Primjena lijekova u trudnoći

Osnovna misao koju liječnik treba imati na umu kad odluči da ukaže liječničku pomoć nekoj trudnici je da niti jedan lijek dat trudnici u prvom trimestru trudnoće nije potpuno bezopasan, odnosno da svi lijekovi u to vrijeme mogu biti manje ili više teratogeni, jer je to period embriogeneze. U tom vremenskom razdoblju odvija se stadij stvaranja embrionalnih tkiva i organa i formiranje organizma ploda u cjelini.

Opće je prihvaćeno stajalište da skoro svi medikamenti prolaze kroz posteljičnu barijeru, jedino što je brzina njihovog transporta različita. Prolaznost lijekova kroz posteljicu ovisi o mnogim čimbenicima:

• od njihove liposolubilnosti (hidrosolubilni ne prolaze)
• o veličini molekula
• o konfiguraciji molekula
• gradijenta koncentracije
• od polariteta

Zbog toga trudnicama treba davati lijekove u strogo indiciranim slučajevima, zapravo kada je to neophodno i kada je očekivana korist od planirane terapije za majku i plod veća nego što je mogući rizik od teratogenog učinka korištenih lijekova. Osim toga, propisane medikamente treba davati u minimalnim efektivnim dozama. Pri tome svaki liječnik mora poznavati lijekove s iznimno štetnim djelovanjem na začetak, odnosno plod.

Takvi lijekovi ni pod kakvim uvjetima ne smiju se davati bremenitim ženama. U te vrlo štetne medikamente spadaju:

• tetraciklini talože se u fetalnim zubima i u kostima, pa izazivaju diskoloracije zuba i zastoj kostiju u rastu
• chloramphenicol toksičan je i za majku i za plod
• sulfonamidi (bactrim) ometaju pretvorbu nekonjugovanog u konjugirani bilirubin, pa izazivaju hemikterus
• aminoglikozidi (gentamicin, streptomicin…) oštećuju vestibularni živac fetusa što se kasnije ispoljava gluhoćom
• benzodiazepini (apaurin, valium) izazivaju stvaranje ovisnosti, pa samim tim poslije poroda dovode do razvoja sindroma ustezanja.

Liječnik također mora poznavati i lijekove koji se mogu bez stvarnog rizika davati trudnicama tijekom cijelog trajanja trudnoće, ako se za to ukaže potreba. U takve medikamente spadaju:

• penicilin
• cephalosporin
• erytromicin
• betasimpaticomimetici, mada se on ne preporučuje u prvom tromjesečju kada za njega i ne postoje stvarne akušerske indikacije
• metildopa za snižavanje arterijskog krvnog tlaka kod trudnica
• izoptin često uz preparate za reguliranje tahikaradije
• heparin, koji ne prolazi posteljične barijeru. Sa heparinom, međutim, treba ipak biti obazriv i ne treba ga davati porodiljama nekoliko sati prije poroda zbog opasnosti od postpartainog krvarenja.

Na kraju treba ponovno istaknuti da, iako su navedeni lijekovi bezopasni po razvoj i rast začetka i ploda i njih ne treba davati bez ozbiljnih indikacija i nekritično.