Sastav alveolarnog zraka

Iako im je sastav isti atmosferski i alveolarni zrak imaju različite koncentracije gasova. Nekoliko je razloga za to:

• alveolarni zrak se samo djelomično izmjeni atmosferskim zrakom pri svakom udisaju
• kisik se konstantno apsorbira iz alveola u plućnu krv, tako da mu se koncetracija u alveolarnom zraku smanjuje u odnosu na onu u atmosferskom zraku
• CO2 konstantno difundira iz krvi u alveole što mu povećava koncentraciju u alveolarnom zraku u odnosu na atmosferski
• Suhi atmosferski zrak pri prolasku kroz disajne puteve  obogati se vodenom parom

Iz tabele se može vidjeti da je atmosferski zrak gotovo u cjelosti sastavljen od azota i kisika, sa vrlo malo karbon dioksida i vodene pare. Međutim kako atmosferski zrak prolazi kroz disajne puteve dolazi u kontakt sa tekučinom koja oblaže respiratorne površine, tako da i prije no što uđe u područje alveola on postaje totalno obogaćen tekučinom (vodenom parom). Parcijalni pritisak vodene pare pri normalnoj tjelesnoj temperaturi je 47 mm Hg, što je ujedno i parcijalni pritisak vodene pare u alveolarnom zraku. Budući da ukupni pritisak u alveolama ne može se povećati iznad vrijednosti atmosferskog pritiska (760 mm Hg), ova vodena para razrjeđuje sve ostale gasove u udahnutom zraku. To dovodi do promjene njihovih parcijalnih pritisaka, parcijalni pritisak kisika sa 159 mm Hg se smanjuje na 104 mmHg, a azota sa 597 mm Hg na 569mm Hg.