Pod okretajima se u akušerstvu podrazumijevaju operacije kojima se mijenja položaj ploda. Danas se veliki broj slučajeva koji su ranije rješavani uglavnom okretima ili embriotomijama, rješavaju carskim, rezom.
No, i pored toga, okreti u akušerstvu još uvijek imaju mjesta i nijedna druga operacija ne može ih potpuno zamijeniti, posebno u terenskim uvjetima. Prema uvjetima u kojima okreti mogu se vrše, dijele se na:
- vanjske,
- kombinirane i
- unutarnje.
Vanjski okret ploda (Versio externa)
To je operacija kojom akušer mijenja položaj ploda manipulirajući objema rukama izvana, preko trbušnog zida porodilje. Izvodi se uglavnom dok je vanjsko ušće uterusa potpuno zatvoreno, tj. pri kraju trudnoće dok još nema kontrakcija uterusa, ili na početku poroda dok su kontrakcije kratkotrajne i slabe i dok su pauze između kontrakcija uterusa dugačke. Vanjski okret se obično vrši na glavu.
Indikacije za vanjski okret
Indikacije za vanjski okret su poprečni i kosi položaji ploda. Neki akušeri i pri karličnom stavku ploda, dok se zdjelica ploda još nije učvrstila u karličnom ulazu porodilje. Vanjski okret na glavu, prilikom zdjeličnog stavka ploda opravdavaju manjom smrtnošću plodova ako glavica prednjači u porodu.
Uvjeti za vanjski okret
Ako postoji opasnost da se trudnica ili plod tokom vršenja vanjskog okreta ozljede, ili nema izgleda da se po završenom okretu porođaj spontano odvija, onda se ova operacija ne vrši. Prema tome, vanjski okret treba vršiti: ako je pregledom točno ustanovljen položaj ploda, ako trudnica nije suviše debela ni mišićava, ako maternica nije kontrahovani, ako na njoj nema tumora ni anomalija koje uvjetuju nepravilan položaj ploda (uterus arcuatus), ako je pokretljivost ploda u maternici očuvana, tj. plodova voda nije iscurila a maternica se retrahovala oko ploda, i ako su opseg i veličina male zdjelice normalni, te je poslije okreta moguć prolaz ploda kroz porođajni kanal.
Postupak izvođenja vanjskog okreta
U pravilu, vanjski okret ploda vrši se bez anestezije, osim u kompliciranim slučajevima. Prije vršenja okreta, radi smirenja, trudnici treba dati neko sedativ, pa eventualno i morfin. Osim toga, radi relaksacije materničnog zida, mogu se dati i tokolitici. Ljekar sjedne na rub postelje s desne strane trudnice, koja leži u postelji s lako savijenim nogama u kukovima i koljenima radi opuštanja trbušnih mišića.
Objema rukama ljekar napipa krupne dijelove ploda, pa kratkim, odsečnim pokretima potiskuje glavicu ploda prema karličnom ulazu majke, a zdjelicu ploda potiskuje prema dnu uterusa. Okret je završen kada je plod doveden u uzdužan položaj s prednjačeći glavicom, odnosno kada je njegova glavica nad trbušno ulazom a zdjelica u dnu uterusa.
Fiksirati plod – duž ploda s jedne i druge strane na trbuh trudnice stavi po jedan čaršav namotan u čvrst valjak pa s trećim plahtom obavije trbuh trudnice. Sutradan po izvršenom okretu skida se fiksacioni zavoj i prekontrolira položaj ploda.
Ako se vanjski okret vrši u početku porođaja, kod još rijetkih i slabih kontrakcija uterusa, onda se on vrši između dvije kontrakcije dok je grlić uterusa olabavljen.
Komplikacije pri vanjskom okretu mogu nastati uslijed uvrtanja ili zatezanja pupkovine i time otežane cirkulacije krvi u njemu, i zbog početnog prijevremenog odljuštivanja posteljice, izazvanog vanjskim pritiskom na mjesto njenog hvatišta.