Smanjenje opterećenja srčanog rada

Smanjenje opterećenja srčanog rada sastoji se od smanjenja tjelesne aktivnosti, uspostavljanja emocionalnog mira i smanjenja tlačnog opterećenja.

Osnova u smanjenju opterećenja

Umjerena restrikcija tjelesne aktivnosti u blagim slučajevima te mirovanje u krevetu ili stolici pri teškom zatajenju srca ostaje kamen temeljac u liječenju zatajenja srca.

Obroci moraju biti količinski mali, ali vjerojatno učestaliji, i treba učiniti sve da se smanji napetost bolesnika. Ponekad su korisni lijekovi poput diazepama (2-5 mg triput dnevno) tijekom nekoliko dana.

Tjelesni i psihički odmor smanjuje arterijski tlak i opterećenje miokarda smanjenjem potrebe za minutnim volumenom. Sve ovo zajedno utječe na to da se smanji potreba za redistribucijom minutnog volumena pa u mnogih bolesnika, posebno onih s blagim srčanim zatajenjem, sam odmor u krevetu uz blagi sedativ rezultira dobrom diurezom.

U bolesnika s manifestnim kongestijskim zatajenjem mirovanje u kući ili u bolnici treba provesti tijekom jednog do dva tjedna te nastaviti tijekom nekoliko dana nakon što se stanje bolesnika stabilizira.

Opasnost od nastanka flebotromboze i plućne embolije koja se javlja kao posljedica mirovanja u krevetu smanjuje se primjenom antikoagulantskih preparata, vježbi nogu i primjenom elastičnih zavoja.

Rijetko je potrebno ili preporučljivo baš apsolutno mirovanje u krevetu, pa bolesnika treba savjetovati da sjedi u stolici i obavlja svoju higijenu ukoliko srčano zatajenje nije baš ono najteže. Tijekom prvih dana liječenja poželjno je izbjegavati primjenu jakih sedativa, dok davanje malih doza trankvilizatora može koristiti pri smirivanju uznemirenog bolesnika jer će mu omogućiti toliko potreban san.

U bolesnika s kroničnim, umjereno teškim zatajenjem srca dodatna razdoblja mirovanja u krevetu preko vikenda, često će omogućiti nastavak obavljanja za bolesnika važnog posla. Nakon oporavka od zatajenja srca aktivnost bolesnika treba pažljivo procijeniti i često ograničiti profesionalne, socijalne i/ili obiteljske odgovornosti.

Povremeno mirovanje tijekom dana (redoviti jednosatni odmor/spavanje nakon ručka) i izbjegavanje teških napora često su od koristi kad se uspostavi stanje kompenzacije srca.

Smanjenje tjelesne težine restrikcijom unosa kalorija u debelih bolesnika sa zatajenjem srca smanjuje, također, opterećenje srčanog rada i bitna je komponenta terapijskog programa.

Terapija vazodilatorima može se, također, smatrati načinom smanjenja srčanog opterećenja. Dokazano je da ovaj oblik terapije ne samo liječi zatajenje srca nego i usporava njegov razvoj u bolesnika s disfunkciiom liieve klijetke.