Elektrodijagnostika u oftalmologiji

Vidni evocirani potencijali
Vidni evocirani potencijali
Vidni evocirani potencijali
Vidni evocirani potencijali

Elektroretinografija

Elektroretinografija je metoda snimanja indukcionih struja koje nastaju u retini pod utjecajem svjetla, dakle, to je bioelektrična reakcija retine na svjetlosni podražaj. Njome ispitujemo funkciju retine u smislu njezine reakcije na svjetlo. Ukoliko se radi o slijepoj retini, ne možemo dobiti elektroretinografski odgovor ako retinu podražimo svjetlom. Razlikujemo fotopični i skotopični elektroretinogram zavisno od toga da li se ispitivanje vršilo na oku adaptiranom na svjetlo ili na tamu.

Elektookulografija

Ovom metodom mjerimo razliku potencijala vanjske i unutrašnje strane očnih ovojnica što je rezultat jonske razmjene pigmentnog epitela i vanjskih slojeva retine. Na taj način se stvara električno polje duž optičke osi oka sa relativno pozitivnom korneom u odnosu na neutralne elektrode postavljene na kožu vanjskog i unutrašnjeg očnog ugla.

Vidni evocirani potencijali

Predstavlja reakciju vidnog sistema od retine do korteksa, ali su od važnosti i faktori koji utječu na osvijetljenost retine kao što su ptoza, mioza ili zamućenje leće i refrakcijske greške. Odgovori se registriraju postavljanjem elektroda u područje okcipitalne regije i odgovarajućim dijelovima glave i odvode na kompjuter gdje se sumiraju. U jednakim razmacima ide nastupajući stimulus u vidu bljeska ili promjene uzorka (šahovska tabla). Analizira se krivulja i to amplituda, latencija i morfologija (oblik) vala. Zbog svoje stabilnosti najčešće se analizira val PIoo. U normalnim uslovima kod prvog vala PIoo ima latenciju od 118 msek i visoku amplitudu. Nasuprot tome, kod bolesnika s retrobulbarnim neuritisom postoji niska amplituda koja se produžava do 170 msek. Sa kliničkim poboljšanjem amplituda se povisuje, ali produženje odgovora ostaje. Kod glaukoma postoji povišenje latencija i smanjenje amplitude, zatim je od važnosti kod mnogih patoloških promjena, kao što su multipla skleroza, ambliopija, lezija prednjeg i hijazmalnog vidnog puta, ekstrapiramidni sindromi i drugo.

Elektromiografija

Elektromiografija vanjskih očnih mišića registrira očne pokrete na osnovu promjene električnog potencijala okolice oka. Aktivna elektroda se ubode kroz konjuktivu u vanjski mišić, indiferenta elektroda u konjuktivu, a spoj sa zemljom vrši se na blefarostatu. Preko amplifikatora, elektrode su spojene na oscilograf. Registracija voljnih kontrakcija je normalno frekventna kod normalne inervacije, nepravilna je i utrnuta kod paralize, srednje ubrzana kod miopatija, a nepravilno paroksizmalna kod amiotrofične skleroze i miastenije.

Elektronistagmografija

Radi se o metodi pomoću koje se može ustanoviti neutralna zona nistagmoidnih kretnji oka, u kojoj postoji najjasniji vid kod pendularnog nistagmusa. Elektronistagmografija registrira razlike između električnog potencijala elektropozitivnog pola korneje i elektronegativnog pola stražnjeg skleralnog pola oka pomoću odvoda depolariziranim elektrodama prislonjenim iznad i ispod gornje i donje vjede i temporalnog područja. Metoda nam omogućuje analizu smjera, frekvencije i amplitude nistagmusa.

Video prilog: Evocirani potencijali

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.