Mikroflora

Čovjek nije podesna sredina za život i razmnožavanje većine mikroorganizama. Većina ih brzo umire dospije li na ili u nas. Ipak, na i u čovjeku žive određene vrste koje su se prilagodile na čovjeka i od njega zavise, a nazivaju se stalnom ili rezidualnom mikroflorom i mikrofaunom. Postoje i oni mikroorganizmi koji čine prolaznu mikrofloru. Broj i vrsta svih ovih mikroorganizama u znatnoj mjeri ovise o klimatskim faktorima, vrsti vode i hrane koju čovjek koristi, osobne higijene i drugih faktora.

Koža

Epiderma nije pogodna za razvoj mikroba iz više razloga: suha je, ljušti se, ima blago kiseli pH zbog organskih kiselina koje luče lokalni stafilokoki, znoj je visoko osmolaran zbog visokog sadržaja NaCl, a lizozim iz znoja ima direktno antimikrobno djelovanje. Bakterije su na koži smještene na pločastom površinskom epitelu i kraj znojnih i lojnih žlijezda. Najčešće vrste su Staphylococcus epidermidis i Propionilbacterium acnes (iz skupine difteroida). Propionilbacterium acnes je vezan uz tipični pubertetski kožni poremećaj zvan prištevi, koji nastaje kada povišena razina spolnih hormona izaziva pojačano lučenje loja koji je idealna hrana za P. acnes koji se namnože i izazovu upalni proces. Ostale bakterije mogu se naći na područjima gdje ima dovoljno vlage (dlanovi, skalp, uške, pazusi, genitalno i analno područje), a riječ je o vrlo šarolikoj skupini streptokoka, stafilokoka, bacila, difteroida, a mogu se naći i gljivice (Candida, Trychophyton, Epidermophyton) koje uvijek mogu izazvati razne bolesti.

Respiratorni trakt

Na sluznici nosa žive uglavnom isti mikrobi kao na drugim dijelovima lica (S. aureus, S. epidermidis, difteroidi). U nazofarinksu možemo naći difteroide, nepatogene sojeve Neisseria, diplokoka, streptokoka, stafilokoka. Orofarinks udomaćuje S. aureus, S. epidermidis, difteroide, streptokoke, neke vrste roda Bacteroides i Neisseria. Donji dijelovi respiratornog trakta nemaju mikroorganizme budući postoji stalan tok sluzi zbog pokretanja cilijarnog epitela, a važna je i fagocitička djelatnost alveolarnih makrofaga.

Usna šupljina

Usnu šupljinu naseljava velik broj različitih mikroba jer je vrlo pogodna sredina – vlaga, pogodan pH i temperatura, puno hrane. Neke bakterije sudjeluju u nastanku zubnog plaka (vrste roda Bacteroides, neki streptokoki). To su naslage dekstrana i drugih polisaharida na zubnoj caklini, na kojima sa koloniziraju bakterije. Plak može dovesti do karijesa, gingivitisa (upale zubnog mesa), parodontoze.

Probavni trakt

U želucu ima vrlo malo mikroba jer ne mogu preživjeti vrlo kiseli pH (iznimka: Helicobacter pylori). Duodenum također ima malo bakterija zbog inhibitornog djelovanja kiselog želučanog sekreta i žuči (visoka osmolarnost). U jejunumu ima nešto koka i difteroida, a kako pH postaje sve viši duž ileuma, flora postaje sve sličnija onoj u debelom crijevu. Debelo crijevo ima najveću populaciju mikroba u tijelu. Iz izmeta je izolirano više od 300 vrsta. Riječ je o anaerobnim i fakultativno anaerobnim bakterijama: vrste roda Bacteroides, porodice Enterobacteriaceae, streptokoki, stafilikoki i brojne druge bakterije, gljivice, virusi i amebe.

Urogenitalni trakt

Bubrezi, ureteri i mjehur obično su sterilni uslijed čestog ispiranja i nepovoljnog sastava urina. Uretra ponekad sadrži manji broj stafilokoka u distalnom dijelu. Vagina ima složenu mikrofloru koja varira kroz ciklus, ali najvažniji su tzv Doederleinovi bacili iz roda Lactobacillus koji fermentiraju glikogen iz vaginalnog epitela pretvarajući ga u laktat, što rezultira kiselim pH vagine (4.4-4.6). Time je onemogućen razvoj drugih mikroba.

Krv i tkiva

Su kod zdravog čovjeka su sterilni. OKO i UHO imaju mikrofloru sličnu koži, uz neke druge vrste.