Kolposkopija je metoda pregleda vaginalnog dijela grlića materice pomoću posebnog optičkog aparata nazvanog kolposkop, kojim se posmatrani dio organa uvećava 10 do 25 puta.
Prednji dio aparata, koji se uvlači u vaginu, snadbjeven je hladnim izvorom svjetlosti, koji osvjetljava posmatranu površinu, a na zadnjem dijelu je okular kroz koji se posmatra.
Kolposkopija je lahko izvodljiva, potpuno neškodljiva, nije praćena nikakvim komplikacijama i pruža dosta elemenata za trijažnu dijagnostiku pri rutinskim ginekološkim pregledima ugrožene ženske populacije. Njen osnovni nedostatak je što se može koristiti samo za pregled spoljne površine vaginalnog dijela grlića, a ne i za kontrolu endocerviksa, koji je ovoj metodi nedostupan.
Prema većini autora najcelishodnije je da se kolposkopski nalazi grupišu u benigne i u sumnjive.
- Benigni nalaz: normalna kolposkopska slika, ektopija i tipična zona transformaacije,
- Sumnjiv nalaz: leukoplakija, baza leukoplakije, mozaik, bijeli epitel i atipična zona transformacije.
Benigne slike
Normalna kolposkopska slika. Pri kolposkopiji vidi se nepromjenjen pločastoslojevit epitel vaginalnog dijela grlića na cijeloj njegovoj površini sa smjenom u cilindričan oko spoljnjeg ušća materice.
Ektopija. Ova promjena nastaje usljed prelaska cilindričnog epitela izvan endocerviksa oko spoljnjeg ušća materice gdje se zapaža kao crvenkasta površina nazvana eritroplakija. Kolposkopski se na njoj mogu vidjeti mnogobrojne papile u vidu mjehurića. Od ektopije treba razlikovati, u osnovi takođe benignu promjenu lakog izvrtanja unutrašnje površine donjeg kraja endocerviksa u slučaju rascjepljenog vaginalnog dijela grlića koja je, kao i ektopija, makroskopski crvene boje i koja se naziva ektropion.
Tipična zona transformacije (prerastanja). Kod ove promjene dešava se prodiranje kaiševa pločastoslojevitog epitela u cilindričan epitel ektopije i vraćanje pločastoslojevitog epitela na dio grlića sve do spoljnjeg ušća materice, koji mu normalno pripada. Pri tome često dolazi do zapušenja kanalića cervikalnih žljezda cilindričnog epitela koji se proširio oko spoljnjeg ušća grlića. Usljed toga nastaju Nabotova jajašca (ovula Nabothi). Krvni sudovi cervikalnog epitela pravilno se raspoređuju.
Sumnjive kolposkopske slike
Leukoplakija. Bijele plaže na površini vaginalnog dijela grlića, najčešće se javljaju oko spoljnjeg ušća. Histološki, u pitanju je parakeratoza. Pri kolposkopskom pregledu vidi se ograničeno bijeličasto, kao sedef sjajno polje na cervikalnom epitelu. Kako ono može da prethodi neoplastičnim promjenama cervikalnih ćelija, ili kako se proces neoplazije može da razvija istovremeno sa leukoplakijom, ovu promjenu treba operativno odstraniti.
Baza leukoplakije. Ova promjena često prati leukoplakiju, ali može biti i samostalna lezija. Predstavlja žućkasto polje sa crvenkastim tačkicama na koje se naiđe kada se skine površina leukoplakije. Ako se baza uzdiže iznad okolnog tkiva, u pitanju je takozvana uzdignuta baza koja može da prethodi karfiolastom karcinomu grlića. Crvene tačkice koje se pri kolposkopskom pregledu zapažaju na površini baze predstavljaju sitne krvne sudove u papilama.
Mozaik. Kod ove promjene pri kolposkopskom pregledu na sluznici vaginalnog dijela grlića vide se pregrađene sitne površine, nepravilnog oblika, koje podsećaju na pčelinje saće. Jedna od druge odvojene su nježnim crvenim nitima. Značaj ovog nalaza je u mogućnosti postojanja početne neoplazije ispod mozaične površine, što je posebno često kod mozaika sa orožavanjem, kod uzdignutog mozaika i mozaika koji se staklasto presijava. Histološki kod mozaika dolazi do spuštanja zadebljalog pločastog epitela u stromu, sto ne mora da znači i pojavu karcinoma, jer se u blagoj formi može javiti i kod upalnih promjena.
Bijeli epitel. Za razliku od leukoplakije, koja se najčešće zapaža i makroskopski, ova promjena se otkriva samo pri kolposkopskom pregledu poslje premazivanja površine grlića rastvorom sirćetne kiseline. Ova promjena je uzdignuta iznad okoline i nije vaskularisana. U pitanju je metaplazija epitela sa povećanom gustinom ćelija, što mijenja prelamanje svjetlosti i daje bijeličastu boju posmatranoj površini. Ne treba je mješati sa leukoplakijom kod koje je u pitanju parakeratoza.
Atipična zona transformacije. Ova promjena, za razliku od tipične zone transformacije, nema jedinstvenu karakterističnu kolposkopsku sliku. Krvni sudovi nemaju pravilnu arborizaciju, nejednake su debljine, nepravilnog širenja, imaju oblik polumeseca ili vadičepa. To je posljedica naglog razrastanja odebljanog atipičnog epitela, što zahtijeva pojačanu vaskularizaciju i što ometa pravilan razvoj prisutnih krvnih sudova. Zbog svega toga atipična zona vaskularizacije ne izgleda jednoliko, i nejednake je debljine, što ukazuje na mogućnost postojanja početne neoplazije.
Sumnjiva kolposkopska slika nije dovoljna za postavljanje definitivne dijagnoze, te se mora potvrditi mikroskopskim pregledom suspektnog tkiva. Zato se, poslije ovog nalaza, mora uraditi ciljana biopsija i dobijeni materijal, poslije odgovarajuće obrade, mora se mikroskopski ispitati.
Ova metoda daje veoma dobre rezultate bilo da je u pitanju maligna lezija na spoljnoj površini cerviksa dostupna pregledu, ili da je maligna promjena u endocerviksu ili na endometrijumu, dakle nepristupačna oku ljekara. Zbog toga pozitivan nalaz vaginalnog razmaza treba uvijek ozbiljno uzeti iako on ne ukazuje i na lokalizaciju eventualne maligne neoplazme.
Savrsen metod dijagnostike u kombinaciji sa papa testom
da
Pregled pomoću kolposkopa može biti neugodan, ali ne i bolan, a traje 5-10 minuta