Eflorescence

Definicija

Promjene na koži koje nastaju kao rezultat patoloških zbivanja u koži i koje se razlikuju od normalne kože nazivaju se eflorescence.

Etiologija

Prema načinu nastajanja eflorescence se dijele na egzogene i endogene ili na primarne i sekundarne.

• Egzogene eflorescence uzrokuju egzogeni faktori koji mogu biti mikrobiološkog porijekla (bakterije, virusi, gljivice) ili fizikalnog porijekla (sunčeva svjetlost, toplota, hladnoća).
• Endogene eflorescence su one koje uzrokuju uzročnici koji dospijevaju iz nekog žarišta u organizmu hematogenim ili limfogenim putem, te per kontinuitatem što označava prelazak patološkog procesa iz dublje položenih tkiva, na koje koža naliježe, npr. limfni čvor, periost ili kost.
• Primarne eflorescence su one promjene koje se prve javljaju ( npr. mjehurić, mrlja itd.),
• a promjene koje se kasnije dešavaju na primanoj eflorescenci su sekundarne eflorescence ( npr. pojava gnjoja u mjehuriću i njegov prelazak u pustulu; pucanje pokrova mjehurića i nastanak erozije; pojava mjehurića na već postojećoj papuli što se naziva makulo-papula itd. ).

Neke eflorescence imaju svoja predilekciona mjesta. To su ona mjesta na kojima se određene eflorescence najčešće javljaju. Tako na primjer za psorijazu je karakteristično da, veoma često, prve promjene nastaju na ekstenzornim stranama ekstremiteta i kosmatom dijelu glave.

Ako su eflorescence generalizovane na čitavu površinu kože ili zauzimaju njen veći dio, onda takav raspored eflorescenci nazivamo osipom ili egzantemom (exanthema), pri čemu pojedine eflorescence mogu međusobno i konfluirati. Takva promjena na vidljivim sluznicama naziva se enantem (enanthema).

U odnosu na nivo normalne kože eflorescence dijelimo na:

• eflorescence u nivou kože,
• eflorescence iznad nivoa kože,
• eflorescence ispod nivoa kože.

Eflorescence u nivou kože

Jedina eflorescenca u nivou kože je mrlja ili macula. Ona se od normalne kože razlikuje svojom bojom, a granica prema normalnoj koži može biti jasna ili nejasna. Može biti hipopigmentisana, hiperpigmentisana, eritemska ili purpurna. Veličina može biti različita od veličine zrna prosa, nokta, kovanice novca i veća, a oblik može biti okrugao, ovalan i policikličan.

Eflorescence iznad nivoa kože

Ovdje ubrajamo: urtiku, papulu, tuber, tumor, vezikulu, pustulu, bulu, nodus, cistu, skvamu, krustu i keratozu.

• Urtika nastaje kao posljedica transudacije u gornjim dijelovima kože, jasno je omeđena od okolne kože, tvrdo-elastične konzistencije. Ako je transudacija jača na površini urtike može nastati mjehurić (urtika vezikuloza).
• Papula je čvrsta, okrugla, šiljata ili ravna eflorescenca iznad nivoa kože, veličine do 5 mm, a posljedica je upalnog ćelijskog infiltrata u kutisu, epidermisu ili istovremeno prisutnog infiltrata i u kutisu i u epidermisu. Ako upalni infiltrat zauzima veću površinu naziva se ploča ili plak (plax).
• Nodus (tuber ili čvor) je eflorescenca iznad nivoa kože veličine veće od 5 mm, tvrde konzistencije, okruglog ili poluokruglog oblika, crvene, lividnocrvene ili smeđe boje. Nastaje kao posljedica upalnog infiltrata u kutisu ili subkutisu.
• Erythema multiforme je okrugla, mekana, pljosnata papula čije je središte uvučeno i prosijava plavičasto. Veličine je manjeg kovanog novca, a kada se povuče ostavlja iza sebe ružičastu boju.
• Tumor je posljedica benignog ili malignog bujanja ćelija. Veličine je lješnjaka do veličine jabuke ili veća.
• Vesicula (mjehurić) je veličine zrna prosa do veličine zrna graška, ispunjena je bistrim sadržajem, a posljedica je intraepidermalnog nakupljanja tekućine.
• Pustula je gnjojni mjehurić, zamućenog sadržaja.
• Bula (mjehur) razlikuje se od vezikule svojom veličinom. Bula je veća od zrna graška.
• Squama (ljuska) posljedica je nakupljanja orožalih ćelija u vidu ljuske.
• Crusta (krasta) jeste sekundarna eflorescenca, jer se razvija na nekoj već postojećoj eflorescenci, sasušenjem, krvi, limfe, gnoja ili loja.

Eflorescence ispod nivoa kože

Ovdje ubrajamo: eroziju, ekskorijaciju, ragadu, ulkus, ožiljak, atrofiju i sklerotizaciju.

• Erosio nastaje pucanjem pokrova vezikule, bule ili pustule. Zarasta bez ožiljka.
• Excoriatio (ogrebotina) nastaje kao posljedica mehaničkog oštećenja kože.
• Rhagas (ragada) je linearna pukotina kože, nastala kao posljedica smanjenog elasticiteta kože.
• Fissura je pukotina na polusluznicama ili sluznicama.
• Ulcus je plići ili dublji defekt kože ili podkožnog tkiva nastao najčešće kao posljedica raspadanja patološki promjenjenog tkiva. Zarasta uvijek ožiljkom.
• Cicatrix (ožiljak) je novostvoreno vezivno tkivo na mjestu razorene kože.
• Atrophia cutis (stanjenje kože) može da bude fiziološka pojava u toku starenja ili da nastane kao patološka pojava u toku nekih bolesti. Mogu da budu zahvaćeni svi slojevi kože ili samo neki.
• Strija je linearna atrofična ružičastocrvena ili bijela promjena nastala pucanjem u vezivnom tkivu.