronične promjene na tubulima I i II reda, a rjeđe u samom parenhimu žlijezde. Biopsijom dobijeni nalazi pokazuju tipičnu sliku sa intersticijalnom upalom, cističnom dilatacijom perifernih kanalića i acinusa a rijeđe upalne promjene oko jače proširenih sabirnih kahalića.
  • Fiziološka hipertrofija glandule parotis se viđa kod gojaznih i digestivaca, kod duvača stakla, kao kongenitalna malformacija u razvoju same žlijezde i stvaranje patološke arborizacije. Međutim, anamnestički podaci su ovdje od neprocjenjive koristi.
  • Hipertrofija masetera kao konstitucionalna pojava imponira kao parotitis, ali samo na prvi pogled.
  • Rekurirajući piogeni parotitis.
  • Sjogrenov sindrom je opisan 1933. godine, a sastoji se iz konjuncivitis sicca, faringolaringitisa, rinitis sica, poliartritisa, alopecije, sklerodermatoznih promjena, uvećanja parotida (ponekad submandibularnih žlijezda) i kserostomije. Smatra se da neki autoimuni procesi imaju udjela u nastanku ovoga sindroma. Predpostavlja se da jedan antigen oslobođen iz ostećenih acinusa dolazi u dodir sa limfatičnim tkivom koje je inače normalno prisutno u parotidnoj žlijezdi i izaziva stvaranje antitijela koja opet sa svoje strane dovode do daljnjeg oštećenja acinusnog epitela. Ova antitijela mogu biti propratni fenomeh ili etiološki faktor. Žene u mehopauzi i postmenopauzi klinički ispoljavaju zapaljenje konjunktiva sa izrazitim crvenilom ali bez suza. Oralna mukoza je atrofička, rasprostranjen je karies, disfonija i disfagija.
  • Mikulićeva bolest (benigna limfoepitelioza) je etiološki nerazjašnjena bolest. Karakterizira se difuznim povećanjem, obično obostranim parotida, a često i submandibularnih žlijezda. Neki autori smatraju da se radi o autoimunoj agresiji. Povećanje je praćeno slabijim bolom i kserotomijom. Javlja se češće kod sredovječnih i starijih žena. Mikroskopski se primjećuje zamjena acinusnog tkiva sa zrelom limfocitarnom infiltracijom. Diferencijalno dijagnostički ovaj sindrom treba razlikovati od malignog limfoma.
  • Benigna limfosijaloadenopatija.
  • Hronični sijaloadenitis.
  • Kongenitalna parotidna sijalektaza.
  • Sarkoidoza (Herfordov sindrom) ima drugo ime uveo-parotidna groznica. Smatra se samo kao jedna klinička forma sarkoidoze. Klinički se sastoji iz trijasa: uvećane parotiđe, uveitisa i paraliza facijalisa. Najčešće se javlja u drugoj ili trećoj deceniji života pretežno kod crnaca. Bolest počinje bilateralnim otokom parotida, groznicom, malaksalošću i anoreksijom. Otok parotida nije bolan, a palpatorno je čvrst i nodularan. Na oku se vidi uveitis, iridociklitis i neuritis nervi optici.

Diferencijalna dijagnoza orhitisa može biti neobično teška u onim slučajevima kada izostane otok glandule parbtis (parotitisstne parotitide). Izolirana pojava otoka jednog ili oba testisa mora uvijek da se strogo kritički posmatra, naime da se pomisli i na druge etiološke faktore kojih nije malo.

  • U prvom redu specifična bakterijska oboljenja kao lues, tuberkuloza i gonoreja u svom toku mogu biti praćeni orhitisom i epididimitisom.
  • Kao komplikacije infekcije sa rikecijom Burneti može se javiti orhitis ili orhiepididimitis. Prisutnost atipične pneumonije, te serološke reakcije mogu pomoći u diferenciranju.
  • U toku Ricketiosis murina (R. Mooseri) javlja se mada rijetko orhiepididimitis.
  • U toku infekcija virusima iz grupe CoxacieB.
  • Tumori testisa kao seminomi, mada oni imaju određenu evoluciju.
  • Hidrokele.
  • Traume testisa, koje se mogu anamnestički isključiti.

Terapija

Terapija je simptomatska. Kod orhitisa dolazi u obzir i primjena kortikosteroida. Terapija sa mumps imunoglobulinima se mora primjeniti ranije.
Zaštita
Primjena mrtve i atenuirane vakcine u nekim zemljama nije opravdala očekivanje. Najviše je u upotrebi atenuirana vakcina (Jery Lynn B vakcina), koja daje zaštitu u 97% cijepljenih. Primjena gama globulina u inkubaciji imala bi svog opravdanja, ali samo kod indiciranih slučajeva.

Tags:  , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Leave a reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>