Anatomija nosa i paranazalnih sinusa

Nos (nasus)dijeli se na: vanjski (nasus externus) i unutrašnji nos (nasus internus).

Vanjski nos naziva se još i piramida nosa i zauzima centralno mjesto na licu. Nosna piramida posjeduje skelet i pokrov. Skelet grade nosne kosti u gornjem dijelu i nosna hrskavica u donjem. Pokrov čini koža sa potkožnim tkivom i rudimentarnim mišićima. Korjen nosa je mjesto gdje nos prečazi u liniju čela. Baza nosa je okrenuta prema gornoj usni. Na bazi se nalaze dva otvora (nares). Vrh nosa je njegov prednji donji i najistureniji dio.

S obzirom na vanjski izgled , razlikju se nekoliko karakterističnih tipova nosa. Grčki nos- korjen nosa direktno prelazi u liniju čela. Rimski nos- korjen nosa ne prelazi direktno u liniju čela, nego se tu nalazi udubljenje. Nordijski nos- brid nosa je lako konveksan.

Unutrašnji nos (cavum nasi) je šupljina koja je nosnom pregradom (septum nasi) podjeljena u dva dijela. U unutrašnjem nosu razlikuju se: krov, koga čini baza lobanje; pod koga čini nepce ; unutrašnja medijalna strana koju čini nosna pregrada; i vanjska – lateralna strana koju čini maxilla. Na vanjskom zidu nalaze se nosne školjke: gornja, srednja i donja. Između svake školjke i vanjskog zida nosa nalaze se nosni hodnici (meatus nasi). U donji nosni hodnik otvara se suzni kanal, u srednji nosni hodnik otvaraju se sinusi (šupljine) gornje vilice, čeone i etmoidalne kosti, a u gornji nosni hodnik otvaraju se etmoidalne ćelije i sinus svenoidalne kosti. Unutrašnji otvori nosnih šupljina nazivaju se hoane (choanae) i povezuju šupljine nosa sa gornjim spratom ždrijela (epipharyngs).

Paranazalni sinusi su pneumatske šupljine (vazduhom ispunjene) u ličnim kostima glave koji komiuniciraju sa nosnom šupljinom preko otvora. Na svakoj strani nalazi se po jedan maksilarni, frontalni i ethmoidalni sinus, a neparan je jedino svenoidalni koji se nalazi u tijelu klinaste kosti na bazi lobanje. Ove šupljine su presvučene tankom sluznicom. Paranazalni sinusi dolaze u bliski odnos sa orbitom, optičkim nervom, prednjom i srednjom lobanjskom jamom, hipofizom itd. Ovo je značajno jer se upalni proces može sa sinusa proširiti na ove strukture i izazvati teške komplikacije.

Maksilarni sinusi su smješteni u gornjim čeljustima, djelimično su razvijeni pri rođenju, a potpuni razvoj dostižu nakon druge denticije. Otvor (ostium) maksilarnog sinusa nalazi se u srednjem nosnom hodniku. Ovako visok položaj je nepovoljan, pošto je drenaža sinusa otežana. To je razlog zašto su maksilarni sinusi često skloni upali.

Frontalni sinusi smješteni su u čeonoj kosti. Razdvaja ih tanka koštana pregrada. Najkasnnije se razvijaju, a mogu i nedostajati. Otvaraju se u gornji nosni hodnik.

Etmoidalni sinusi su građeni iz labirinta ćelija u rešetnici (os ethmoidale). Otvaraju se u gornjem i srednjem nosnom hodniku.

Svenoidalni sinusi smješteni su u trupu klinaste kosti (os sphenoiadale) u središnjem dijelu baze lobanje. Razvijaju se u prvim godinama života. Otvaraju se u gornjem nosnom hodniku.

Funkcija nosa i sinusa je višestruka:

• respiratorna: prolazak vazduha prikom udisaja i izdisaja
• zaštitna: čišćenje, zagrijavanje i vlaženje vazduha
• mirisna: prenošenje mirisa do centra u mozgu
• reflektorna: preko posebnih refleksnih veza nos utiče na rad srca i pluća
• fonatorna: nosne šupljine utiču na zvučnost i boju glasa što najbolje vidimo kod nahlade, kada se zbog zatvaranja nosnih šupljina glas izmjeni i postaje unjkav (nazalan)

Autor: dr Eida Međedović