Coxiella

Coxiella burnetii
Coxiella burnetii

Coxiella burnetii
Coxiella burnetii

U rodu Coxiella postoji samo jedna vrsta . To je Coxiella burneti. Ona je uzročnik oboljenja koje se naziva Q – groznica. Tu je bolest prvi opisao Derrick 1937 g. među radnicima u jednoj mljekari u Queenslendu. Pošto nije znao kakva je to bolest , nazvao ju je Q ( od eng. riječi query- znak pitanja. )

Morfologija
Coxiella burneti je kratki štapić dužine do 1 mikron. Ona se morfološki ne razlikuje od rikecija.

Otpornost
C. burneti je veoma otporna prema suhoći. Otporna je na povišene temperature, na 70*C živi nekoliko minuta, pa je zbog toga proširena u prirodi. Otporna je i prema korištenim koncentracijama dezinficijensa. Osjetljiva je na peniciline i tetracikline .

Patogenost
Q- groznica je zoonoza . U prirodnim uslovima od te bolesti obolijevaju u prvom redu divlje životinje, zatim koze, ovce i goveda. Infekcija se među životinjama prenosi preko raznih vrsta krpelja iz porodice Ixodidae i Argasidae. Zaražene životinje obično ne pokazuju nikakve simptome bolesti . Infekcija u njih ostaje godinama , a kod tako zaraženih ženki gravidnost završava pobačajem. Kod ljudi Q – groznica je akutno febrilno oboljenje, koje poslije inkubacije od 2-3 sedmice počinje jezom, glavoboljom, slabošću i pojačanim znojenjem. Ubrzo zatim javljaju se bolovi u grudima, lagani kašalj s oskudnom ekspektoracijom. Simptomi odgovaraju simptomima primarne pneumonije. Opisani su i slučajevi endokarditisa koji u neliječenih može završiti letalno.

Prevencija i liječenje
Rezervoar zaraze su divlje i domaće životinje kao i perad. Rezervoar su i zaraženi krpelji. Izvor zaraze su mokraća, izmet, meso i mlijeko zaraženih životinja, kao i izmet zaraženih krpelja. Čovjek se inficira prilikom udisanja kontaminirane prašine ili konzumiranjem nepasterizovanog mlijeka i nedovoljno termički obrađenog mesa zaraženih životinja. Prenos s čovjeka na čovjeka je veoma rijedak. Tetraciklini daju dobre rezultate u liječenju ovog oboljenja , a može se provoditi i specifična profilaksa vakcinom ubijenih uzročnika.

Mikrobiološka dijagnoza
Dijagnoza se može postaviti bakteriološki dokazivanjem uzročnika u krvi i eventualno u sputumu bolesnika pomoću direktne imunofluorescencije. Serološki se prati porast titra najmanje 4 puta.

Q-groznica je akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Coxiella burnetii, a očituje se naglim početkom – vrućicom, glavoboljom i intenzivnim znojenjem. Bolest može pratiti i pneumonitis. Inkubacija traje 2 do 3 tjedna.

Coxiella burneti je obvezatan unutarstanični parazit, nema kapsulu, može stvarati spore. Visoko je infektivna bakterija i vjeruje se da samo jedan udahnuti mikroorganizam može uzrokovati infekciju.

Izvor su zaraze zaražene domaće životinje, najčešće se radi o ovcama i kravama. Coxiella burneti se razmnožava u posteljici i plodnim ovojima zaraženih životinja i prilikom janjenja odnosno telenja dolazi do izbacivanja u vanjsku sredinu velike količine uzročnika, stvara se aerosol kojeg svi prisutni mogu udahnuti.

Učestalost je najveća u proljeće, ali ima je tijekom cijele godine. Prevencija se ponajprije svodi na prevenciju među životinjama, a te su mjere u domeni veterine.

Coxiella burnetii je rikecija, koja je vrlo otporna u spoljnoj sredini. Rikecije su Gram negativne bakterije koje se razmnožavaju samo u živoj ćeliji osetljivih domaćina. Dugačke su 0,3 do 0,5 mikrona i smeštene intracitoplazmatski ili intranuklearno. Pleomorfizam rikecija je jedna od njihovih osnovnih karakteristika. Javljaju se kao kokobacili, diplobacili ili pojedinačni štapići.

Put prenošenja

Rezervoar u prirodi su divlje i domaće životinje, među kojima se prenosi krpeljom. U organizam čoveka se unosi na više načina: aerogeno, ako je sasušena u ekskretima, unosom kontaminirane hrane (mleko i mlečni proizvodi) i direktno preko povređene kože ili ujedom krpelja. Infekcija ima sezonski karakter zima – proleće kada je vreme jagnjenja jer su ovce i koze kod nas najčešći rezervoar.

Patološki (medicinski) značaj

Coxiella burnetii uzrokuje Q (kju) groznicu koja pripada grupi zoonoza i karakteriše se temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima, malaksalošću, a kod većine i razvojem zapaljenja pluća. Inkubacija traje 2 – 3 nedelje, a zatim naglo raste temperatura praćena jezom, groznicom, bolovima u mišićima i zglobovima i jakom glavoboljom. Bolesnik se žali na umor, preznojavanje i mučninu. Tek krajem prve nedelje se javljaju simptomi od strane respiratornog trakta, u vidu suvog nadražajnog kašlja, oskudnog iskašljavanja koje može biti i sukrvičavo.

Intersticijalna pneumonija (zapaljenje pluća) koja se javlja kod polovine obolelih može biti praćena oštećenjem jetre sa povišenim vrednostima aminotransferaza.

Kod jednog broja inficiranih bolest može da protekne sa slikom oštećenja srca, u vidu perikarditisa (zapaljenje srčane kese), miokarditisa (zapaljenje srčanog mišića) koji imaju progresivan tok i lošu prognozu; zatim sa slikom gripa, meningitisa, encefalitisa, tromboflebitisa.

Mikrobiološka dijagnostika

Rikecije je moguće izolovati iz krvi, isečaka tkiva, likvora, sputuma i urina, međutim izolovanje se ne vrši u rutinskoj dijagnostici zbog komplikovanih laboratorijskih postupaka i velike infektivnosti ovih agenasa, tako da serološke reakcije predstavljaju metod izbora (Weil-Welixova reakcija, RVK, reakcija aglutinacije, test indirektne imunoflorescencije).

Liječenje

Koriste se tetraciklini, hloramfenikol, eritromicin ili hinoloni u trajanju 14 dana. U simptomatskoj terapiji pored nadoknade tečnosti i primene vitamina moguća je aplikacija kortikoida.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.