Spermatogeneza

Testisi, muške spolne žlijezde su parne žlijezde smještene izvan abdominalne šupljine u kožnoj vreći, skrotumu. Imaju dvostruku ulogu: proizvode muške spolne stanice, spermatozoide i luče muške spolne hormone. Spermatogeneza je proces stvaranja zrelih muških spolnih stanica koja započinje u pubertetu i dešava se do kraja života. Odvija se u sjemenim kanalićima iz stanica zametnog epitela. Sjemeni kanal ići sadrže veliki broj zametnih stanica – spermatogonia, koje neprestano prolifenraju, a dio njih se diferencira u spermatozoide. Prvi stadij u razvoju spermija je mitotička dioba spermatogonia. Nastala stanica se narednih 24 dana mijenja i povećava i tako nastaje veliki primarni spermatocit. Dio spermatogonia se ne uključuje u ovaj proces sazrijevanja da bi diobom održavali proces spermatogeneze. Iz primarnog spermatocita koji sadrži diploidni broj hromozoma prvom mejotičkom diobom nastaju dva sekundarna spermatocita sa haploidnim brojem hromozoma, a iz njih drugom mejotičkom diobom nastaju četiri spermatide, svaka sa kompletom od 23 hromozoma. Pod uticajem Sertolijevih stanica nakon mejoze nastaje fizičko preobražavanje spermatida u spermij. Za normalnu spermatogenezu potrebno je postojanje spermatogonia, hormonalni poticaj za pokretanje i održavanje procesa spermatogeneze, sprovodni sistem za njihov prijenos iz sjemenih kanalića do uretre i mogućnost izbacivanja. Hormonska kontrola spermatogeneze obavlja se na tri nivoa. Hipotalamus luči gonadotropin oslobađajući hormon (GnRH) koji potiče sekreciju adenohipofize. Tu se luče gonadotropni hormoni: FSH -folikulostimulirajući i LH- luteinizirajući. Oba hormona na ciljna tkiva u testisima djeluju uglavnom tako što aktiviraju sistem drugog glasnika cAMP, koji u tim ciljnim stanicama aktivira specifične enzimske sisteme. Oba djeluju na sperm at ogenezu. FSH djeluje direktno i neophodan je za početak proizvodnje spermatozoida. On se spaja sa specifičnim receptorima za FSH pričvršćenima na Sertolijevim stanicama u sjemenim kanalićima. To uzrokuje rast tih stanica i lučenje različitih spermatogenih tvari. Sertolijeve stanice u slučaju prevelike produkcije spermatozida luče hormon inhibin koji koči dalju sekreciju FSH. LH djeluje na Lejdigove intersticijske stanice i potiče sintezu testosterona koji onda održava spermatogenezu. Intersticijske Lejdigove stanice testisa luče testosteron samo kada ih na to potakne LH hormon iz hipofize. Testosteron mehanizmom negativne povratne sprege koči lučenje LH iz adenohipofize i GnRH iz hipotalamusa.

Testosteron

Testosteron ima brojne fiziološke uloge. U fetalnom periodu pomaže spolnu diferencijaciju zametka. U intrauterinom životu pomaže spuštanje testisa. Od puberteta testosteron luče Lejdigove stanice potaknute hormonalnim uticajama iz hipotalamusa i hipofize. Testosteron utiče na spermatogenezu i ispoljavanje sekundarnih spolnih odlika muškarca u pubertetu. Uzrokuje razvoj prostate, sjemenih mjehurića i muških reproduktivnih organa. Testosteron uzrokuje rast dlaka i njihov karakterističan raspored kod muškarca, promjenu dubine glasa. Jedna od najvažnijih obilježja muškaraca je sve jači razvoj mišića poslije puberteta pa se mišićna masa poveća u prosjeku 50% u odnosu na žene. Istodobno se poveća količina bjelančevina u drugim dijelovima tijela. Testosteron povećava ukupnu količinu koštanog matriksa i uzrokuje zadržavanje kalcija. Vjeruje se da je povećanje matriksa posljedica općeg anaboličkog djelovanja testosterona, a da je odlaganje kalcijumovih soli sekundarna posljedica veće količine koštanog matriksa. Pod djelovanjem testosterona povećava se broj eritrocita i volumen krvi. Mijenja se metabolizam masti sa povećanjem udjela lipoproteina male gustoće, LDL.