Anatomija i fiziologija ždrijela

Ždrijelo (pharyngs) pripada dijelom disajnim, a dijelom probavnim organima. To je vertikalno postavljena mišićna cijev koja se proteže od baze lobanje do ulaza u jednjak. Cijev je prekrivena sluznicom u kojoj se nalazi bogatstvo limfnih sudova , naročito koncentrisanih na krovu ždrijela formirajući treći krajnik (adenoid), zatim na prelasku usne šupljine u ždrijelo kao nepčani krajnici (tonsillae palatinae) i u stražnjem zidu srednjeg dijela ždrijela.

Kliničko-anatomski ždrijelo dijelimo u tri etaže:

• gornja (rhinopharyngs ili nasopharyngs),
• srednja (mesopharyngs ili oropharyngs) i
• donja (hypopharyngs ili laryngopharyngs).

Nasopharyngs se proteže od baze lobanje do ruba mekog nepca, a nalazi se iza nosne šupljine sa kojom komunicira preko stražnjih otvora nosa – hoana. Na postraničnim zidovima obostrano nalaze se otvori Eustahijevih tuba.

Mesopharyngs sprijeda široko komunicira sa usnom šupljinom a proteže se do ruba epiglotisa.

Hypopharyngs se ljevkasto završava i prelazi u jednjak, a obuhvata grkljan straga i postranično (lateralno) tako da obostrano formira udubljennje (sinus piriformis).

Parapharyngs je prostor koji se nalazi na vratu sa obje strane ždrijela. U njemu su smješteni veliki krvni sudovi vrata, kranijalni nervi i limfne žlijezde, a komunicira gore sa lobanjskom šupljinom, a prema dole sa sredogruđem (medijastinum).

Uloga ždrijela je višestruka:

• probavna (digestivna): gutanje, salivacija,
• disajna (respiratorna): protok vazduha prilikom disanja,
• odbrambena: refleks kašlja, zaštitna uloga limfnog aparata,
• govorna: rezonancija i artikulacija.

Autor: dr Eida Međedović