Scintigrafija štitne žlijezde

Scintigrafija štitne žlijezde je korisna u određivanju položaja, veličine i funkcione aktivnosti. Kao obilježivači se koriste radioaktivni izotopi joda (J¹²³ i J¹³¹) i tehnecijum-pertehnetat (“Tc0₄). Za grafičko registrovanje radioaktivnosti koristi se pravolinijski skener ili gama kamera povezana računarom (koji omogućava interpolaciju scintigrama). Fluorescentna scintigrafija se bazira na detekciji stabilnog joda u štitastoj žlijezdi bez davanja obilježivača uz pomoć spoljašnjeg izvora gama zračenja (radioaktivnog americijuma ²⁴¹) koji je pričvršćen na detektor skenera.

Izotop J ¹³¹ ima visoku energiju zračenja pa je pogodan za detekciju retrosternalnih struma i otkrivanje tumora, kao i za dijagnostiku hiperfunkcionih i toksičnih nodusa. Za dijagnostiku je mnogo pogodniji J¹²³, ali je skup i mogu da ga koriste samo ustanove u blizini ciklotrona gde se proizvodi.

Tehnecijum C⁹Tc0₄ se aplikuje i.v. a najveću koncentraciju u štitastoj žlijezdi dostiže posle 20-30 min. Detektuje se samo gama kamerom i ima vrlo dobre osobine, tako da se danas preferira kao izotop u dijagnostici oboljenja tireoideje. Ne daje uvjek istu scintigrafsku sliku kao radioaktivni izotopi joda.

Scintigrafija ima najveći značaj za određivanje funkcionog nodusa. Omogućava da se pouzdano izdvoje hiperfunkcioni i toksični nodusi od nefunkcionih, što je bitno za izbor liječenja. Pored toga, scintigrafija omogućava detekciju ektopičnog tireoidnog tkiva, kao i lokalne i udaljene metastaze diferentovanih karcinoma. Za detekciju recidiva i metastaza tumora koji ne vezuje J¹³¹ mogu se koristiti drugi radioizotopi. Tehnički usavršena scintigrafija omogućava detekciju i manjih promjena u tireoideji koje nisu palpabilne. Dijagnostička vrijednost scintigrafije se precjenjuje i u novije vrijeme dijelimično potiskuje na račun ehotomografije i punkcione biopsije.