
Enteralna ishrana predstavlja unošenje tečnih hranljivih rastvora (formula) sa precizno definisanim nutritivnim sastavom u gastrointestinalni trakt. Podaci o učestalosti i značaju pothranjenosti, komplikacije i cijena intravenske ishrane, sve veća raspoloživost hranljivih formula, kao i mnogobrojna tehnička unapređenja predstavljaju osnovne razloge za sve češću upotrebu enteralne ishrane u liječenju hospitalizovanih bolesnika. Mada odluka o načinu ishrane za svakog bolesnika treba da bude individualna, uvjek se treba, ako za to postoje odgovarajući uslovi, opredijeliti za enteralnu ishranu s obzirom na njene mnogobrojne prednosti u odnosu na intravensku ishranu:
- enteralna ishrana je fiziološki povoljnija od parenteralne pošto hranljive materije poslije unošenja u gastrointestinalni trakt, kao i prirodna hrana, prolaze kroz sve faze varenja, apsorpcije i metaboličke transformacije;
- prisustvo hrane u lumenu alimentarnog trakta omogućuje održavanje funkcionalne sposobnosti gastrointestinalnog sistema zbog čega se primjenom enteralne ishrane spriječavaju atrofičke promjene u crijevima koje inače nastaju kod intravenske ishrane;
- enteralna ishrana je u odnosu na parenteralnu ishranu jednostavnija za praktično izvođenje i praćena je manjim brojem teških komplikacija;
- enteralna ishrana je nekoliko puta jeftinija od intravenske ishrane, što je veoma značajno s obzirom na to da primjena novih tehnologija i lijekova u savremenoj medicini znatno poskupljuje troškove liječenja, posebno teških i operisanih bolesnika kod kojih je primjena nutritivnog tretmana i najpotrebnija.
Indikacije za enteralnu ishranu
Osnovni preduslov za sigurnu i efikasnu primjenu enteralne ishrane je očuvana digestivna i apsorptivna funkcija organa sistema za varenje. Enteralna ishrana se koristi u više grana medicine za liječenje bolesnika sa različitim oboljenjima:
Neuropsihijatrijska oboljenja
- Cerebrovaskularni akcidenti
- Tumori centralnog nervnog sistema
- Povrede centralnog nervnog sistema
- Zapaljenska oboljenja centralnog nervnog sistema
- Bulbarna i pseudobulbarna paraliza
- Demijelinizirajuća oboljenja
- Teze depresije
- Anorexia nervosa
Oboljenja usne šupljine, ždrela i jednjaka
- Tumori usne šupljine, ždrela i jednjaka
- Zapaljenska oboljenja usta, ždrela i jednjaka
- Traume usta, ždrela i jednjaka
Oboljenja digestivnog sistema
- Pankreatitisi
- Zapaljenska oboljenja crijeva
- Sindrom kratkih crijeva
- Malapsorptivni sindrom
- Digestivne fistule
- Preoperativna priprema alimentarnog trakta
Hiperkatabolička stanja
- Opekotine
- Septička stanja
- Politraume
Stanja u kojima je poremećen motilitet crijeva (gastro-pareza, intestinalna opstrukcija, paralitički ileus, dijarejalni sindrom i dr.) i/ili digestivno-apsorptivna funkcija alimentarnog trakta (masivne resekcije crijeva, akutna faza inflamatornih oboljenja crijeva, crijevne fistule sa dnevnom sekrecijom većom od 500 ml/dan i dr.) predstavljaju kontraindikacije za enteralnu ishranu. U takvim situacijama potrebno je primjeniti intravensku ishranu, sve do uspostavljanja makar i dijelimične funkcije organa sistema za varenje kada se može pokušati postepeno uvođenje enteralne ishrane.
Be the first to comment