Često se smatra kako je osnovna uloga stopala pružanje čvrstog temelja prilikom stajanja.
Međutim, samom stajanju stopalo je loše prilagođeno. Dugotrajno stajanje uzrokuje osjećaj zamora i bolove. Stopalo se dakle, razvilo kao dinamički mehanizam, pa ga stoga trebamo posmatrati kao dio lokomotornog sistema prilagođenog kretanju, radije nego kao samo statički oslonac.
U održavanju svodova, statici i dinamici stopala, učestvuje sistem čvrstih ligamenata, mišića ovog dijela tijela te skoro svi mišići potkoljenice.
Svodovi stopala nastaju već intrauterino (u materištu), ali su jasno vidljivi tek nakon druge godine života kada se smanji debljina masnog jastučića koji djeca imaju na tabanima. Gubitkom fizioloških svodova stopala postepeno nastaje spušteno ili ravno stopalo.
Podrška ili rasterećenje
Ortopedski ulošci najčešće su primjenjivano pomagalo. U dječijoj dobi koriste se u korektivne svrhe, dok je kod odraslih njihova uloga pasivna i služe za podršku ili rasterećenje.
Kod najvećeg broja pacijenata ulošci su dio terapijskog postupka. Stoga mora biti jasan cilj njihove primjene o čemu ovisi izbor materijala i oblika uloška.
Uvijek se izrađuju individualno. Kao što ne postoje dva ista čovjeka, tako ne postoje ni ista stopala. Indikacija za primjenu uložaka kod mališana i odraslih je različita. Kod dječijeg stopala treba poštovati prirodni razvoj i primijeniti korektivne uloške tek pri smetnjama i spuštenom stopalu težeg stepena. Kod odraslih pak opravdana je primjena uložaka čim je prisutna simptomatika insuficijentnog ili bolnog stopala, bez obzira na stepen spuštenih svodova.
Stopalo je izloženo velikom opterećenju pri stajanju, hodu, trčanju i skakanju. Obuća ne uspijeva osigurati optimalni odnos površine stopala s površinom po kojoj se krećemo, pa nastaju različite deformacije i povrede koje ugrožavaju ostale dijelove lokomotornog aparata. Primjenom individulnih ortopedskih uložaka moguće je spriječiti tegobe stopala, koljena, kukova i kičmenog stuba, jer uložak postiže neutralni položaj, stabilizira, amortizira i adaptira stopalo u kretanju te ravnomjerno raspoređuje tjelesnu težinu na tačke oslonca.
Elektronički senzori
Nakon pregleda pacijenta, analizira se hod i mjeri opterećenje ispod stopala zahvaljujući elektroničkim senzorima, koji se ugrađuju u posebne platforme za hodanje (pedobarografija). Platforma je povezana sa računarom i nakon dobivenih podataka, oni se prenose u 3D grafički oblik kako bi se u CAD-CAM sistemu trodimenzionalno kreirao uložak. Nakon provjere ljekara, konačni podaci se upućuju robotu koji izrađuje ortopedski uložak od određene vrste materijala.
U početku osoba prolazi kroz period navikavanja na uloške. To znači da ih prvi dan treba nositi dva do tri sata, a svaki idući sat do dva duže. To je posebno važno jer, ako uloške odmah nosite duži vremenski period, možete osjećati nelagodu, pa čak i bol, pošto je stopalu potrebno određeno vrijeme privikavanja na novu distribuciju pritisaka na podlogu. Privikavanje prosječno traje od sedam do 10 dana.
Dio terapijskog postupka
Ortopedski ulošci trebali bi biti samo dio terapijskog postupka koji se treba sastojati od higijensko-dijetetskih mjera (odgovarajuća obuća i njega stopala, uključujući sprečavanje prekomjernog znojenja), fizikalne terapije (u prvom redu kineziterapije tj. vježbi sprovođenja snage i istezanje za mišiće potkoljenice i stopala), pa sve do operativnog liječenja.
Vježbe imaju zadaću da održavaju dobar tonus i snagu mišića odgovornih za održavanje svodova stopala.
I sportisti ih nose
Danas je česta i opravdana primjena uložaka kod sportista. Njihovi učinci očituju se u redukciji maksimalnog pritiska i apsorpciji udara. Kod onih koji imaju problem sa Ahilovom tetivom obavezno se izrađuju dugi ulošci od lakih i mekih materijala s povišenom potpeticom.
Be the first to comment