Perforacija glavice ploda

Perforacija glavice ploda

Perforacija glavice ploda je akušerska operacija pri kojoj se provaljivanjem glavice, kroz otvor na zidu lobanje, odstranjuje njen sadržaj i time smanjuje obim i zapremina glavice. Na taj način omogućava se njen prolazak kroz porođajni kanal, a time postiže po majku bezopasno i bezbolno dovršenje porođaja.
Kao i ostale embriotomije, i ova akušerska operacija se danas sve rjeđe koristi. Razlog tome je napredak postignut poslednjih podina u akušerstvu. Pravilno organizovana i dobro sprovedena prenatalna zaštita, kao i sve šira mreža akušerskih i hirurških odeljenja u zemlji, u kojim se teški porođaji po potrebi mogu dovršiti carskim rezom, i sve manja opasnost od komplikacija posle ove operacije, učinili su da je danas sve reda intrauterina i perinatalna smrt plodova, a time i sve manja potreba za ovom akušerskom operacijom.
Činjenica da se trudnice, kod kojih se očekuje komplikovan porođaj, na vrijeme upućuju u odgovarajuće bolnice u kojima može da im se ukaže adekvatna pomoć, dovela je do toga da se danas perforacija glavice ploda vrši isključivo kod mrtvih plodova i hidrocefalusa, a ako je plod živ i majka i dete spašavaju se carskim rezom. Na živom plodu ova akušerska operacija vrši se samo izuzetno u terenskim uslovima ako porodilji preti opasnost od neposredne rupture uterusa a nema mogućnosti za brz transport do bolnice, gdje se može uraditi carski rez. Isto tako, ova operacija dolazi u obzir i u bolnici ako porodilji preti opasnost od rupture uterusa a ona odbija da se porođaj dovrši carskim rezom.

Indikacije. Prema tome, osnovne indikacije za perforaciju glavice ploda u današnjim uslovima su: zastoj porođaja zbog kcfalopelvične nesrazmere ili sekundarno slabih porođajnih kontrakcija uterusa, intrauterino uginuće ploda iz ma kojih razloga i hidrocefalus deteta. Jasno je da se i kod mrtvog ploda i normalnog porođajnog kanala ostavlja prirodnim porođajnim snagama da dovrše porođaj. Isto tako je jasno da i kod živog ploda, ako je reč o hidrocefalusu, porođaj treba da se dovrši perforacijom glavice, jer postoji kefalopelvična disproporcija, i stoga što takvo dete nije sposobno za vanmaterični život. Inače, perforacija glavice na živom i normalnom detetu srne da se izvrši samo izuzetno u terenskim uslovima, gdje nema mogućnosti za završavanje porođaja carskim rezom, niti. je moguć brz transport porodilje do bolnice, a na njoj se zapažaju znakovi preteče rupture uterusa, koji ukazuju na neposrednu opasnost od ove retke i po život opasne komplikacije. Samo tada, da bismo izbegli nastajanje rutpure uterusa i time smrt i majke i deteta, u interesu majke žrtvuje se plod i vrši perforacija glavice. Srećom, svuda u svetu, pa i kod nas, danas su sve rjeđe okolnosti koje akušere na to primoravaju i takva razmišljanja uglavnom su teorijske prirode.

Uslovi za perforaciju glavice ploda. Osnovni uslov za izvođenje perforacije glavice jeste taj da je spoljno ušće potpuno ili skoro potpuno prošireno i da je plod u uzdužnom položaju. Ako spoljno ušće nije potpuno prošireno, već je pri kraju dilatacije, onda treba daje lako rastegljive i da ne predstavlja prepreku izlaska ploda, niti da pri tom postoji opasnost od rascjepa na njemu. Ako nije prsnuo, vodenjak treba veštački da se prokine.

Jedina kontraindikacija za izvođenje perforacije glavice ploda je apsolutno sužena
karlica, tj. karlica čiji je pravi prečnik ulaza manji od 5,5 cm.

Instrumenti za perforaciju. – Za izvođenje perforacije glavice ranije su korišćeni različiti instrumenti, od kojih se neki danas više ne upotrebljavaju. Ranije su korišćeni pprforatori. u obliku koplja ili noža i trepona, a danas se za bušenje glavice koriste gotovo isključivo perforatori u obliku makaza. Kod nas se upotrebljava Negeleov perforator, koji ima oblik makaza čiji se krakovi ne ukrštaju nego su paralelni. Pritiskom na držalju, oštri krakovi perforatora se otvaraju, a labavljenjem držalja, oni se posredstvom elastične opruge zatvaraju. Pored perforatora, u ovoj akušcrskoj operaciji koristi se i metalna sonda za mrvljenje moždane mase, irigator sa nastavcima za ispiranje lobanjske duplje, Koherove kleme ili zupčasta klešta za fiksiranje kože poglavine i izvlačenje ploda i Braunov kranioklast za smanjivanje zapremine glavice i za njeno izvlačenje (si. 177). Braunov kranioklast je masivan instrument koji se sastoji iz dve kašike. Na njima se razlikuje kašika u užem smislu, vratni dio gdje se kašike ukrštaju i držalja sa traktorima. Kašike u užem smislu čine prednju trećinu instrumenta. Jedna je puna, a druga sa prozorom. N7rh pune, ili muške kašike izbrazdan je sitnim urezima i on se uvlači u prozor ženske kašike, koja je sa unutrašnje strane takode izbrazdana usecima i grebenima. Grebeni i useci obczbeduju čvrsto hvatanje glavice kranioklastom. Ostali masivni instrumenti, koji su se ranije koristili za razmrskavanje glavice, na primer razni oblici kraniotriba, danas pripadaju istoriji.

Priprema za intervencija. – Za perforaciju glavice ljekar i porodilja pripremaju se kao i za ostale akušerske operacije, pri čemu se obevezno poštuju svi principi asepse i antisepse. Porodilja je na akušerskoj postelji sa zadnjicom na ivici kreveta, a obema nogama raširenim i kolenima oslonjenim na podupirače. Operativno polje je premazano jodnom tinkturom i zaštićeno sa četiri sterilne komprese. Posle propisanog pranja ruku ljekar oblači sterilan mantil i navlači gumene rukavice, a porodilja dobija anesteziju.
Operacija se obično radi u inhalacionoj ili intravenskoj anesteziji. U tu svrhu mogu da se, prema situaciji i mogućnostima, koriste eter, trilen, fluotan ili Nesdonal, Chemital, Bavtinal i druga anestetska sredstva. U izvjesnim situacijama, međutim, ova akušerska operacija može se izvršiti i bez anestezije.

Izvođenje operacije. Perforacija glavice ploda može da se vrši pod rukom ili pod
ekarterima. Ona se uioliko lakše izvodi ukoliko je glavica sišla niže u porođajni kanal i ako je učvršćena u njemu. Ako je glavica ploda visoko u karličnom ulazu i ako nije učvršćena, treba je pritiskom na vratni dio iznad simfize preko trbušnog zida fiksirati. Prilikom operacije koja se vrši pod okom najpre se raširi vagina ekarterima: prednjim i zadnjim, a po potrebi i bočnim. Palpacijom se odredi mesto perforacije, odnosno odabere se predeo velikog ili male fontanele ili nekog šava na lobanji gdje će se pcrforisati zid lobanje. Sa obje sirane tog mjesta, zupčastim kleštima se uhvati koža glavice i povuče naniže, pri čemu se na koži, između instrumenata, načini nabor koji se preseče skalpelom, rjeđe makazama. Potom se kroz zid lobanje u lobanjsku duplju postepenim pritiskom uvlači perforator čiji vrh ide upravo na površinu lobanje (si. 178). Ako se intervencija vrši zbog hidrocefalije ploda, odmah po probijanju lobanje i moždanih opni naglo iscuri cerebrospinalna tečnost, glavica splasne, te se lako Koherovim klemama ili nekim drugim instrumentom izvuče iz porođajnog kanala. Ako je, pak, u pitanju nesrazmera između glavice ploda i porođajnog kanala, intervencija se nastavlja na taj način Što se, kada instrument prodre u moždanu duplju, kružnim pokretima proširi načinjeni otvor na zidu lobanje i izvadi perforator. Kroz načinjeni otvor u lobanjsku duplju se uvuče metalna sonda ili čvrst nastavak cevi za irigaciju i njime kružnim pokretima isitni moždana masa, koja se zatim ispere iz lobanjske duplje mlazom vode iz irigatora, čija se kantica podigne na visinu od 1,5 metar kako bi mlaz bio jači. Po odstranjenju moždane mase pristupa se izvlačenju ploda. Koherovim zupčastim kleštima hvataju se otvoreni delovi glavice i postepeno se glavica, zajedno sa trupom, izvlači napolje. Instrumenti se drže i trakcija preko njih vrši obično desnom rukom. Pri tom se levom Šakom pokrivaju ogoljene kosti lobanje i time štite mekana tkiva porođajnog kanala od povreda. Ako je glavica ploda velika i čvrsta ili ako je karlica sužena, to jest kad god postoji izrazitija nesrazmera između glavice ploda i kartice majke, treba znatnije smanjiti obim glavice ploda i na taj način omogućiti njen prolazak kroz porođajni kanal. U tu svrhu koristi se Braunov kranioklast, masivan instrument koji se, kao što je već rečeno, sastoji iz dve kašike. Puna ili muška kašika uvlači se kroz otvor na lobanji i postavlja prema licu, a prozorasta ili ženska uvlači se preko lica između grlića uterusa i glavice. Obje ove kašike, a naročito ženska, koja se stavlja između lica ploda i grlića uterusa i kojom se pri nepažljivom radu mogu naneti povrede mekanim delovima porođajnog kanala, uvlače se pod zaštitom ruke akusera. Kranioklast se stavlja prema licu ploda, jer su kosti lica čvrsto povezane sa bazom lobanje te se od nje ne odvajaju pri izvlačenju ploda. Zatvaranjem kašika kranioklasta smanjuju se zapremina i obim glavice. Posle toga, uz zaštitu mekanih delova porođajnog kanala, koja se vrši levom šakom, desnom rukom pomoću kranioklasta se izvlači glavica, a zatim i trup ploda. Kada se izvuče plod, izvrši se ručno odljuštivanje posteljice i revizija materične duplje, zatim se revidira grlić uterusa i pregledaju vagina i međica. Eventualno nastali rascjepi na njima ušiju se ketgud šavovima. Ako se perforacija glavice ploda vrši pod rukom, onda se prsti leve ruke uvuku u vaginu i odredi mjesto perforacije, obično u nivou fontanela ili šavova na lobanji. Posle toga, pod zaštitom leve ruke, uvlači se u vaginu perforator čiji se vrh vertikalno postavlja na površinu lobanje. Asistent fiksira glavicu pritiskom preko trbušnog zida, malo iznad simlize, dok operator postojanim, sve
jačim pritiskom uvlači perforator u lobanjsku duplju. Pošto se perforator uvuče u lobanjsku duplju, proširi se otvor načinjen na lobanji, pa se intervencija nastavlja kao i pod ekarterima, ali uvck pod zaštitom leve šake koja se ne vadi iz vagine sve dok se ne izvuče plod. >

Perforacija glavice koja se poslednja rada. Kad je u pitanju kariični stav ili pri ekstrakciji ploda za noge, može da se desi da glavica ne može da se rodi kroz porođajni kanal zbog nesrazmere između nje i karlice majke. Rjeđe, uzrok tome može biti izražen spazam grlića uterusa koji ne popusti i pored odgovarajuće terapije (intravensko davanje spazmolitika, opšta anestezija). U takvoj situaciji akušeru ne ostaje drugo nego da izvrši perforaciju glavice, koja se pcslednja rada. Na ovo se odlučuje utoliko prije što plod u toku neuspelih i produženih pokušaja oslobađanja glavice ubrzo ugine zbog produžene aneksije. Perforacija glavice ploda u ovoj situaciji izvodi se na taj način Što se trup ploda povuče naniže, napipa se predeo Šije i odredi mjesto velikog potiljačnog otvora (foramen occipitale magnum). Posle toga se preseče koža na tom mestu i perforator uvuče u lobanjsku duplju. Dalji postupak je isti kao i pri običnoj perforaciji glavice. Kad se po odstranjenju moždanog tkiva zapremina, odnosno obim glavice smanji, trakcijom za trup rodi se glavica kao poslednji zaostali dio ploda. Odmah zatim rukom se odlubi i odstrani posteljica. Na odljuštivanje posteljice nadoveže se ručna revizija materične duplje i na taj način dovrši se porođaj.[/lang_ba]