Lokalna venska hiperemija

Kada kroz neku venu iz bilo kog razloga ne može protjecati krv u dovoljnoj mjeri dio organizma koji odgavara slivu te vene postaje hiperemičan tj. nastaje venska hiperemija. Uzrok je pri tome najčešće mehaničke prirode. Npr Gravidni uterus pritišće na vv.iliacae i izaziva vensku hiperemiju donjih ekstremiteta, zatim to mogu biti tumori, ehinokokna cista, nekada i povećani limfni čvorovi (kod npr. tuberkuloze), zatim tu su tromboze vena, obliterirajuće upale vena (endophlebitis obliternas).

Organ koji je pogođen ovom hiperemijom je tamnocrven do ljubičast (cijanotičan), povećane zapremine i mase.

Venske hiperemije mogu biti reverzibilne, recimo ako se radi o prolaznom zaustavljanju venskog toka ili ako je vena malog kalibra pa kolateralni krvotok preuzme njenu funkciju, međutim ukoliko se radi o velikoj veni vrlo je vjerovatno da će taj zastoj prouzrokovati lokalnu nekrozu tkiva, jer je zbog prenapunjenosti krvnih sudova ometan dolazak arterijske krvi, povišen pritisak uzrokuje izljevanje krvi iz vena i nastaje hemoragična infarkcija – infarctio haemorrhagica koja je najčešća na crijevima, mozgu, nadbubregu.

Karakterističan primjer lokalne venske hiperemije je recimo kod pritiska tumora medijastinuma na venu cavu superior pri čemu se javlja cijanoza u predjelu glave i vrata, pritisak tumora ili npr. uvećanih limfnih čvorova na aksilarnu venu uzrokuje hiperemiju odgovarajuće ruke.

Hiperemije sa razvojem kolateralnog krvotoka, npr kod atrofične ciroze jetre imamo spriječen prolazak krvi kroz venu porte te ova ide preko ostataka umbilikalnih vena i lig.teres hepatis potkožno u područje pupka, slična stvar je i kod pritiska na v. cavu inferior kada krv preko epigastričnih vena ide do pupka i tu anastomozira sa venama koje idu ka veni cavi superiror (v. mammaria int. itd.) te se na pupku razvija karakteristična slika caput medusae.