Hrskavica

Hrskavica sadrži međustaničnu tvar bogatu glikozaminoglikanima i proteoglikanima, makromolekulama koje su povezane s kolagenim i elastičnim vlaknima. Hrskavica predstavlja poseban oblik vezivnog tkiva s čvrstom međustaničnom tvari. Služi kao potpora mekim tkivima, te ublažavanju udaraca i klizanju unutar zglobova te tako omoguduje pokretanje kostiju. Bitna je za rast i razvoj dugih kostiju prije i poslije rođenja, a sastoji se od stanica hondrocita i obilne međustanične tvari koja se sastoji od vlakana i osnovne tvari. Hondrociti su smješteni u šupljinama međustanične tvari – lakunama. Čvrstoća hrskavice ovisi o elektrostatskim vezama između kolagenih vlakana i postraničnih lanaca glikozaminoglikana u sastavu proteoglikana matrixa.

Postoje tri tipa hrskavičnog tkiva:

• Hijalina (staklasta) hrskavica
• Elastična hrskavica
• Fibrozna (vezivna) hrskavica

Sve tri vrste hrskavice su avaskularne i hrane se tekućinom iz perihondrija ili iz sinovijske tekućine u zglobnim šupljinama, a nemaju ni limfnih žila ni živaca. Mmetabolička aktivnost hondrocita vrlo je malena.

Perihondrij

Je ovojnica građena od gustog vezivnog tkiva koja poput čahure okružuje hrskavicu na većini mjesta i odvaja je od tkiva koje podupire hrskavica. Sadrži krvne žile potrebne za prehranu hrskavice, te limfne žile i živce. Zglobna hrskavica koja prekriva koštane površine pomičnih zglobova, nema perihondrija i održava se difuzijom kisika i hranjivih tvari iz sinovijske tekućine. Sve hijaline hrskavice, osim zglobne, su obavijene perihondrijem, a u njemu ima mnogo vlakana kolagena tipa I i fibroblasta. Iako stanice unutrašnjeg sloja perihondrija sliče fibroblastima, to su zapravo hondroblasti koji se lako diferenciraju u hondrocite.