Anafilaktički šok

Anafilaktički šok
Anafilaktički šok

Anafilaktički šok
Anafilaktički šok
ANAFILAKTIČKI ŠOK

Akutna sistemska reakcija predhodno senzibilisanog organizma na ponovni, najčešće parenteralni, unos istog alergena.Javlja se pretežno kod osoba sa atopijskom dijatezom ( IgE !)

Uzročnik je bilo koji alergen ili hapten, najčešće:

  • lijekovi ( penicilinska skupina lijekova ),
  • serumi i cjepiva,
  • kontrastna sredstva koja sadrže jod,
  • alergeni za testiranje i hiposenzibilizaciju,
  • otrovi insekata,
  • nedovoljno pročišćeni hormonski preparati
  • hrana ( jagode, plodovi mora, gljive, bjelanjak jajeta )
  • transfuzije krvi, infuzijske otopine
  • anestetici ( naročito barbituratni )

Karakteristike anafilaktičkog šoka

  1. Nagli početak ( do 30 minuta nakon parenteralnog unosa alergena )
  • u 85 % počinje u prvih 15 minuta
  • Brz razvoj simptoma
  • klonulost, osjećaj ekstremne slabosti uz svrbež ( dlanovi, tabani-čitavo tijelo),drhtavica
  • bolesnik se ruši, izgled mu se naglo mijenja:
  • lice: sivo-cijanotično
  • zjenice: proširene
  • disanje: ubrzano i površno
  • puls: ubrzan, filiforman- nemjerljiv
  • opće stanje: znojenje, hladni ekstremiteti, cijanoza, hipotermija
  • stanje svijasti: bori se sa nesvjesticom, zbog pada pritiska i hipoksije CNS-a, konvulzije ili koma

2.Sporiji razvoj simptoma

  • urtikarija i angioedem
  • injekcija konjuktiva
  • edem sluznice nosa, larinksa ( Quincke ), bronhospazam.
  • dramatična slika može biti potpuno reverzibilna spontano ili uz primjenjenu terapiju.

Liječenje anafilaktičkog šoka

1. ADRENALIN (epinefrin) ampule 1%o otopina 1 ccm u dozi od 0,01 mg/kg subkutano ili intramuskularno. U naročito teškim stanjima polako intravenski razređen sa fiziološkom otopinom u omjeru 1:10.
Po potrebi ponoviti dozu svakih 10 – 2o minuta još 1 – 2 puta.
Odmah nakon aplikacije adrenalina naći venu dok još nije nastupio kolaps i
nastaviti infuziju 0,9 % NaCl i 5 % Glucosae u omjeru 1:2.

2. ANTIHISTAMINIK intravenski ( npr Synopen 0,5 mg/kg polako-tokom 5 minuta).

3. AMINOFILIN intravenski 5-7 mg/kg tokom 10-20 minuta samo ako se razvije laringospazam ili bronhospazam. Dalje nastaviti u infuziji 15-25 mg/kg/24h.Može se dati i mikronefrin inhalacija ili neki beta2 selektivni simpatomimetik brzog djelovanja ( salbutamol ili prokaterol ).

4. Noradrenalin u infuziji( 4-8 mg u l000 ml otopine ) posebnim sistemom radi regulacije brzine, ako je pritisak ostao nizak nakon svih predhodnih intervencija.Brzina infuzije 0,5 – 3 ml/min.Ako ni to nije dovoljno , može se dati Dopamin 1-10 mikrograma/kg/min uz kontrolu pritiska.

5. Kortikosteroidi nisu terapija akutnog anafilaktičkog šoka radi sporog djelovanja,ali se daju radi sprečavanja daljeg razvoja alergijske reakcije. Aplikacija i.v. (i.m.) u velikim dozama. Ultrakorten l0 mg/kg. Metilprednizolon 8 mg/kg po dozi, ili više.

Uz medikamentnu terapiju potrebno je:

  • – Poleći bolesnika.
  • – Kisik – putem maske ili nosnog katetera ( 5 L/min ), po potrebi osigurati dišni put putem orofaringealnog ili endotrahealnog tubusa. Ako intubacija nije moguća zbog jakog edema potrebna je krikoidotomija.
  • – Aspirirati sekret iz dišnih puteva, povremeno.
  • – Aspirirati želudačni sadržaj ( sonda ) zbog opasnosti od aspiracije pri eventualnom povraćanju.
  • – Ponavljano kontrolisati krvni pritisak i puls.
  • – Ako dođe do srčanog zastoja potrebna je masaža srca uz vještačko disanje.
  • Najbolja pevencija anafilaktičkog šoka je dobra anamneza. Prije svake injekcije pacijenta pitati o eventualnim alergijskim manifestacijama kako njega tako i njegove porodice.
  • Sestru, koja prva doživljava početak anafilaksije, treba obučiti da ima spremanu antišok terapiju, te da zna dati adrenalin.

ANTIŠOK TERAPIJA I PRIBOR

  1. Adrenalin, 3 ampule
  2. Antihistaminik za i.v. primjenu, 3 ampule ( Npr. Dimidril, Synopen )
  3. Kortikosteroid u velikim količinama ( Npr. Metilprednizolon za i.v. primjenu a 125 i 250 mg )
  4. Noradrenalin, 3 ampule
  5. Aminofilin, 5 ampula za i.v. primjenu
  6. Infuzijske otopine: 3-5 boca, glukosaline, fiziološke otopine NaCl ili 5% glukoza
  7. Tri sistema za davanje infuzije, 5 braunila i bebi sistema
  8. Po 5 sterilinih šprica od 2,5,10 ccm, uz desetak igala
  9. Esmarhova manžeta,
  10. Tlakomjer

Za optimalnu pomoć stacionarne ustanove moraju imati:

  1. bocu sa kisikom,
  2. set za provođenje umjetnog disanja ( maska i balon -Ambu ),
  3. aspirator,
  4. laringoskop, nekoliko endotrahealnih tubusa, airway-i raznih veličina
  5. set za traheotomiju
  6. ekg monitor
  7. defibrilator
  8. sistem za mjerenje centralnog venskog pritiska

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.