Clostridium tetani

Morfologija:

Clostridium tetani je tanki, Gram pozitivni, pokretni bacili sa peritrihijalnim flagelama. Striktni su anaerobi i stvaraju spore vece od bacila koje deformisu bacil. Spora je smjestena terminalno tako da bacili imaju oblik teniskog reketa.

Kulturelne osobine:

Clostridium tetani kultivise se u strogo anaerobnim uslovima, na krvnom agaru. Stvara providne kolonije reckavih ivica sa B hemolizom.

Otpornost:

Tetanusne spore su vrlo otporne, slobodne u prirodi ostaju duze od 20 godina. Clostridium tetani je normalan stanovnik digestivnog trakta nekih domacih zivotinaj npr konja, izlucuje se fecesom u spljasnju sredinu. U organizam covjeka dospjevaju najcesce ubodom i povredom.

Toksicnost:

Clostridium tetani luci jak egzotoksin koji se sastoji iz dvije komponente:

• Tetanospasmin (neurotoksin)
• Tetanolisin (hemolizin)

Toksin unešen per os nije toksican jer je osjetljiv na HCl. Toksican je samo parenteralno.

Patogeneza:

Spore clostridium tetani dospjevaju u organizam putem kontaminacije rana (tetanogena rana) koje imaju svoje karakteristike:

• Stvranje anaerobnih uslova
• Nekroza tkiva i misica
• Poremecaj cirkulacije

Tetanusni toksin sprijecava oslobadjanje AcH i GABA u neuromuskularnoj sinapsi zbog cega nastaju spasticne paralize svih poprecnoprugastih misica. Bolest pocinje trismusom (grc masetera) a izraz lica se zove rhisus sardonicus. Grc krece od glave, niz tjelo do nogu i javja se opistotonus. Smrt nastaje zbog paralize disajne muskulature. Najtezi je tetanus kd novorodjene djece koji se obavezno zavrsava smrcu. Nastaje zbog presjecanja pupcane vrpce zaraženim predmetom.

Antigenost:

Posjeduje O i H antigene. H je tipski specificni, na osnovu njega razlikujemo 10 serotipova.

Mikrobioloska dijagnostika:

Materijal je isjecak ili ispirak rane. Vrsi se ispiranje rana fizioloskim rastvorom pa se taj materijal zasijava na podloge koje omogucavaju razvoj anaerobnih bakterija. Produkcija toksina se ispituje na 2 nacina:

• precipitacija uz pomoc antitoksicnih antitjela
• bioloski ogled na misu.

Zastita i lijecenje:

Koristi se vakcina u vidu anatoksina DTP.

Terapija:

Kod bolesnika koji je zadobio tetanogenu ranu potrebno je hirurski obraditi ranu, dati antitetanusnu vakcinu na dan povrede, poslije mjesec dana i poslije godinu dana, davanje antitetanusnih seruma u jednoj dozi i primjena antibiotika koji sprijecavaju dalje razmnozavanje bakterije.