Svijest i poremećaji svijesti

Svijest je najviša psihička funkcija čovjeka. Svijest bismo mogli da definišemo kao subjektivnu svjesnost o sebi i o svojoj okolini. Postoje dva aspekta svijesti: sadržaj svijesti (ukupnost svih mentalnih i psihičkih funkcija) i budnost.

Poremećaji svijesti mogu se podijeliti na:

• poremećaje budnosti (kvantitativni poremećaji svijesti) i
• poremećaje sadržaja svijesti (kvalitativni poremećaji svijesti).

Tri su mehanizma oštećenja svijesti:

• obostrano difuzno oštećenje moždane kore,
• oštećenje moždanog stabla (primarno i sekundarno) i
• kombinacija ova dva mehanizma.

Adekvatna svijest podrazumijeva budnu osobu, pravilno orijentisanu u vremenu, prostoru, prema ličnostima i prema sebi.

Kvantitativni poremećaji svijesti

Kvantitativni poremećaji svijesti, odnosno, poremećaji budnog stanja su:

• somnolencija,
• sopor i
• koma.

Somnolencija je najblaži poremećaj budnog stanja i slična je stanju pospanosti. Mentalno funkcionisanje je usporeno. Bolesnik može da uspostavlja kontakt i orijentisan je. Patološka somnolencija se vidi kod trovanja sedativima i neurolepticima, te drugim patološkim stanjima koja vode ka potpunom gubitku svijesti-komi.

Sopor je teži stepen poremećaja budnosti i na izvjestan način odgovara stanju patološkog sna. Bolesnik se može probuditi jakim ponavljanim dražima za kratko vrijeme. Budno stanje traje onoliko koliko traje podražaj, a prestankom podražaja bolesnik ponovo zapada u isto stanje. Stavimo li soporoznom bolesniku hranu u usta, on će je držati u ustima i neće gutati, stoga moramo biti jako oprezni.

Koma je najteži poremećaj svijesti–besvjesno stanje. Osoba u komi ne reaguje ni na kakve draži niti se može draženjem probuditi. U komi su očuvane funkcije disanja i rada srca. Koma može nastati naglo ili postepeno.

Prema uzroku, kome možemo podijeliti na:

• metaboličke (uremična, diabetična, hepatična itd.),
• cerebralne (krvarenja, tumori, upale ili povrede mozga i moždanih ovojnica) i
• toksične kome (trovanja alkoholom, lijekovima, plinom itd.).

Procjenu težine poremećaja svijesti možemo izvršiti i upotrebom posebnih skala, a najčešće se koristi glasgovska skala kome kojom se procjenjuje otvaranje očiju, motorički i verbalni odgovori.

Ovu skalu može koristiti i srednje medicinsko osoblje. Treba zaokružiti najbolji odgovor. Najveći zbir poena može iznositi 15, a najmanji 3. Vrijednosti GCS od 7 do 3 označavaju stanje kome.

Liječenje i njega bolesnika u komi

Kod svakog komatoznog bolesnika važno je:

• održavati disanje (najpovoljniji položaj bolesnika je položaj sa glavom okrenutom u stranu da se spriječi aspiracija želučanog sadržaja i zapadanje jezika u ždrijelo, davanje kiseonika i asistirano disanje ako je neophodno – bočni položaj),
• dovoljan unos tekućine putem infuzije i održavanje vodeno-elektrolitnog balansa,
• odstranjivanje ekskreta (urinarni kateter),
• njega kože i sluzokože koja podrazumijeva čišćenje i masiranje alkoholom, posipanje talkom, čišćenje usne šupljine i ispiranje mokraćne bešike,
• ishrana putem nosno-želučane sonde (nazogastrična sonda),
• sprečavanje hipostatske pneumonije, dekubitusa itd.

Kvalitativni poremećaji svijesti

Ovi poremećaji svijesti označavaju stanje pomućene i sužene svijesti, kao i poremećaj funkcionisanja ličnosti kao cjeline. Kod bolesnika, između ostalih kvalitativnih poremećaja svijesti, možemo uočiti: konfuzno stanje i delirijum.

Konfuzno-smeteno stanje može se javiti kao psihički poremećaj kao reakcija na stresnu situaciju ili je posljedica organske bolesti (povreda, upala mozga itd.). Bolesnik je smeten, uplašen i nemiran. Sa bolesnikom možemo razgovarati, ali su mu misli usporene. Teže prepoznaje osobe i predmete oko sebe, često zaluta i ima osjećaj nesigurnosti.

Delirijum je naziv za poremećaj više psihičkih funkcija pri čemu dominira oštećenje svijesti po tipu dezorijentacije. Pored dezorijentacije, javljaju se i poremećaji opažanja po tipu iluzija i halucinacija, zatim oštećenje emocija (intenzivan strah). Stanje delirijuma je praćeno psihomotornim nemirom, a javljaju se i vegetativni poremećaji (tahikardija, povišen krvni pritisak, znojenje itd.). Delirijum je najčešće popratna pojava organskog oštećenja mozga izazvanog alkoholom, upalom ili povišenom temperaturom. Obično nastaje naglo i traje kratko, a najduže 2 do 3 nedjelje. Za vrijeme trajanja delirijuma postoji djelimična ili potpuna amnezija (nesjećanje).