Kontrola liječenja dijabetesa

Za bolesnike koji često mjere glukozu u krvi radi prilagodbe doze inzulina, procjena srednje vrijednosti glukoze je lako dostupna. Kod ostalih bolesnika i za provjeru tačnosti samomjerenja većina dijabetologa koristi hemoglobin A kao mjeru dugoročne kontrole. Hemoglobin A je brzo pokretljiv sastojak hemoglobina, nalazi se i u zdravih osoba, a povećava u hiperglikemiji. Njegova ubrzana elektroforetska pokretljivost je posljedica neenzimske glikacije aminokiselina valina i lizina. Glukoza se u aldehidnoj (linearnoj) konfiguraciji kondenzira sa slobodnom aminoskupinom pa nastaje Schiffova baza (aldimin ili pre-Aic). Schiffova se baza preoblikuje i stvara hemoglobin Aic, koji je ketoamin. Stvaranje aldimina je reverzibilno i zato je pre-Aic labilan, dok je stvaranje ketoamina ireverzibilno, i zato je spoj stabilan. Razine pre-A brzo se mijenjaju s promjenama koncentracija glukoze pa ne odražavaju dugoročno stanje dijabetesa, premda se mjere kromatografskim metodama za određivanje hemoglobina Ar. Pre-Aic se zbog toga mora ukloniti da bi se točno odredile prave vrijednosti HbAic. Mnogi laboratoriji rabe visokotlačnu tekućinsku kromatografiju. Kolorimetrijska metoda uz uporabu tiobarbiturne kiseline također ne mjeri labilni sastojak pre-Aic. Točno izmjeren postotak glikoliziranoga hemo globina omogućuje procjenu stanja dijabetesa kroz protekla 3 mjeseca. U svakom laboratoriju moraju se odrediti normalne vrijednosti. U prosjeku osobe bez dijabetesa imaju vrijednosti HbAic manje od 6%, dok vrijednosti u slabo reguliranih bolesnika mogu doseći 10-12%. Glikolizirani hemoglobin daje objektivnu procjenu metaboličke kontrole. Raskorak između vrijednosti glukoze u plazmi i hemoglobina Aic upućuje na neadekvatan podatak o glikemiji. Određivanje glikoliziranoga albumina, zbog njegova kratkog poluvremena života, može se koristiti za kontrolu stanja dijabetesa kroz period od 1 do 2 tjedna, ali se klinički rijetko rabi.

Vitamini za dijabetičare

Pojava šećerne bolesti ne očituje se jasnim simptomima, nego se promjene u organizmu najčešće manifestiraju kao umor, prekomjerna žeđ i pojačano mokrenje. Rano otkrivanje šećerne bolesti vrlo je važno, jer omogućuje pravodobno liječenje i sprječavanje razvoja komplikacija, stoga se preporučuje redovito provjeravati razinu šećera u krvi.
Prema procjenama stručnjaka, mnogi oboljeli od šećerne bolesti svoju bolest mogu držati pod nadzorom samo promjenom načina života. To uključuje smanjivanje eventualne prekomjerne tjelesne težine, provođenje optimalne tjelesne aktivnosti i pridržavanje preporučenog režima prehrane.
Prehrambene preporuke za oboljele od šećerne bolesti u načelu se ne razlikuju od onih za zdrave osobe. Tako se preporučuju voće, svježe povrće, orašasti plodovi, žitarice, tjestenina, integralna riža i općenito integralni proizvodi, ali uz osviješten odnos prema ugljikohidratima. Ugljikohidrati se u metaboličkim procesima pretvaraju u glukozu (šećer) koja stanice opskrbljuje energijom. S obzirom na to da jednostavni ugljikohidrati iz šećera, slatkiša i bijelog kruha dovode do brzog porasta razine šećera u krvi, unos tih namirnica valja ograničiti. Ugljikohidrati iz integralnih proizvoda, prirodne riže i povrća omogućuju pak ravnomjerno raspolaganje energijom, jer ne dovode do naglog porasta razine šećera u krvi. Osim što usporava porast šećera u krvi nakon jela, integralna hrana sadrži i više vitamina i minerala. Ta je činjenica od posebne važnosti, jer kod oboljelih od šećerne bolesti potreba za vitaminima, mineralnim tvarima i elementima u tragovima može biti povećana, a opskrba nekima od njih i dodatno otežana zbog dijetnog režima, a neki nutrijenti, poput vitamina B skupine i magnezija, mogu se pojačano izlučivati zbog promijenjenog metabolizma.
Nedostatak inzulina kod oboljelih od šećerne bolesti izaziva poremećaj u metabolizmu šećera, ali i u metabolizmu proteina i masti. Zbog potonjeg može doći do pojačana taloženja masti i kolesterola na unutarnjim stijenkama krvnih žila, uz slabljenje cirkulacije i razvoj krvožilnih bolesti.
Šećerna bolest povećava i mogućnost oksidativnih oštećenja, što može izazvati mnoge druge poremećaje. Stoga se preporučuje obilato uzimanje namirnica bogatih antioksidansima, koji će pridonijeti ravnoteži nastanka i odstranjivanja slobodnih radikala. U tom smislu, vitamini C i E te element u tragovima selen imaju važnu zadaću u zaštiti stanica.
Dobra opskrba vitaminima B skupine osobito je važna za metabolizam ugljikohidrata, za proizvodnju energije prijeko potrebne za rad svih organa u tijelu. Uz to, vitamini B skupine pridonose zdravlju živčanog sustava.
Elementi u tragovima, kao što su krom i cink, te mineral magnezij važni su za ravnotežu vrijednosti šećera u krvi. Krom povećava aktivnost inzulina i tako smanjuje njegovu količinu potrebnu za održavanje normalne razine šećera u krvi te mu omogućuje bolju učinkovitost u prijenosu šećera iz krvi u stanice tkiva, a njegov nedostatak dovodi do neravnoteže u metabolizmu glukoze.