Rastvori i lijekovi za spoljnu upotrebu

Rastvori za spoljnu upotrebu primjenjuju se na koži i pristupačnim sluznicama. To su rastvori za lokalnu aplikaciju na koži, za lokalno liječenje rana, za premazivanje u usnoj šupljini. Koriste se za obloge, za ispiranje vagine i mokraćnog mjehura, za utrljavanje.

S tim u vezi rastvori za spoljnu upotrebu priređuju se kao pripravci za mazanje (Litus), za obloge (Fomenta), za utrljavanje (Infricationes), za garganzovanje (Gargarismata), za ispiranje (Irrigatio).

Kada se priređuju rastvori za ispiranje oka potrebno je obratiti pažnju pri izradi tj farmakopeji jer taj pripravak ima poseban naziv (Collyria).

Rastvori za spoljnu upotrebu izdaju se u staklenim ili plastičnim bočicama zapremine 100‑200‑500ml. Ljekovite supstance su obično u većoj koncentraciji, a razblaženjem se dobiju potrebne koncentracije za odgovarajuću primjenu. Kao rastvarač za priređivanje rastvora najčešće se koristi voda za  injekcije kao i ulje od maslina.

Rastvori za spoljnu upotrebu propisuju se magistralno, kao oficinalni pripravci i gotovi lijekovi. Kod magistralnog propisivanja lijekova u, ovom obliku potrebno je odabrati pogodan rastvarač i znati terapijsku koncentraciju. Terapijska koncentracija se izražava u težinskim, a rjeđe u volumnim procentima. Kako se rastvori za spoljnu primjenu propisuju u koncentraciji većoj od terapijske, to u signaturi poslije naznake “spolja”, ljekar daje uputstvo pacijentu kako da razrijedi lijek.

Pacijent koristi poznate mjere iz domaćinstva:

• mala kašika sadrži 5 ml;
• velika kašika sadrži 15 ml;
• čaša sadrži 200 ml.

Eventualne greške koje pacijent učini pri razrijeđivanju lijeka se tolerišu jer su u pitanju lijekovi za spoljnu upotrebu.

U obliku rastvora za vanjsku upotrebu često se primjenjuju antiseptici i dezinficijensi. Antiseptici su sredstva koja sprećavaju razvoj mikroorganizama, a dezinficijensi uništavaju mikroorganizme osim bakterijskih spora i to na neživim objektima. Mnogi dezinficijensi u maloj koncentractraciji ponašaju se kao antiseptici.

Razne vrste i oblici mikroorganizama imaju različitu otpornost prema dezinficijensima. Najotpornije na djelovanje dezinficijensa su bakterijske spore, bacil tuberkuloze, spore funga, hidrofilni virusi, vegetativni oblici funga, lipofilni virusi, a najosjetljiviji su vegetativni oblici bakteterija. Prema svom mikrobicidnom djelovanju dezinficijensi se dijele na one sa visokom srednjom i niskom djelotvornošću. Neki dezinficijensi visokog stepena aktivnosti jesu sporocidi nakon produženog djelovanja te se nazivaju hemosterilizatorima.

Djelovanje ovih sredstava modifikuje više faktora kao što su koncentracija dezinficijensima, temperatura, kiselost sredine i trajanje dejstva u otapalu, tvrdoća vode za razblaženje.

Dezinficijens treba upotrebljavati u koncentraciji koja je navedena u deklaraciji preparata za ispitano područje aktivnosti.

Uglavnom djelovanje dezinficjensa jače je što je koncentrovaniji. Obično se dezinficijens priprema u takvim koncentracijama da vrijeme trajanja dezinfekcije ne prelazi 10-20min.

Serum, krv, gnoj i feces djeluju na proces dezinfekcije dvojako: oni vrše inaktivaciju s jedne strane i imaju zaštitno djelovanje na mikroorganizme s druge strane.

Treba voditi računa o tome da su svi dezinficijensi toksični. Mogu oštiti kožu, neki su respiratorni iritansi a neki korozivni.

Mikrobicidno djelovanje dezinficijensa nije apsolutno, uništenje od 99% smatra se uspješnim.

Antiseptici povidon jodid i hlorheksidin pouzdana su sredstva za čišćenje i dezinfekciju operacionog polja. Potpuna redukcija mikroorganizama, koja se postiže nakon pet minuta čišćenja, zadržava se do kraja operacionog zahvata. Rezistencija mikroorganizama na antiseptička sredstva postoji. Kada se pojavi, antiseptik treba odstraniti iz upotrebe za neko vrijeme. Rezistencija je prolazna i kratkotrajna, očekuje se da nakon nekog vremena sredstvo opet djeluje.

Rastvori lijekova za spoljnu primjenu u stomatološkoj praksi koriste se za tuširanje ili mazanje oralne sluznice, površine zuba, kaviteta zuba ili komore pulpe.

Losioni su vodene ili etanolne otopine lijekova za vanjsku upotrebu na koži ili sluznici.