
Znacajne promjene u strukturi i morfologiji transformisanih celija su posljedica promjena u celijskom citoskeletu, kao i ekstracelijskom matriksu.
Promjene u citoskeletu se odnose na rearanžmant i redistribuciju mikrofilamenata, koje su u transformisanim celijama nasumice isprepletani i nisu transmembranski povezani sa celijskom membranom, što uslovljava promjene u obliku celija. Transformisane celije nemaju sposobnost da regulišu svoj rast u uslovima kada kod normalnih celija dolazi do prekida mitoze. One gube svojstvo kontaktne inhibicije i ne prestaju da se dijele kada dodju u kontakt sa susjednim celijama. Postaju besmrtne, imortalizovane celije.
U uslovima in vitro pokazuju sklonost ka višeslojnom rastu u kulturi celija. Rast transformisanih celija je relativno nezavistan od prisustva seruma i drugih faktora rasta u podlozi u kojoj se umnožavaju, jer one same imaju sposobnost produkcije faktora rasta. One su sposobne da se umnožavaju kada su suspendovane na polucvrstoj podlozi.
U transformisanim celijama smanjena je kolicina glikolipida koji su bitni za inhibiciju kontaktnog rasta. Takodje je smanjen sadržaj fibronektina što uslovljava povecanu propustljivost membrana. Povecan sadržaj oligosaharida u citoplazmatskoj membrani je znacajan za povecanu aglutinabilnost celija. Promjene u celijskoj membrani uslovljavaju promjene u povecanom transportu hranljivih materija i jona kroz membranu kao i izraženu aglutinabilnost celija u prisustvu biljnih lektina. Oni kao mitogeni povecavaju pokretljivost i zgomilavanje receptora na površini transformisanih celija, što omogucava njihovu aglutinaciju. Takodje za transformisane celije je karakteristicna povecana sekrecija proteaza, što je od znacaja za procese invazije i metastaziranje.
Na površini transformisane celije najcešce se eksprimiraju virus specificni tumorski antigeni. Novi tumorski antigeni mogu da budu i produkti derepresiranih celijskih gena koji se ne eksprimiraju u normalnim, netransformisanim celijama. U transformisanim celijama ceste su hromozomske promjene, najcešce delecije, translokacije, parcijalne ili kompletne duplikacije koje su odgovorne za izmjenjene genotipske i fenotipske karakteristike transformisanih celija.
Be the first to comment