
Morfologija:
Clostridium tetani je tanki, Gram pozitivni, pokretni bacili sa peritrihijalnim flagelama. Striktni su anaerobi i stvaraju spore vece od bacila koje deformisu bacil. Spora je smjestena terminalno tako da bacili imaju oblik teniskog reketa.
Kulturelne osobine:
Clostridium tetani kultivise se u strogo anaerobnim uslovima, na krvnom agaru. Stvara providne kolonije reckavih ivica sa B hemolizom.
Otpornost:
Tetanusne spore su vrlo otporne, slobodne u prirodi ostaju duze od 20 godina. Clostridium tetani je normalan stanovnik digestivnog trakta nekih domacih zivotinaj npr konja, izlucuje se fecesom u spljasnju sredinu. U organizam covjeka dospjevaju najcesce ubodom i povredom.
Toksicnost:
Clostridium tetani luci jak egzotoksin koji se sastoji iz dvije komponente:
- Tetanospasmin (neurotoksin)
- Tetanolisin (hemolizin)
Toksin unešen per os nije toksican jer je osjetljiv na HCl. Toksican je samo parenteralno.
Patogeneza:
Spore clostridium tetani dospjevaju u organizam putem kontaminacije rana (tetanogena rana) koje imaju svoje karakteristike:
- Stvranje anaerobnih uslova
- Nekroza tkiva i misica
- Poremecaj cirkulacije
Tetanusni toksin sprijecava oslobadjanje AcH i GABA u neuromuskularnoj sinapsi zbog cega nastaju spasticne paralize svih poprecnoprugastih misica. Bolest pocinje trismusom (grc masetera) a izraz lica se zove rhisus sardonicus. Grc krece od glave, niz tjelo do nogu i javja se opistotonus. Smrt nastaje zbog paralize disajne muskulature. Najtezi je tetanus kd novorodjene djece koji se obavezno zavrsava smrcu. Nastaje zbog presjecanja pupcane vrpce zaraženim predmetom.
Antigenost:
Posjeduje O i H antigene. H je tipski specificni, na osnovu njega razlikujemo 10 serotipova.
Mikrobioloska dijagnostika:
Materijal je isjecak ili ispirak rane. Vrsi se ispiranje rana fizioloskim rastvorom pa se taj materijal zasijava na podloge koje omogucavaju razvoj anaerobnih bakterija. Produkcija toksina se ispituje na 2 nacina:
- precipitacija uz pomoc antitoksicnih antitjela
- bioloski ogled na misu.
Zastita i lijecenje:
Koristi se vakcina u vidu anatoksina DTP.
Terapija:
Kod bolesnika koji je zadobio tetanogenu ranu potrebno je hirurski obraditi ranu, dati antitetanusnu vakcinu na dan povrede, poslije mjesec dana i poslije godinu dana, davanje antitetanusnih seruma u jednoj dozi i primjena antibiotika koji sprijecavaju dalje razmnozavanje bakterije.
Be the first to comment