Definicija:
Ova anomalija nastaje zbog poremećaja u razvoju i odvajanju dušnika od jednjaka u 3. i 6. nedjelji trudnoće.
Patogeneza:
Proces je kompleksan i moguće je da se jave različiti tipovi anomalije. U skoro 90% slučajeva uz atreziju postoji i traheoezofagealna fistula. Incidenca je 1:2-4000 poroda.
Klinička slika:
Karakterišu je sprečavanje gutanja pljuvačke i hrane te pogodnost za aspiraciju naročito kod nezrelosti gutanja i kašljanja (nedonošče). Uz prisustvo fistule pri kašlju ili plaču zrak iz traheje prođe naglo kroz fistulu, izazove naglu dilataciju želuca i distenziju trbuha koji onda mogu pritisnuti dijafragmu i dovesti do opasnog gastro-kardio-respiratornog sindroma. U času kad prestane kašalj i padne intra trahealni pritisak kiseli želučani sadržaj regurgitira i ulazi u fistulu pa u pluća pa izaziva pneumoniju koja ugrožava dijete.
Klinički znaci bolesti jave se već na rođenju. Novorođenče ima prekomjernu salivaciju, usta su puna pjenušavog sadržaja te se guši, iako se dijete aspirira sadržaj se uporno nakuplja. Ako je aspiriralo javi se trijas simptoma; kašalj, gušenje i cijanoza. Ukoliko se novorođenče nahrani ovi simptomi su još izraženiji.
Dijagnoza:
Dijagnoza se postavlja:
- sondiranjem jednjaka kroz nos ili usta (ako se naiđe na opstrukciju na udaljenosti manje od 10 cm od usnica ili 13 cm od prednje nosnice, dijagnoza atrezije je vrlo vjerovatna).
- RTG pulmo u AP položaju gdje se prikaže gornji segment jednjaka jako proširen, jako ispunjen zrakom u kome se vidi presavijeni kateter, ako se želi snimanje kontrastom onda to mora biti samo do 2 ml u vodi topivog kontrasta.
- Nativni snimak abdomena u uspravnom položaju. Nalaz zraka u želucu i crijevima dokaz je trheo-ezofagealne fistule, a ako se zrak ne vidi onda je atrezija bez fistule ili sa fistulom između traheje i gornjeg segmenta jednjaka.
Liječenje:
Bitna je rana dijagnoza jer se većina atrezija može korigovati, nastojati postaviti dijagnozu prije nego je dijete dobilo prvi podoj ili obrok mlijeka. Važno je novorođenče držati potrbuške, aspirirati ždrijelo i jednjak svakih desetak minuta pomoću trajno postavljene sonde i potpuno obustaviti peroralni unos. Preoperativno je veoma korisna parenteralna potpora. Prognoza ovisi o tome da li je dijagnoza na vrijeme postavljena, postoje li eventualno pridružene anomalije, da li je tjelesna težina ispod 2000 gr, i anatomski odnosi anomalije i iskustvo hirurga bitno utiču na prognozu.
Be the first to comment