Prijelom nadlaktične kosti

Prijelom proksimalnog dijela humerusa

Prijelom proksimalnog dijela humerusa najčešće nastaju u 6. desetljeću, ali nisu rijetkost niti kod mlađih. Najčešći su prijelomi u području hiruškog vrata humerusa (mjesto gdje najčešće puca humerus, puno češće nego na mjestu pravog, anatomskog vrata, nešto je distalnije od anatomskog). Često nastaju kao rezultat pada na ispruženu ruku ili lakat.

Jak podljev krvi i uklješteni koštani ulomci mogu prikriti simptome prijeloma. Budući da donji fragment humerusa može biti aduciran, ne smije se predvidjeti oštećenje neurovaskularnih elemenata.

Klinička slika:

Rame je otečeno i bolno. Postoje adukcijski (ako mehanička sila dovodi do adukcije ruke) i abdukcijski tip prijeloma (pad na ispruženu ruku). Bolesnik zdravom rukom pridržava bolesnu.

Dijagnoza:

• klinički pregled
• RTG

Liječenje:

Nakon manualne repozicije stavlja se viseći sadreni zavoj. Operativno liječenje je potrebno u slučaju velike dislokacije fragmenata, luksacijskog prijeloma i multifragmentnog prijeloma.

Prijelom dijafize humerusa

Najčešće nastaje na granici srednje i donje trećine dijafize humerusa. Često može biti povrijeđen nervus radijalis ili sva tri velika živca. Pri pregledu je uvijek potrebno ispitati inervaciju i perifernu cirkulaciju.

Liječenje:

Dessaulov povoj (nakon repozicije). Operativno liječenje je potrebno u slučaju velike dislokacije fragmenata, luksacijskog prijeloma i multifragmentnog prijeloma, te kod ozljeda živca ili brahijalne arterije.

Suprakondilarni prijelom humerusa

Ubraja se među najčešće i najozbiljnije frakture dječje dobi. Imamo dva tipa:

• Češći je ekstenzijski tip koji nastaje nakon pada na ispruženu ruku (distalni fragment dislociran prema straga). Kod ovog prijeloma može biti komprimirana ili prekinuta arterija brahialis i može se razviti Volkmanova kontraktura. Može biti ozljeđen i nervus medianus.
• Fleksijski tip: distalni fragment pomaknut prema naprijed, a nastaje kod pada na lakat. Kod ovog prijeloma komplikacije su rijetke.

Javljaju se jaki bolovi i otok u području lakta sa tačkastim krvarenjima po koži. Bolovi se pojačavaju pri palpaciji i pokušaju pomicanja ruke. Uvijek je potrebno ispitati osjet i puls arterije radialis.

Dijagnoza:

• klinički pregled
• RTG

U dječjoj dobi uvijek snimiti oba lakta.

Liječenje:

U općoj anesteziji vrši se manualna repozicija. Kod ekstenzijskog tipa imobilizacija ruke sadrenim povojem (longetom). Ruka je savijena u laktu, nekad i u hiperfleksiji oko 45 stupnjeva. Kod fleksijskog tipa prijeloma, ruka se imobilizira ispružena.

Nakon imobilizacije kontrolirati periferiju (puls, gibanje prstima i boju kože). Ako repozicija ne uspije, radi se i indirektna ekstenzija preko kože ili kroz skelet (oleokranon). Ekstenzija obično traje 14 dana. Operativni zahvat se vrši pločicama i vijcima (ako repozicija ne uspije).

Anatomija humerusa

Nadlaktična kost, humerus, najveća je kost gornjeg ekstremiteta. Uzglobljena je s lopaticom u glenohumeralnom zglobu i s palčanom i lakatnom kosti u lakatnom zglobu. Proksimalni kraj humerusa ima glavu, dva vrata, collum anatomicum et collum chirurgicum, i veliku i malu izbočninu, tuberculum majus et minus. Okrugla glava humerusa uzglobljuje se sa zglobnom površinom lopatice, cavitas glenoidalis. Anatomski vrat humerusa oblikuje plitka brazda koja okružuje glavu i odvaja ju od velike i male izbočine. Vrat označava mjesto vezanja glenohumeralne zglobne čahure. Kirurški vrat humerusa, često mjesto prijeloma, je usko područje distalno od glave i izbočina. Spoj glave i vrata s trupom humerusa označavaju velika i mala izbočina, tuberkuli, koje služe kao hvatišta nekih skapulohumeralnih mišića. Veliki tuberkul smješten je na lateralnoj strani humerusa, dok je mali tuberkul smješten medijalno i sprijeda. Intertuberkularni žlijeb, sulcus intertubercularis, odvaja tuberkule i osigurava zaštićen prolaz tanke tetive duge glave bicepsa.Trup humerusa ima dvije uočljive osobine: hrapavost u obliku slova V lateralno, tuberositas deltoidea, na koju se hvata m. deltoideus, i plitki široki žlijeb na stražnoj strani, sulcus nervi radialis, u kojem radijalni živac i duboka arterija ruke leže kada prolaze prema naprijed između medijalne i lateralne glave tricepsa ruke. Donji dio trupa humerusa proširuje se u oštar medijalni i lateralni supraepikondilarni rub i distalno završava sa svake strane izbočinom, epicondylus lateralis et medialis, na koje se hvataju mišići.

Distalni kraj humerusa uključuje zglobni valjak, trochlea humeri, glavicu, capitulum humeri, udubine za olekranon i koronoidni nastavak lakatne kosti i radijalnu udubinu. Sve to čini kondil humerusa, condylus humeri. Kondil ima dvije zglobne površine: zglobna površina na glavici za palčanu kost i valjkasta trohleja za zglob s proksimalnim krajem lakatne kosti. Dvije udubine nalaze se na stražnoj strani iznad trohleje, čineći tako kondil poprilično tankim između epikondila. Sprijeda, koronoidna udubina, fossa coronoidea, prihvaća koronoidni nastavak lakatne kosti pri pregibanju podlaktice. Straga se nalazi udubina za olekranon, fossa olecrani, gdje pri ispružanju podlaktice ulazi olekranon. Iznad glavice nadlaktične kosti na prednjoj strani također se nalazi udubina za glavu radiusa, fossa radialis, u koju glava palčane kosti ulazi kada je podlaktica u potpunoj fleksiji.