
Porodica mycoplasmae ima 2 roda: mycoplasma i ureaplasma. Ove bakterije prirodno nemaju celijski zid i kod ljudi izazivaju oboljenja genitalnog i respiratornog trakta. Znacajne vrste su:
- mycoplasma pneumoniae
- mycoplasma homini
- ureaplasma urealiticum
Morfologija:
To su najsitniji mikroorganizmi i ekstremno poliformni sto je posljedica nedostatka celijskog zida.
Kulturelne osobine:
Vrlo se tesko kultivise na specijalnim podlogma. Na cvrstoj podlozi raste u sve tri dimenzije. Kultivacija se vrsi u aerobnim i anaerobnim uslovima. Mycoplasmae se najlakse kultivisu u kulturi celija ili na horioalantoidnoj membrani pileceg embriona.
Patogenost:
Genitalne mycoplasme imaju sposobnost da adheriraju na epitelne celije genitalnog trakta uz pomoc specijalnih struktura koje se vezuju za celijske receptore. Adherencijom na povrsini celije dolazi do ostecenja celijske membrane tako da celija postaje podlozna djelovanju drugih bakterija. Najcesce infekcije genitalnog trakta su cervicitis, urethritis, salpingitis, a posljedice mogu biti spontani pobacaji i sterilitet. Mycoplasma pneumoniae izaziva atipicnu pneumoniu. Jedini izvor mycoplasmae je covjek.
Urogenitalna mycoplasma se prenosi polnim putem a mycoplasma pneumoniae se prenosi preko respiratornog sistema.
Materijal:
Kod muškarca uzima se bris uretre, a kod žene uzima se bris cerviksa ili zadnjeg vaginalnog zida.
Mikroskopsko ispitivanje:
U direktnom preparatu brisa mycoplasmae se ne mogu vidjeti zbog svoje velicine ali zato vidimo veliki broj polimorfonukleara koji govore u prilog infekciji.
Kulturelne osobine:
Materijal se zasijava na selektivne hranljive podloge ili se mycoplasma kultivise na kulturi celija ili pilecem embrionu.
Serolosko ispitivanje:
Koristi se indirektna imunofluorescenca i ELISA test za detekciju specifičnih antitijela u serumu pacijenta. Postoje i brze metode za detekciju mycoplasmae u bolesnickom materijalu:
- Test direktne imunofluorescencije
- Mycofast test – za izolaciju i identifikaciju iz genitalnih uzoraka, ovaj test sadrzi antibioGram.
Terapija:
Mycoplasme su rezistentne na inhibitore sinteze celijskog zida. Lijek izbora su tetraciklini i makrolidi. Ureaplasma je osjetljiva na eritromicin. Mycoplasma homini je osjetljiva na linkocin.
Be the first to comment