Vrste inzulina – Types of insulin

Više vrsta inzulina dostupno je za liječenje dijabetesa. Pripravci s brzim djelovanjem rabe se u hitnim stanjima i u liječenju multiplim supkutanim injekcijama te kontinuiranom supkutanom infuzijom. Pripravci inzulina srednjodugog djelovanja rabe se u konvencionalnoj i u intenziviranoj konvencionalnoj terapiji. Dugodjelujući se inzulin primjenjuje isključivo u intenziviranoj konvencionalnoj terapiji uz tri injekcije kratkodjelujućeg inzulina. Glavni učinci i trajanje su različiti od bolesnika do bolesnika te ovise ne samo o načinu primjene, već i o dozi. Izgleda daje djelovanje inzulina u bolesnika koji se liječe kroz duži period odgodeno, vjerojatno zbog inzulinskih antitijela u plazmi. U jednom ispitivanju dijabetičara inzulin kratkog djelovanja ubrizgan potkožno počinjao je djelovati za oko 1 sat, dosegao vrhunac za 6 sati, a mjerljiv je učinak trajao oko 16 sati. Međutim, u zdrave osobe on počinje djelovati za nekoliko minuta; najjače djeluje za sata i traje samo 6-8 sati. Kod primjene NPH inzulina u osoba sa šećernom bolesti početak djelovanja je za 2 1/2 sata, vrhunac za 11 sati, a ukupni je period djelovanja 25 sati, što je mnogo bliže vrijednostima za zdrave osobe.

Komercijalni inzulin se priprema u koncentracijama od 100 jedinica/ ml (U 100), premda se mogu dobiti i više koncentracije (U 500). Svi su inzulini životinjskog podrijetla pročišćeni, tako da je onečišćenje proinzulinom zanemarivo. Mnogi se bolesnici danas liječe sintetiziranim “humanim” inzulinom. Aminokiselinski slijed identičan je s onim kod ljudskoga hormona i biološko je djelovanje, čini se, jednako. Komplikacije, kao što su alergija na inzulin, atrofija ili hipertrofija masnog tkiva, manje su česte negoli kod inzulinaživotinjskog podrijetla, ali se ipak javljaju.

Lente i NPH-inzulin rabe se u većini konvencionalnih terapija, a biološki su im učinci približno jednaki, premda je lente, kako se čini, malo više imunogen i slabije se miješa s kratkodjelujućim inzulinom nego NPH.