Hipertireozu kao posljedicu autoimune Gravesove (Basedowljeve) bolesti obično srećemo u osoba u kojih je ona već prije bila dijagnosticirana. Kada se hipertireoza po prvi put otkriva u trudnoći, uzrok (osim Gravesove bolesti) može biti i gestacijska hipertireoza, a čvoraste guše, toksični adenomi ili prolazni tireoidtisi su vrlo rijetki. Dok se Gravesova bolest javlja u manje od jedan posto trudnica, gestacijska hipertireoza je nešto češća. Gestacijska hipertireoza uzročno je povezana s vrlo visokim razinama hCG pa može pratiti hiperemezu u trudnoći, poremećaj koji se očituje mučninama, povraćanjem, dehidracijom i gubitkom težine u prvoj polovici trudnoće. Iz istog je razloga gestacijska hipertireoza češća u blizanačkim trudnoćama.
Razlikovanje Gravesove bolesti i gestacijske hipertireoze najčešće je moguće po promjenama na očima, koži, zatim po gušavosti te prisutnosti protutijela na TSH receptor u Gravesovoj bolesti. Ultrazvučna pretraga može pomoći, ali scintigrafsko snimanje štitnjače ne smije se raditi u trudnoći. To je razlikovanje važno budući da se gestacijska hipertireoza ne liječi lijekovima koji smanjuju lučenje hormona štitnjače, već samo potpornom terapijom za ublažavanje simptoma.
Pri postavljanju dijagnoze hipertireoze u trudnoći moramo uzeti u obzir da normalna donja granica TSH može biti dosta niža od uobičajenih 0,4 mU/l. U prvom tromjesečju trudnoće mogu se izmjeriti vrijednosti 0,1 mU/l ili čak niže, što samo po sebi ne predstavlja povišeni rizik za trudnoću. Pravi poremećaj funkcije štitnjače u smislu hipertireoze možemo potvrditi tek ako je uz sniženi TSH povišen i fT4.
Be the first to comment