
Sekundarne promjene kod nekroze i sudbina nekrotičnog tkiva zavisi od obima oštećenja i vrste tkiva koje je pogođeno, u suštini nekrotična tvar se ponaša kao strano tijelo u organizmu koje je potrebno izolirati, uništiti i odstraniti iz organizma te nadomjestiti oštećenje bilo punovrijednim tkivom ili manjevrijednim vezivom…
Resorptio:
Je najčešći proces odstranjivanja nekrotičnog materijala. Naime taj materijal je obično tečno ili osobito razmekšano tkivo koje procesom fagocitoze uklanjaju elementi RES-a i prenose ga u tkivne tekućine. To je moguće ukoliko je nekrotično područje malo.
Interesantna stvar je kod resorpcije nekrotičnog tkiva nastalog usljed kolikvacione nekroze, naime usljed resorpcije tkiva javlja se šupljina u koju obično uđe neka tkivna tekućina, a najčešće je to voda i nastaje oblik sličan cisti ali se od njega razlikuje time što nije obložen ni epitelom ni endotelom nego vezivom ili glijama – pseudocista. Najčešće se javlja u mozgu (pseudocistično razmekšanje – malacia pseudocistica).
Calcificatio:
Nastaje kao posljedica promjene pH sredine. Naime prvobitno kisela sredina nekroze privlači veće količine Ca++ jona i koje onda naredni period alkaloze istaloži. Kalcifikacija je česta u kazeoznoj nekrozi i nekrozi masnog tkiva. Tkivo koje je kalcificiralo je na obukciji tvrdo, a pod nožem ima se osjećaj da se reže pijesak. Relativno česta pojava je naknadna osifikacija kalcificiranog tkiva posebno kod tuberkulozne kazeozne nekroze.
Regeneratio:
U slučaju da su nekrotična tkiva manje diferencirana i otpornija (vezivno, koštano tkivo) moguća je kasnija potpuna regeneracija (restitutio ad integrum) kada se nadomješta propalo tkivo punovrijednim tkivom.
Substitutio:
Slična pojava regeneraciji stim što nastaje kod više izdiferenciranih tkiva koja se ne mogu zamijeniti odgovarajućim nego se zamjenjuju vezivom i krvim žilama.
Organizacija:
Je urastanje veziva i krvnih žila (granulaciono tkivo) pri čemu nastaje ožiljak (cicatrix) i čest je nalaz kod parenhimatoznih organa (miokard, bubreg, slezena).
Incapsulatio:
Se obično događa kod većih oštećenja, a pri tome granulaciono tkivo ne prožima nekrotično nego ga izoluje obrastajući ga i vrlo je često povezana sa klacifikaciojom.
Demarcatio:
Je drugi vid ograničavanja zdravog od nekrotičnog tkiva kada na dodirnoj liniji buja mlado mezenhimno tkivo bogato leukocitima i formira se oštra linija žućkaste boje. Ukoliko se to događa na okrajcima tijela bilo da se radi o čitavom ekstremitetu ili npr prstu onda se taj dio tijela može otpasti (mutilatio) zbog djelovanja proteolitičkih enzima na vezu između nekrotičnog i zdravog tkiva.
Na sluznicama ili na djelovima kože može se dogoditi odbacivanje u vidu nastanka ulcusa (ulceratio).
Pored toga moguće je npr u unutrašnjosti organa da se nekrotično tkivo odbaci ali ostane kao slobodno tijelo (sekvestar) u učahurenoj šupljini. Ako se otvori kanal preko kojeg je moguće odstraniti nekrotični materijal imamo tzv fistulu i (fistulatio).
Suppuratio:
U bilo kojoj formi nekroze i njenih sekundarnih promjena vrlo često dođe do infekcije piogenim bakterijama kao komplikacija sa gnojenjem.
Be the first to comment