Stanična se DNA može izdvojiti iz krvnih ili tkivnih stanica, njeni se lanci razdvoje grijanjem ili niskim pH, te se miješaju s poznatim, obilježenim probama, pri čemu će se određena proba vezati na svoj komplementarni dio izdvojene DNA (ako takav dio u testiranom uzorku postoji) i omogućava identifikaciju bilo kojeg slijeda nukleinskih baza čijom probom raspolažemo, a opisana se metoda naziva hibridizacijom (npr. dot blot hibridizacija ili Southern bloting).
Inačica navedene metode je i hibridizacija in situ, kojom se obilježena proba veže izravno na rez tkiva ili citološki preparat, čime se dobiva i podatak o histološkoj/citološkoj distribuciji određivanog dijela DNA.
Be the first to comment