
Definicija
Perikardijalni izljev označav nenormalno nakupljanje tekućine u perikardijalni prostor.
Etiopatogeneza
Perikardijalni izljev može nastati kao posljedica transudacije pri zatajivanju srca, eksudaciji serozne tekućine ili gnoju u perikarditisu, te pri krvarenju zbog traume ili zloćudne bolesti. Sukladno tome perikardijalni izljev može biti bistar, serozan, gnojan, ili hemoragičan.
Porast intraperikardijalnog tlaka u toku razvoja perikardijalnog izljeva ovisi o količini tekućine, o brzini kojom se ona stvara i o fizikalnim značajkama perikarda. U perikardijalnim izljevima koji se razvijaju postupno, može se nakupiti do dvije litre tekućine bez ikakvih kliničkih znakova opstrukcije srčanog rada, dok u izljevima koji nastanu naglo, već i količine od 100 do 150 ml mogu uzrokovati tamponadu srca i šok.
Klinička slika
Bolesnici s malim perikardijalnim izljevom ili perikardijalnim izljevom bez povišenoga intraperikardijalnog tlaka ne moraju imati nikakvih simptoma, iako se često tuže na tupi bol ili pritisak u prsima. U slučaju velikog perikardijalnog izljeva, bolesnici imaju dispneju, a u fizikalnom nalazu mogu se naći proširene vene na vratu, sinusna tahikardija, hipotenzija i oslabljeni srčani tonovi. Kod izuzetno velikih izljeva dolazi do kompresije okolnih organa i do pojave simptoma kao što su disfagija, kašalj, dispneja, štucanje i promuklost.
Dijagnoza
Metoda izbora za dokazivanje perikardijalnog izljeva jest dvodimenzionalna ehokarciiografija. Njome se dobivaju precizni podatci o količini i distribuciji perikardijalnog izljeva, dinamici njegova nakupljanja ili povlačenja, i o prijetećoj tamponadi. U slučaju nejasnoća indiciran je CT srca koji jasno pokazuje anatomsku distribuciju izljeva i može pomoći određivanju sastava izljeva. Na rentgenskoj snimci nalazi se povećana sjena srca koja nalikuje na »kožnatu vreću napunjenu tekućinom« s oslabljenim pulsacijama i hilusima koji su uronjeni u sjenu srca. Kod većih perikardijalnih izljeva u ektrokardiogramu se vide QRS kompleksi smanjene amplitude.
Liječenje
Liječenje perikardijalnog izljeva jednako je liječenju akutnog perikarditisa. Daju se nesterođini antireumatici i provodi specifična terapija kada je etiologija izljeva poznata. Punkcija perikarda (perikardiocenteza) obavlja se samo u dijagnostičke svrhe. U dobivenom se punktatu ispituju broj eritrocita, količina bjelančevina, sediment, provodi se citološki pregled i određuje kultura na piogene bakterije i tuberkulozu.
dodao bih, parikardiocenteza (odnosno konkretnije fenestracija perikarda), obavlja se i terapijski pored dijagnosticke uloge, kada perikardna tamponada ugrozava srce odnosno hemodinamiku pacijenta…sve najbolje u radu