Procjene govore da u BiH više od 300.000 ljudi ima šecernu bolest, ali se strahuje da je brojka veca, buduci da iskustva pokazuju da na jednog registrovanog dijabeticaradolazi još jedan koji ne zna da ima dijabetes.
To su, povodom Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa, koji ce mjerenjem nivoa šecera u krvi i slicnim aktivnostima biti obilježen i u BiH, porucili iz udruženja dijabeticara, a iz kojih upozoravaju da je posebno zabrinjavajuce to što ovu bolest ima sve više mladih ljudi.
Nada Bijedic, predsjednik Saveza dijabetoloških udruženja u BiH, savjetuje gradanima da makar jednom ili dva puta godišnje provjere nivo šecera u krvi. Kaže da su simptomi, zbog kojih bi gradani trebalo da se jave ljekaru, izmedu ostalih, povecana glad i žed, ucestalo i nocno mokrenje, crvenilo u licu, peckanje u rukama i nogama, utrnulost i bolovi u mišicima.
“Sigurno je da je u BiH više od 300.000 dijabeticara, ali to nikada ne može biti tacan broj, jer na jednog otkrivenog, postoji i jedan neotkriveni dijabeticar. Sve je više i mladih ljudi koji obolijevaju od dijabetesa. Na regiji istocne Hercegovine imamo 27 maloljetnih lica oboljelih od dijabetesa, što je frapantan podatak”, navela je Bijediceva.
Istakla je da u tome svoj uticaj imaju genetika, ali i spoljašnji cinioci, poput nedovoljne fizicke aktivnosti, nepravilne ishrane i slicno.
Haris Delic, generalni sekretar Saveza udruženja dijabeticara FBiH, takode tvrdi da broj oboljelih od šecerne bolesti u BiH prelazi 300.000.
Istice da se ta brojka posljednjih godina povecavala, pogotovo kada je rijec o stanovnicima ruralnih podrucja, ljudima koji su izašli iz ratnih dejstava, te djeci.
“Uzroci su višestruki, od genetike do ratnih posljedica koje imamo, ali i nacina života, nedostatka posla, zbog stresa, nepravilne ishrane i slicno”, kaže Delic, te istice da dijabeticari u RS imaju bolji tretman od strane zdravstvenog sistema, nego što je to slucaj u FBiH.
Banjalucanka Jelica Šljivic, majka dvadesetjednogodišnje djevojke koja ima dijabetes tipa jedan, a koja je šecer dobila sa cetiri i po godine, kaže da se susrecu s brojnim problemima.
“To je bolest koja je neizlijeciva, a može da se lijeci. Vremenom se covjek na sve navikne, ali stalno je u nekoj strepnji. Što se tice tretiranja, jako su skupi proizvodi za lijecenje dijabetesa. Na mjesecnom nivou potrebno je oko 300 maraka samo za njene potrebe koje proizilaze iz dijabetesa”, naglašava Šljiviceva.
Kako podsjecaju iz Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) RS, osiguranim licima oboljelim od dijabetesa tipa jedan (insulin ovisnima), a od sredine 2007. godine i oboljelim od dijabetesa tipa dva, FZO RS u potpunosti snosi troškove lijecenja osnovne bolesti i lijecenja komplikacija osnovne bolesti, kao što su gangrena i angiopatija, nefropatija, retinopatija, dijabeticna katarakta i slicno.
“Dakle, oboljeli od dijabetesa spadaju u kategoriju osiguranika koja je oslobodena placanja participacije za troškove lijecenja osnovne bolesti, ukljucujuci i dijagnosticko-terapijske procedure, kao i njenih komplikacija”, navode iz FZO RS.
Šta je šecerna bolest
Šecerna bolest ili dijabetes je hronicni, neizljecivi sistemski poremecaj metabolizma, koji se karakteriše trajno povišenim nivoom glukoze u krvi.
Uglavnom je uslovljen nasljednim faktorima, a nastaje zbog smanjene sekrecije ili smanjenog biološkog dejstva hormona insulina, odnosno u kombinaciji ova dva faktora.
Dijabetes se danas ubraja medu najcešca endokrinološka oboljenja, s prevalencom u stalnom porastu.
To je posljedica modernog stila života i povecanja broja spoljašnjih etioloških cinilaca, medu kojima se posebno izdvaja gojaznost.
Be the first to comment