Kako lijekovi djeluju na jetru?

Svaki lijek koji se popije, organizam prihvata kao stranu supstancu i teži da ga se oslobodi. Dok se ne eliminiše iz organizma, lijek prolazi nekoliko faza.

Najprije se resorbuje u gastrointestinalnom traktu ulazeći tako u krvotok, a odatle se „šalje“ na mjesta u organizmu na koja treba da djeluje. Iz organizma se oslobađa reakcijama metabolizma i izlučivanjem. U tome glavnu ulogu imaju jetra i bubrezi.

Sve dok se lijekovi piju u propisanim dozama, jetra, bubrezi i ostali organi neće značajno da trpe. Ali, ako se lijekovi piju na svoju ruku i u preteranim dozama, može da dođe do ispoljavanja neželjenog dejstva lijeka.

Tako npr. stalna i prekomjerna upotreba nesteroidnih antireumatika (diklofenak, ibuprofen) može kod nekih osoba da izazove oštećenja želuca ili bubrega.

“Većina lijekova se primarno metaboliše u jetri. Tu se odvijaju različite hemijske reakcije kojima dolazi do transformacija u strukturi lijeka i nastanka metabolita. Rjeđe, lijekovi se mogu metabolisati u gastrointestinalnom traktu, plućima, mozgu, srcu, koži, bubrezima”.

Kada se lijek metabolizuje (djelimično, u potpunosti ili u rijetkim slučajevima uopšte ne podlegne reakcijama metabolizma), izlučuje se, najčešće putem bubrega. Osim putem urina, lijekovi mogu da se izluče i putem žuči, izdahnutog vazuha, putem kože.

“Određeni faktori mogu da utiču na metabolizam lijekova i da smanje efekat lijeka, ali i da postanu manje bezbjedni za korištenje. Na primjer, ukoliko se lijek primarno metabolizuje na nivou jetre, a pacijent ima oslabljenu funkciju jetre uslijed ciroze, vjerovatno je da će u ovakvoj situaciji doći do neželjenih reakcija”.

Isto se događa kada se uzima lijek koji se primarno izlučuje putem bubrega, a pacijent ima oslabljenju bubrežnu funkciju.

Ovo su situacije o kojima se vodi računa u praksi i prilikom propisivanja lijekova bira se najoptimalniji lijek i režim doziranja koji odgovara datom pacijentu i njegovom stanju.

“Svi hronični bolesnici koji piju više lijekova treba redovno da odlaze na ljekarske kontrole. Ukoliko se lijek primarno metabolizuje u jetri (kao npr. neki lijekovi za epilepsiju) potrebno je kontrolisati funkciju jetre”.

Tok metabolizma može da promjeni i interakcija više lijekova ako se istovremeno piju, ili lijekova i preparata koji se izdaju bez lekarskog recepta:

Pojedini lijekovi predstavljaju induktore (neki antiepileptici, neki antibiotici) ili inhibitore (pojedini antibiotici, antidepresivi, antimikotici) određenih enzima. To znači da oni mogu da ubrzaju ili uspore neku metaboličku transformaciju, a poslijedica je da lijek koji se kombinuje sa prethodno pomenutim, uopšte nema efekta, da dođe do pojačanog terapijskog efekta, ali i do izraženijih neželjenih reakcija.

I pomoćna ljekovita sredstva, biljni preparati koji se izdaju bez ljekarskog recepta, sastojci hrane takođe mogu da promjene metabolizam lijekova.

“Različita oboljenja i spoljašnji faktori kao što su uticaj policikličnih aromatičnih ugljovodonika iz duhanskog dima, alkohol, sok od grejpfruta mogu da dovedu do promjenjenih efekata lijeka”, kaže dr Vučićević. “Zbog toga što veliki broj faktora može da utiče na metabolizam lijekova neophodno je da se pacijenti pridržavaju uputstava o njihovoj pravilnoj upotrebi”.

Sok od grejpfruta može da dovede do neželjenih reakcija kada se piju pojedini lijekovi za kardiovaskularne bolesti i lijekovi koje koriste pacijenti poslije transplantacije organa. Zbog toga bi pacijenti koji svakodnevno koriste grejpfrut u svojoj ishrani, trebalo da to naglase ljekaru ili farmaceutu prilikom propisivanja lijeka.

Izvor: novosti.rs