Šta je zatajivanje srca?

Zatajenje srca
Zatajenje srca
Zatajenje srca
Zatajenje srca

Zatajivanje srca (zatajenje srca, srčana dekompenzacija) je skup simptoma (tegobe koje bolesnik osjeća) i znakova (nalazi koje liječnik opaža prilikom pregleda) koji upućuju na nemogućnost srca da ispuni svoju osnovnu zadaću, a to je opskrba organizma krvlju. Radi se o zatajivanju crpne (istisne) funkcije srca.

U normalnim uslovima srce radi na vrlo jednostavnom načelu – ono mora izbaciti cjelokupnu količinu krvi koja u njega ulazi. Ukoliko to nije više moguće, dolazi do stanja koje nazivamo zatajivanjem srca.

Do zatajivanja srca može doći naglo (akutno), ali je češće riječ o sporom procesu (hroničnom), pri čemu srce tipično jedno vrijeme kompenzira (nadoknađuje) svoju slabost različitim obrambenim mehanizmima. Ovi mehanizmi uključuju povećanje srčanih šupljina (dilataciju), zadebljanje srčanih zidova (hipertrofija), brži rad srca (porast frekvencije, tahikardiju) kao i mehanizme koji nisu povezani sa samim srcem, nego s ukupnim krvožilnim sistemom (stiskanje arterija – vazokonstrikcija, zadržavanje tekućine i soli lučenjem posebnih hormona, usmjeravanjem krvotoka prema važnim organima kao što je mozak – centralizacija krvotoka, itd.).

Simptomi

Zatajivanje istisne funkcije srca i kompenzatornih mehanizama dovodi do pojave tegoba, prvenstveno u smislu zamora, nedostatka zraka (zaduhe), pri čemu svakodnevne aktivnosti poput hodanja po ravnom ili uz stepenice, postaju teške ili nemoguće. Zaduha se može javiti i noću, pa čak i probuditi osobu iz sna. Osim toga, može se javiti i učestalo noćno mokrenje. Bolesnik nerijetko opisuje potrebu za spavanjem / ležanjem na povišenom uzglavlju. Može doći i do nakupljanja viška tekućine u plućima (što se može očitovati hroptanjem, kašljem, iskašljavanjem krvlju zamućene sluzi) ili u tijelu (tipično je oticanje potkoljenica – edemi, ponekad čak i u trbušnoj šupljini – ascites, porast tjelesne težine).

Težinu tegoba kod zatajivanja srca liječnici obično opisuju prema jednostavnoj ljestvici koju je sastavila američka kardiološka udruga iz New Yorka, pa se stoga naziva NYHA (New York Heart Association) klasifikacija. NYHA I stupanj označava odsutnost ograničenja ili simptoma kod uobičajene tjelesne aktivnosti. Osobe u stadiju NYHA II navode blage simptome i blago ograničenje tijekom uobičajenih, svakodnevnih aktivnosti, dok u mirovanju nemaju smetnji. NYHA III opisuje značajno ograničenje svakodnevnih aktivnosti, čak i kod manjeg napora, dok su tegobe odsutne isključivo u mirovanju. NYHA IV je najteži stadij, kada se tegobe javljaju i u mirovanju.

Liječenje

Liječenje zatajivanja srca uključuje promjene načina života, prehrane, lijekove, ponekad hirurške zahvate i ugradnju posebnih elektrostimulatora.

Promjena načina života usmjerena je u prvom redu na sprječavanje napredovanja rizičnih faktoraa koji su doveli do zatajivanja. Primjerice, ukoliko se radi o zatajenju srca kao posljedici srčanog infarkta, vrijede preporuke o prestanku pušenja, preporučenoj razini tjelesne aktivnosti, izbjegavanju stanja koja mogu pogoršati osnovnu bolest.

Prehrana je usmjerena na smanjenje unosa soli i smanjenje povećane tjelesne težine, te razine holesterola u krvi.

Lijekovima je potrebno kontrolirati krvni pritisak, holesterol, razinu šećera u krvi, po potrebi razrijediti krv kako bi se spriječilo stvaranje ugruška u srcu ili srčanim (koronarnim) krvnim žilama. Tegobe povezane sa zatajivanjem srca liječe se u prvom redu diureticima (tabletama koje potiču mokrenje, tj. izbacuju suvišnu tekućinu iz tijela), dok se napredovanje bolesti samog mišića može spriječiti djelovanjem na refleksne mehanizme koji se aktiviraju u organizmu kada zatajivanje nastupi. U ovu skupinu u prvom redu pripadaju inhibitori angiotenzin-konvertaze (tzv. ACE inhibitori (Irumed i Iruzid), koji su ujedno i lijekovi protiv povišenog krvnog tlaka) i beta-blokatori (koji blokiraju prirodnu reakciju organizma na zatajivanje u vidu povećanja potrošnje kisika u srčanom mišiću i porasta broja otkucaja, dok istovremeno sprečavaju nastup poremećaja srčanog ritma).

Općenito je od ključnog značenja strogo pridržavanje terapije i uputa liječnika, svakodnevno praćenje tjelesne težine i krvnog pritiska, redovita tjelesna aktivnost i redoviti kontrolni pregledi, po potrebi sa korekcijom terapije lijekovima.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.